Otišao sam od Glavaša i vratio se znanosti i predavanjima

Dragan Vulin u svom indeksu nije imao ni jednu ocjenu manju od petice. Našalit će se kako 5,0 na Elektrotehničkom fakultetu nije prosjek, nego dijagnoza. No, upravo mu je ta “dijagnoza”, kaže, osigurala, odmah nakon diplome i mjesto asistenta na osječkom ETF-u, kao znanstvenom novaku. No, nije se na njemu dugo zadržao. Politika ga je odvukla na drugu stranu, pa tako i u fotelju osječko-baranjskog dožupana. Zasjeo je, kasnije, i na čelo Glavaševa HDSSB-a, a netom nakon burnog raskola u toj stranci u jesen 2016., osvojio je i drugi stranački mandat. No, isplivale su uskoro na površinu i njegove nesuglasice s Branimirom Glavašom pa je, nakon još jednog izbornog poraza HDSSB-a, ljetos napustio tu stranku. Vratio se, tako, na mjesto na kojem je i započeo svoj životni put. Posao na fakultetu “odmrznuo” je u kolovozu. Iako se u javnosti špekuliralo kako će Dragan Vulin potpisati iskaznicu HDZ-a, on se, trenutačno, povukao iz političke žiže, barem one stranačke. I dalje je, međutim, čelnik županijske skupštine te osječki gradski vijećnik, kao nezavisni.

U politici s 23 godine

- Volim svoj posao jer me opušta i apsolutno nije monoton, znanstveno-istraživački rad zaista je nepredvidiv i zanimljiv. Još sam se u sonovnoj školi odlučio za elektrotehniku. Pomaže mi i to što sam, kažu, po prirodi pedantan, iako i za to postoji naziv u medicini. Radim nešto što je univerzalno za cijeli svijet i trenutačno istražujem nešto što još nitko od znanstvenika nije istraživao – započinje 31-godišnji Vulin, koji je i dalje u statusu asistenta, ali očekuje kako će doktorirati za najviše dvije godine. Istražuje, pojašnjava nam, “utjecaj remanentnog magnetskog toka u zavojnici na pojavu ferorezonancije”.

- Nitko još nije utvrdio koliko se dugo taj zaostali magnetski tok zadržava u željeznoj magnetskoj jezgri zavojnice ili transformatora jer, naprosto, nije našao metodu mjerenja. Mi smo, još prije mog odlaska u Županiju, razvili metodu mjerenja i znanstveno dokazali da taj tok ostaje trajno unutar željezne jezgre. Planiram razviti i još jednu novu, jednostavniju metodu, od koje bi mogao nastati hardverski uređaj za mjerenje, što će sigurno imati primjenu u elektroenergetskim postrojenjima – priča nam on sipajući iz rukava pojmove koje je laicima teško i ponoviti, a kamoli razumjeti. I možda baš zato, milijun su ga puta pitali zašto je uopće zakoračio u politiku. Fakultet je, naime, upisao 2005., završio ga je pet godina kasnije, među prvima u generaciji. Značilo je to i ostanak na fakultetu – postao je asistent i upisao doktorski studij. No, još ranije, već 2008., upisao se u HDSSB i na predstojećim lokalnim izborima, tada kao 23-godišnjak, postao je zamjenik načelnika općine Erdut iz redova hrvatskoga, ondje manjinskog, naroda. Kao novo mlado lice istaknut je i na krajku i izabran za zamjenika župana 2013., uz rame Vladimiru Šišljagiću, tadašnjem čelniku HDSSB-a. Fakultetski posao stavio je, stoga, u mirovanje te se preselio u ured na Starčevićevu trgu.

- Bila je to prilika za rad za opće dobro, koliko god to, s obzirom na sve što se događa u politici, zvuči smiješno, i prilika kakva se ne pruža svaki dan. Još kao zamjenik načelnika u Erdutu, uvidio sam da kao pojedinac ne mogu micati planine, ali ipak neke kamenčiće mogu. Vodila me, usto, misao da znanstveno-istraživački rad mogu nastaviti i nakon mandata u politici, što mi je i zakon omogućavao. Kao što su mi izazov znanost i elektrotehnika, tako mi je izazov bila i politika. Jer ako i ne pokušam nešto napraviti, nemam kasnije pravo ni žaliti se. Abraham Lincoln rekao je kako pravo na kritiziranje ima onaj tko je spreman pomoći. Najlakše je sjediti u udobnom naslonjaču kod kuće i kritizirati sve, od politike do vođenja hrvatske nogometne reprezentacije. No, kada se preuzme odgovornu dužnost, naiđe se i na probleme koji se ne vide sa strane. Politika je često značajno složenija od elektrotehnike. Fizika, matematika, elektrotehnika su egzaktne znanosti, uvijek dva plus dva jesu četiri ili, da krajnje pojednostavim, struje ima ili nema. Ali u politici, dva plus dva najrjeđe su četiri: mogu biti i pet, i šest, ponekad i tri. I puno je faktora koji žele poremetiti stanje. Matematičkim rječnikom, često se u politici događa da je puno nepoznanica, a malo jednadžbi – rezimira on.

