Raji u Visokom, varoši dvadesetak kilometara udaljenoj od Sarajeva, vratio se osmijeh na lice. A s njime, s osmijehom, vratila se raji u Visokom i šega, šala, u život. Papcima za inat... I nitko ovdje više ne govori o ratu, politici, podijeljenosti, koži i Europskoj uniji, svima su u ovom gradiću pod Visočicom usta puna piramide, ali ne one faraonske u Egiptu, nego njihove bosanske “u rahmetli dolini”. I nitko ne govori o Keopsu, svi zbore o Osmanagiću. O njihovu Semiru, koji je otkrio “bolan, ono što niko nije”: najveću i najstariju piramidu na svijetu, a ne samo u Bosni!” I to na Visočici, brdu visokom 650 metara i tik uz njihovu varoš.
Patuljci iz Gize
A prema kojoj su one iz egipatske Gize “obični patuljci”, i to stoga jerbo je njihova, bosanska, za trećinu viša. Piramida koja se krije u brdu Visočica visoka je 220 metara.
A prije rata, prije raspada Jugoslavije, Visoko je bilo poznato po koži i kožarstvu, piramide ovdje nitko nije niti sanjao. No, ovih dana o piramidama svi sve znaju i o njima svi i svuda razgovaraju. I glede njih tjeraju zdravu šegu...
– Kad su u Egiptu otkrili Keopsovu piramidu – kazuje nam Šemso na visočkoj tržnici – u njoj su našli faraona u kožnoj jakni s etiketom iz Visokog. Za rata u Visokom nestalo je i kože i kožarstva, nema toga ovdje ni danas. Međutim, prije godinu dana bosanski je istraživači arheolog Semir Osmanagić zaključio da je visočko brdo Visočica zapravo drevna piramida, skrivena pod naslagama zemlje, šume i raslinja, stara gotovo dvanaest tisuća godina, pa u Visokom sada “o guljenju kože nitko više ne divani”.
Tu svoju tvrdnju Osmanagić je potkrijepio dugogodišnjim istraživanjima, snimanjima, pa i satelitskim, a ponajprije samim izgledom rečenog 650 metara visokog brda, a ovih dana i konketnim dokazima: otkopani su geometrijski pravilno oblikovani kameni blokovi od 20 do 40 tona, koji su bili složeni jedan do drugoga u četiri slojna reda.
Erupcija oduševljenja
To njegovo otkriće izazvalo je pravu erupciju oduševljenja visočke raje, a jednako tako i nadu u bolji život uz možebitnu piramidu.
– Prije rata ova je čaršija bila jaka – kaže Amir Suša zvani Zombi – a poslije rata je oslabjela. Raja je ovdje bila izgubila osmijeh, no kad se pročulo za piramidu, postala je veselija, a čaršija je živnula. Bolan, ova piramida velika je stvar za raju makar svijet ne može skontat što je to. A pravo da ti kažem, ne možemo ni mi sami. Ali ovo će donijeti koristi ne samo Visokom nego i cijelom području. Zna Bog za Visoko svoje.
A bogme za ovo bosanko čudo iz Visokog, Sunčevu piramidu, već znade i svijet. Posljednjih dana ovamo se sa svih strana slijevaju mnogobrojne novinarske i snimateljske ekipe, među inima i ekipa CNN-a, “a gdje, ba, CNN dođe, tu nešto ima, jarane moj”. I ima sigurno, kaže Savahudin Suša zvani Buda te dodaje:
– Jer da nema, ne bi se tu, evo, već petnaestak dana non-stop radilo i kopalo. Pa tu svaki dan na iskapanju radi i do sto radnika od osam do četiri sata poslijepodne i sve to stalno snimaju kamere, a prenosi kabelska televizija. I na radovima svi iz čaršije pomažu: mladi, stari, muško, žensko, djeca, starci. Da nema, ne bi se ovamo sjatili novinari sa svih strana svijeta i ne bi nam već dolazili stranci. A ovamo već stiže na stotine stranaca iz Luksemburga, Njemačke, Švedske, Finske, Danske, Hrvatske... Ma jašta, cijela čaršija je na nogama i cijela čaršija pomaže na otkopavanju.
Piramidalni kolači
A otkopavanje moguće piramide, razvidno je, već pomaže i cijeloj čaršiji, gradu. Visoko je živnulo u svakom pogledu: promet u trgovinama je porastao, kafići i restorani su sve puniji, a bome je proradila i kućna radinost. Izrađuju se raznoliki suveniri piramidalnog oblika, pizze ovdje više nisu okrugle, nego trokutaste, a bogme su i visočki kolači dobili oblik piramide. Torte su već nalik Visočici, baklave i rahatluk zamalo, no ako je suditi po zanosu, očekivati je da i kiseli kupus ovdje postane nalik piramidi, trenutačno najpopularnijem geometrijskom tijelu u Visokom.
– Slušaj, jarane – oduševljeno govori konobar Ibro – piramida ti je ovdje izazvala velik đuturum, velik đumbus na meraji. Pa ako se ovako nastavi, cijela će se čaršija pretvoriti u jednu veliku piramidu. Pa kad dođeš drugi put, ja kontam da ćeš ovdje moći pojesti i sarmu u obliku piramide. Jašta, bolan, radi...
A na Visočici već radi, ureduje, i ovdašnja policija pa se po bosanskoj Sunčevoj piramidi ne može špartati kako komu padne na pamet. Gužva je velika i to nije za čuđenje, no Rasim Kilalić se ne može sam sebi načuditi zašto svojedobno nije kupio petnaest duluma zemlje na tom brdu. A nudili su ga, a “im’o je i pare”.
– Ja sam 'vako konto – kazuje Rasim, koji sa suprugom jedini živi u podnožju zapadne strane piramide – da mi ne treba više ni zemlje ni livada. Pa nisam kupio... I zajeb’o se. Ma 'ko je, bolan, znao da je ispod mene piramida!?
Ni Esad Kadić, jedini pastir s Visočice, nije imao pojma da mu se stado napasa ponad najstarije građevine na svijetu pa glede toga i kaže:
– Sad sam tek skonto zašto su moja janjad najbolja u cijelome kraju. Pa ovo nisu obična janjad, ovo su janjad s piramide! A to znači da takve janjadi nema nigdje na svijetu. Ja sam, bolan, oduševljen time. Otkrićem Semira Osmanagića oduševljene su i Zvjezdana Redža i Šuhra Zerdo. One to pokazuju širokim osmijehom uz dvije rečenice:
– Ovo je najveći doživljaj u našemu životu. A ako piramide i ne bude, e mi ćemo je sagraditi!
No, neće biti potrebito, zaključuje Semir Osmanagić, bosanski Indiana Jones, istraživač i arheolog – piramida je tu već dvanaest tisuća godina.