Frida je osmogodišnja labradorica iz Zagreba, i jedna je od rijetkih pasa u Europi koji predosjeća i prepoznaje napadaj epilepsije, a pruža i prijeko potrebnu prvu pomoć te svojim lizanjem vrata i ušiju stimulira živac koji je u ljudskom tijelu zadužen za odbijanje napadaja.
Stimulacija živaca
Obitelji Kobeščak, u kojoj se brine za 24-godišnjeg Davora, ali i državi, u sedam je godina Frida svojim sposobnostima uštedjela gotovo milijun kuna. Toliko bi Kobeščakovi i država morali izdvojiti za lijekove, bolničke troškove, stručno medicinsko osoblje koje bi trebalo biti s Davorom kada je sam kod kuće...
– Prije Davorove epilepsije radila sam za plaću od 8000 kuna, a nakon što je dobio napadaje, radim samo pola radnog vremena. Razliku u plaći nadoknađivalo je socijalno osiguranje. Nakon što smo nabavili Fridu opet radim pa ne uzimamo nikakvu pomoć od države, na koju imamo pravo – kazala je Davorova majka Sanja.
Priča s Fridom počela je nakon što su u obitelji saznali o olakšanom suživotu psa i osoba oboljelih od epilepsije. Budući da im iz udruge za obučavanje pasa nisu mogli pomoći, sami su nabavili štene labradora, a obuku su proveli volonteri iz Udruge za školovanje pasa vodiča.
– Frida se pokazala kao izvrstan čuvar našeg sina. Otkad se brine o njemu nije doživio nijedan ozbiljan napadaj jer ga ona uvijek unaprijed predosjeti i olakša – kaže Zdravko Kobeščak.
Labradorica nepogrešivo prepoznaje epileptički napadaj i uspješno rješava probleme epilepsije otporne na lijekove. Prekida napadaj u početnoj fazi, pa ne dolazi do druge faze.
S obzirom na to da liječnici pacijentima ugrađuju u vrat stimulator lutajućeg živca (nervus vagus) kako bi smanjili broj EPI napadaja, nešto slično radi i Frida. Naime, kad osjeti nadolazeći napadaj, ona svog gazdu počinje lizati po vratu i oko usta gdje završavaju ogranci tog živca, stimulirajući ih i umanjujući simptome.
Kujica zna i najaviti napad “cendranjem”, kako taj njezin poseban zvuk koji proizvodi od milja zovu njezini vlasnici. Do 15 minuta prije napada ona legne na određeno mjesto i počinje “cendrati” kako bi upozorila vlasnika - i tako se glasa isključivo kad osjeti nadolazeći napadaj.
Usto, otkako ima Fridu, Davor napokon može ostajati sam kod kuće, samostalno šetati sa svojim psom i uopće kvalitetnije živjeti.
Glas o Fridinim sposobnostima proširio se čak i do Europskog parlamenta, u kojem je obitelj Kobeščak imala priliku održati izlaganje.
Ušla i u knjige
Tako je njihova labradorica dospjela i do stručne literature u kojoj se danas spominje kao pravi čovjekov oslonac u tretiranju bolesti.
Kako bi pomogli i drugima, Kobeščakovi se zalažu za školovanje još pasa poput Fride, kako bi barem netko od 45 tisuća oboljelih od epilepsije u Hrvatskoj dobio sličnu pomoć. Svojim primjerom žele pokazati koliko takva životinja može pomoći oboljelima, ali i rasterećenju socijalnih službi, zdravstva i obitelji.
– Udrugama, među kojima i Udruzi za školovanje pasa vodiča, država je smanjila prihode do čak 60 posto. Teško da će se s takvim prihodima moći školovati štenci za nove vlasnike, odnosno oboljele. U Fridino ime pozivamo sve da nešto poduzmu kako bi i drugi dobili vrijedne pse - poručio je Zdravko Kobeščak.
Nadam se da ovo čitaju poštenjačine iz MORH-a, gospođa ima pravo na pomoć, ali je NE uzima.