Unutarstranačke bitke

Još od tih lokalnih izbora 2013., bilo je jasno da ga se priprema za predsjednika stranke, što se i dogodilo kada se Vladimir Šišljagić, pod teretom optužnice za izvlačenje novca iz županije (za što je kasnije nepravomoćno oslobođen, nap. a.), povlači iz vrha stranke. Iako su unutarstranački sukobi, posebice među starijim članovima, teško probijali u javnost, oni su nesumnjivo postojali. Buknulo je u listopadu 2016. pobunom i ubrzo izbacivanjem iz stranke disidenata predvođenih Šišljagićem i Dinkom Burićem. Za izborne neuspjehe i krah HDSSB-a njih su dvojica prozivala Branimira Glavaša, ali i Dragana Vulina te tražila njegovu ostavku. Tri mjeseca kasnije, Vulin osvaja novi stranački mandat, a HDSSB želi svim silama pokazati kako je stranka, navodno, konsolidirana. Lokalni izbori donijeli su novo razočaranje, a novi udarac uslijedio je kada su, koncem lipnja, Dragan Vulin i njegov zamjenik Karlo Šatvar napustili stranku. Branimir Glavaš postaje, prvi put, v.d. predsjednikom HDSSB-a, kojega je javno znao nazivati i svojim djetetom.

- Ružno je ono što se vidjelo u javnosti, a još je ružnije izgledalo “unutra”. No, nisam se razočarao. Moglo se to očekivati, događa se to i u drugim strankama. Nakon tog jesenskog raskola, zahtjev članstva bio je da se Branimir Glavaš povuče iz aktivne politike i stranačkog rada. Bio je to i moj uvjet da u tom trenutku ne podnesem ostavku na mjesto predsjednika HDSSB-a. On je tada stavio svoj saborski mandat u mirovanje i javno rekao da se povlači u mirovinu jer nije “željan crvenih kožnatih fotelja” i da će prepustiti vođenje stranke mlađima. To mi je obećanje dalo energije i volje da nastavim utakmicu. Glavaš je saborski mandat u mirovanje stavio 2. studenoga 2016., a mogao ga je aktivirati nakon šest mjeseci, dakle 3. svibnja. Saznao sam krajem ožujka kako planira aktivirati mandat i tada sam posljednji put razgovarao s njim. Molio sam ga da ne čini to u jeku predizborne kampanje jer će štetiti stranci i neka pričeka barem mjesec dana. Odbio je na neki način, iako je rekao kako će još malo razmisliti. Dva tjedna kasnije, poslao je zahtjev u Sabor. Kada je nakon lokalnih izbora vidio da će HDSSB sudjelovati u sastavljanju većine i u Gradskom vijeću Osijeka i u Skupštini Osječko-baranjske županije, odlučio se i stranački aktivirati, kako bi mogao utjecati na odluke. Nismo htjeli dopustiti njegov utjecaj na slaganje većine i kadroviranja. HDSSB je bio teško ranjen, i raskolom i lošim izbornim rezultatima, a uz takvu unutarnju borbu s Glavašem, nije imalo smisla tako nastaviti. Pretvorilo bi se to u borbu s vjetrenjačama - govori. Bio je i svjestan, dodaje, što bi uslijedio da sam nije napustio stranku.

Glavaševe ucjene

- Već nekoliko dana kasnije, čim bi Glavaš preuzeo stranku, mene bi izbacili. Nisam mu htio priuštiti to zadovoljstvo nego sam otišao sam. Pozvao sam ga tada javno neka i formalno preuzme stranku. Prva mu je izjava, nakon moje ostavke, glasila kako mu “ne pada na pamet oživljavati mrtvaca”, a samo dva-tri dana kasnije promijenio je mišljenje – navodi naš sugovornik i ističe kako je spomenuti razgovor s Glavašem u ožujku bio i njihov posljednji.

