Otkrivamo što se zapravo dogodilo u Osijeku kad je građanima 'zabranjen' izlazak iz kuća

Prvi put možda još od rata Osječani su prošle nedjelje iz Centra 112 i ureda gradonačelnika upozoreni da ne izlaze van zbog opasnosti za zdravlje, i to zbog visoke koncentracije prizemnog ozona. Ne preporučuje se, rečeno je, boravak ni fizička aktivnost na otvorenome u vrijeme najveće osunčanosti, između 10 i 19 sati.

Građani se trebaju skloniti sa sunca te ostati u zatvorenome. Posebna preporuka vrijedi za malu djecu, starije, kronične bolesnike i trudnice, osjetljive osobe i one slaba zdravlja. Široj javnosti prizemni je ozon relativno nepoznat pojam pa su ga prsti građana ukucavali u tražilicu sveznajućeg Googlea, a prvi odgovor na koji bi naletjeli glasio je: “U manjim količinama iritira očnu sluznicu, grlo, nos i dišne puteve, dok u velikim koncentracijama može biti smrtonosan.” I panika je rođena. Telefon Centra 112 zvonio je i zvonio...

– Zaista je bilo dosta upita što se to događa, ali najviše je građana trebalo ljudsku utjehu, da će sve biti u redu – otkriva nam Zvonko Grgec, pročelnik Područnog ureda Osijek Ravnateljstva civilne zaštite. Nikada se ranije alarm za prizemni ozon nije upalio nad Osijekom. Prvi je to put u ovoj godini, ujedno, da se igdje u Hrvatskoj oglasio.

Kad je vruće i sparno...

– Težište nam je na ranom upozoravanju građana i javnosti o eventualnim događajima koji mogu izazvati određene posljedice, nesreće ili katastrofe, ili u konkretnom slučaju zdravstvene probleme. Kad je na Mjernoj stanici Osijek 1, pri Državnom hidrometeorološkom zavodu, izmjerena granica koja pali alarm, automatski smo iz središta DHMZ-a iz Zagreba dobili mail u Centar 112 Osijek. Mi smo izvijestili Grad Osijek, načelnika Stožera civilne zaštite – iznosi kronologiju pročelnik Grgec. Pogled na tablicu za prvu polovicu lipnja otkriva kako se razina prizemnog ozona na osječkom nebu kretala nešto iznad nule do 100 mjernih jedinica, da bi u nedjelju oko podneva premašila 210. Upozorenje se, inače, odašilje na 180.

– Nužno je bilo poručiti građanima da ne izlaze van jer za svaki plin koji se mjeri postoji krizna granica na kojoj se upozorava stanovnike i alarmira stručne službe kako bi se utvrdilo zbog čega dolazi, primjerice, do zagađenja – objašnjava on.

Svjesni su bili da će to uznemiriti građane pa su zato odmah u upozorenju naveli koje smetnje povećani prizemni ozon izaziva: glavobolju, iritira očnu sluznicu, grlo, nos i dišne puteve. Građani, naravno, nisu bili ni u kakvoj životnoj opasnosti. Tog vikenda jest bilo više poziva građana hitnoj pomoći, ali povezuje se to općenito s promjenom vremena. Razina prizemnog ozona spustila se na 38 sutradan u 10 sati pa je povučeno i upozorenje. Alarm je, inače, bio na snazi svega dva i pol sata – od 11.30 do 14 sati u nedjelju.

– Nije to pokazatelj zagađenja zraka. Prvenstveno kombinacija Sunčeva zračenja, emisije dušikova oksida i hlapljivih organskih spojeva u atmosferi utječu na to da se bolje formira ozon u zraku – poučava Domagoj Mihajlović, voditelj Službe za upravljanje sustavom mjerenja kvalitete zraka pri DHMZ-u. Naglašava i kako je riječ o nevalidiranim podatcima, koji se prosljeđuju radi obavještavanja javnosti i nije moguće davati ispravnu ocjenu zraka na njima. Godišnji izvještaj za kvalitetu zraka radi se na validiranom setu podataka.

– Bio je to izuzetak, povišena koncentracija u tom danu i ne znači nužno da će za 2019. Osijek 1 biti kategoriziran u drugoj kategoriji s obzirom na ozon. Možda hoće, možda neće, znat ćemo na sljedećem izvještaju – dodaje.

Upita li ga se zašto se alarm upalio baš za Osijek, odgovara kako se prizemni ozon može stvoriti na području cijele Hrvatske, kada ima puno Sunčeva zračenja, uz određene koncentracije dušikova oksida i hlapljivih spojeva.

