Otkrili groblje vunastih mamuta iz ledenog doba

Miomir Korać strpljivo je u telefonsku slušalicu po tko zna koji put toga dana ponavljao da je u prostor površinskoga kopa ugljena Drmno u Kostolcu, općini u središnjoj Srbiji, stigao najveći rudnički bager u zemlji i da svojom žlicom grabi po jednu, dvije stotine kilograma lesa kako bi što prije maknuo metre i metre prašinastog nanosa. Jer kad se skine taj žuti površinski sloj, zabijelit će se kosti u svijetu jedinstvenog groblja – mamuta!

Lik iz crtića

– Uh, fantastično, fantastično – zadovoljno će arheolog Korać dok se penjemo prema nalazištu skrivenom u 50 metara visokoj litici na lokalitetu Nosak, gdje je nekoć bila delta pretpovijesne rijeke Morave koja se tu ulijevala u Panonsko more.

Danas doktorandi Ilija Danković i Mladen Jovičić ondje pažljivo skidaju nanose lesa s velike kljove i kostiju što ispod izranjaju. Dok strpljivo otkopavaju povijest zaustavljenu u ledenom dobu, njima kao da ni malo ne smeta što je sunce upeklo i što je temperatura prešla 40 stupnjeva.

– Tu su na dubini od 19 metara pronađeni fosilni ostaci vunastog mamuta, onog kojeg djeca najviše vole zbog crtića Ledeno doba. Prema prvoj procjeni, ondje je živio prije gotovo sto tisuća godina. Tridesetak metara dalje kostur je drugog, pa trećeg, četvrtog... – nabraja Korać zaustavivši se na broju sedam. Toliko je fosilnih ostataka, vjeruje, na ovom lokalitetu pronađeno u posljednja dva tjedna, kada su dva doktoranda s kolegama iz Arheološkog instituta Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) – Nemanjom Mrđićem, Ilijom Dankovićem i Mladenom Jovičićem – obilazili površinski kop rudnika što se nalazi stotinjak kilometara od Beograda, baš u potrazi za povijesnim otkrićima:

– Ovo je dio kosti potkoljenice – pokazuje mi Korać kad smo se spustili u podnožje litice ono što su doktorandi ugledali za šetnje. Na svakih 30-ak metara bijeli se po još jedna takva kost, a u podnožju Noska ispod svake je zabodena žuta zastavica:

– Tako smo označili bageristima gdje trebaju skidati nanose lesa da mi možemo dalje kopati. Da nema bagera, arheolozi bi taj posao radili još sto-dvjesto godina – tumači dr. Korać.

Najstariji u Europi

Krije li ovdje utroba zemlje cjelovite ostatke svake jedinke, ne zna. Ali tome se nada i zbog analiza snimaka što ih je u potrazi za fosilima načinila bespilotna letjelica s kamerom, optokopter, i zbog toga jer su prije tri godine na drugom kraju rudnika ugljena, na dubini od 27 metara on i \"njegovi\" arheolozi pronašli cjelovit kostur stepske mamutice kojoj su nazvali Vika. Korać vjeruje da su sada pronađeni mamuti bili veći od nje:

– Pričekajmo da struka da preciznije podatke. Uzorke smo poslali na analizu u Njemačku, za koji dan stižu nam Nizozemci, u jesen Kinezi... – kaže arheolog o sada već svjetskoj senzaciji otkrivenoj u Kostolcu.

Vika, za koju nam dr. Korać reče da je najstariji kostur mamuta pronađen u Europi, već duže vrijeme, radi zaštite, \"stanuje\" pod velikim šatorom, no uskoro će uz pomoć rudarskih dizalica s ruba ponora na kojem se sada nalazi biti preseljena najprije na tridesetak metara viši plato, a zatim do znanstveno-istraživačkog centra Viminacium.

Naime, nije priča o mamutima jedina koja dopire iz ovog kraja svijeta. Nalazište fosilnih ostataka mamuta u Srbiji nalazi se u sklopu bivšeg rimskog vojnog logora i utvrde – Viminaciuma. Miomir Korać direktor je tog arheološkog projekta iz kojeg posljednjih dana – u kojima Srbija nikako ne uspijeva sastaviti Vladu – \"izranjaju\" brojna važna otkrića koja bi trebala pomoći u rekonstrukciji povijesti tog dijela Zemlje.

Teren se za iskapanja uz pomoć suvremenih geofizičkih metoda brižno priprema godinama da bi arheolozi došli do što više dijelova naselja koje je status grada dobilo 117. godine i u kojeg su kročili gotovo svi rimski imperatori, zadržavši se u njemu barem nakratko. Precizne 3D snimke arheologe navode gdje točno kopati, pa su posljednjih dana ovdje otkrivene grobnice u kojima je bilo nakita.

A na ovom bi lokalitetu, što se isprepleće s onim na kojem su pronađeni ostaci mamuta, uskoro trebala istraživati i peteročlana ekipa stručnjaka iz Hrvatske, predvođena arheologinjom – Mirjanom Sanader:

Soba za orgije

– Najprije mi se javio njezin asistent Domagoj Tončinić, zatim sam s njom razmijenio mailove. Kako i ona i ja istražujemo VII. Klaudijevu rimsku legiju, dogovorili smo zajednički projekt. Arheolozi iz Hrvatske dolazili bi na ovo naše nalazište, a mi bismo išli na neko od vaših vrijednih nalazišta poput Cibale, Siscije, Marsonije, Burnuma. Cilj nam je utvrditi i popisati epigrafsku građu i doznati sve što se iz nje može izvući. Tako bismo proširili suradnju na promociji rimskih ruta i prezentaciji antičkih nalazišta – otkriva dr. Korać.

Vjeruje da će suradnje biti i ako ministarstva kulture dviju država ne budu imala sluha za projekt:

– Svatko će sebi platiti put, a smještaj ćemo jedni drugima osigurati – kaže dok nas vodi kroz zdanje rimske vile rustike u sklopu koje je i znanstveni centar. Sastavni dio je i otkriveni mauzolej oko kojeg su grobovi \"običnih\" smrtnika. Djeluje to zdanje uistinu impresivno i vjerno pa je u ovoj replici bogataške vile i za to doba neizostavna – soba za orgije.