Povuklo je to i lavinu špekulacija kome će se Vulin prikloniti, a Branimir Glavaš čak je postavljao određene ultimatume Andreju Plenkoviću, upozoravajući kako HDSSB neće biti dio saborske većine potpiše li njegov prethodnik člansku iskaznicu HDZ-a.

- Čuo sam i da sam u HDZ-u, i u HNS-u, pa u HSS-u i HKS-u. Povukao sam se iz stranačkog rada i nezavisni sam, zajedno sa svojim suradnicima Karlo Šatvarom i Matom Palićem. Ni jedan od nas nije član ni jedne stranke. Nikad ne reci nikad, ali u skorije vrijeme ne planiramo to ni postati. Svjesni smo da nezavisni vrlo teško mogu uspjeti u politici i vrlo vjerovatno ćemo se odrediti tijekom aktualnog mandata, a hoće to biti za tri ili šest mjeseci ili pak za godinu dana, to mi je teško reći jer ne ovisi samo o meni. Mi kao ekipa trebamo nastaviti dalje jer smo i u najtežim trenutcima ostali složni i iskreni. Hoćemo li se nekome priključiti ili nešto formirati, to ćemo vidjeti. Nisam prekrižio politiku - ističe. Kao HDSSB-ovca, Vulina se doživljava kao izraženog desničara. No, na skali od jedan od deset, “ako je jedinica centar, a desetka tvrda desnica”, sebe bi svrstao uz broj “dva ili tri”.

- Kada se radi o hrvatskim nacionalnim interesima, i Hrvatskoj kao državi, nema većeg desničara od mene, no ako je riječ o ljudskim i manjinskim pravima, pravima na slobodu izbora, nema većeg ljevičara od mene - ističe.

Vulin, tako, ne smatra ni da je u Hrvatskoj na snazi konzervativna revolucija.

- Svuda u svijetu postoje interesni krugovi povezani i uz ljevicu i uz desnicu pa kada jedni dođu na vlast, oni drugi čine sve da pokažu kako je stanje značajno lošije nego što jest. Mislim da je Hrvatska, uz niz problema i nedostataka u politici, još uvijek stabilna. Može biti puno bolje, ali nije alarmantno – mišljenja je.

Generalni mu je stav prema premijeru Andreju Plenkoviću, kad sve zbroji, pozitivan.

- Sigurno mu nije lako, što ne bi bilo nikome na mjestu premijera, i relativno se dobro sa svime nosi. Uzmemo li u obzir sve pozitivne pokazatelje posljednjih mjeseci u našoj zemlji, od gospodarskih do pojednostavljenja državnog aparata, i moja je ocjena pozitivna, iako uvijek može bolje. Puno se priča o Slavoniji, a da se i 30 posto te priče realizira, i to bi bilo znatno više nego prije. I tu vidim pozitivan utjecaj HDSSB-a, koji je žestokim angažmanom nametnuo pitanje Slavonije pa ona danas zauzima takvo mjesto u “mainstream” političkoj struji – kaže.

Za HDSSB kaže kako je to završeno poglavlje u njegovu životu i povratka nema. No, da okrene film unatrag, ništa ne bi mijenjao.

Nikad ne reci nikad

- Bilo je puno izazova i teškoća, ali vjerujem da sam, u tim trenutcima, donio ispravne odluke. Moj angažman bio je potaknut najplemenitijim namjerama jer mi politika nije trebala da bih osigurao sebi posao i egzistenciju, niti da bih povećao imovinsku karticu, koja je javno dostupna. Iz svega sam izišao čistog obraza, svakome mogu pogledati izravno u oči i ne moram strahovati hoće li netko izvući nešto protiv mene. Najvažnije mi je da se mogu pogledati u ogledalo. Opušten sam, zadovoljan. Smatram se dovoljno sposobnim da se mogu snaći bez ikakve politike. I posao sam na fakultetu dobio isključivo temeljem svog rada i znanja - naglašava.

Na pitanje ne misli li da se zbog ranog i aktivnog angažmana u politici rano potrošio, odgovara kako u svakoj situaciji vidi priliku, a ne problem.

- Ni za čime ne žalim i vjerujem da nisam pogriješio što sam ušao u politiku. Gledam na to kao na kaljenje i stjecanje iskustva, bio sam predsjednik parlamentarne strane gotovo tri godine. Budem li se za to odlučio i dobio novu priliku, sigurno ću biti pametniji. Nemam konkretne planove, prioritet mi je završiti doktorski studij jer ne volim ništa započeti a da ne dovršim. Hoću li se aktivirati na idućim izborima, ovisi i o mojoj odluci i o suradnicima - zaključio je.