– Najviši je u ljetnim mjesecima, a najniži zimi. Sunčevo zračenje glavni je impuls za ozon. U danima kada je izuzetno vruće i sparno i visoke su koncentracije ozona, takva stanja čitave atmosfere imaju loš utjecaj na zdravlje građana s astmom i dišnim tegobama pa bi se trebali manje kretati – kaže Mihajlović i dodaje kako je riječ o neuobičajenoj situaciji za koju se ipak nada da se neće ponavljati. Ozon je prirodni sastojak atmosfere gdje u visinama od 12 do 40 kilometara, u stratosferi, nastaje pod utjecajem UV zračenja. Apsorpcijom UV zračenja ozon štiti život na Zemlji. Isto tako, on apsorbira i emitira infracrveno zračenje te se svrstava u stakleničke plinove. Miješanjem stratosferskog i troposferskog zraka veće količine ozona mogu povremeno dospjeti i u niže slojeve propadanjem ili difuzijom.

– Troposfera je sloj uz samu površinu Zemlje čija se visina mijenja od ekvatora gdje iznosi oko 17 kilometara do polova gdje se visina spušta do oko devet kilometara. Najbliži nama sloj, prizemni sloj troposfere, seže od tla do oko tri kilometra visine. Ovdje se danju zrak zagrijava, a noću hladi, pa su tu najveće dnevne promjene temperature i gustoće zraka. Ozon prisutan u prizemnom sloju naziva se prizemni ozon – objašnjava dr. sc. Elvira Kovač-Andrić, profesorica na Odjelu za kemiju Sveučilišta u Osijeku.

U nižu troposferu, dodaje, ozon može doći intruzijama ili difuzijom iz stratosfere, grmljavinom i može nastati fotokemijskim reakcijama, za koje je nužno Sunčevo zračenje. Dušikovi oksidi i hlapljivi ugljikovodici sudjeluju u fotokemijskim reakcijama koje pridonose nastanku prizemnog ozona. Izvori su dušikovih oksida, inače, centri velikih gradova i izgaranje različitih vrsta fosilnih goriva, promet, industrija. Hlapljivi ugljikovodici nastaju izgaranjem različitih vrsta fosilnih goriva ili emisijama iz biljaka.

– Atmosfera danas prima mnoštvo otpada modernog tehnološkog društva, a posljedice su nepredvidljive: fotokemijski smog na lokalnoj razini, ozonske rupe na globalnoj razini. Kao najčešća iritirajuća tvar u fotokemijskom smogu je ozon, a kao odlučujući faktor u ciklusu formiranja iritirajućeg ozona sudjeluju hlapljivi ugljikovodici – govori profesorica Kovač-Andrić.

Odgovor u Kopačkom ritu

– Udisanjem ozon dolazi u kontakt sa sluznicom respiratornog sustava, što oštećuje epitel te nastaju upalni procesi i povećava se osjetljivost na alergene. Iritira i sluznicu nosa i oka. Istraživanja su pokazala da ozon oštećuje i DNK u ljudskim stanicama, a posebno oštećuje baze gvanin i citozin. Štetno djeluje na prinos i pigmentaciju biljaka, kao što su krumpir, rajčica, duhan, breza, smreka. Usto, ozon djeluje na elastičnost gume – navodi naša sugovornica. A zašto se ta visoka koncentracija prizemnog ozona u nedjelju pojavila baš nad Osijekom?

– Prolaskom sporih sustava visokog tlaka u troposferi raste koncentracija ozona. Ovakav sustav prate slabi vjetrovi i inverzija normalnog temperaturnog profila – vertikalno miješanje zraka, provjetravanje je slabo, što uvjetuje gomilanje onečišćenih tvari u prizemnom sloju. Ove pojave često završavaju prolaskom hladne fronte koja donosi svježiji i čišći zrak – iznosi.

Pri višim temperaturama izmjerene su više vrijednosti ozona. To se meteorološki može objasniti vezom između temperature zraka i pojačanog Sunčeva zračenja, što dovodi do usporenog vertikalnog miješanja i pojave povišenih koncentracija ozona. Kemijski gledano, povišenom temperaturom povećava se emisija prirodnih i antropogenih hlapljivih ugljikovodika, što vodi bržem nastajanju ozona.

A Osijek ima još jedan “okidač” za porast razine prizemnog ozona.

– Hlapljivi ugljikovodici mogu biti prirodnog podrijetla, a s obzirom na to da je Kopački rit relativno blizu Osijeka, on je potencijalni izvor biogenih hlapljivih ugljikovodika – prikazuje ona. U Europi nastajanje fotokemijskog onečišćenja nije tako izrazito iako na južnom dijelu kontinenta pojave fotokemijskog smoga nisu rijetke.

– Osijek je u ravnici pa se zrak iznad grada dobro miješa te se ne očekuju onečišćenja. Nedjeljne visoke vrijednosti koncentracije ozona mogu se pripisati trenutačnim meteorološkim uvjetima – umiruje ona. Nema stoga ni razloga za zabrinutost.

– Iz dosadašnjih analiziranih podataka može se zaključiti da koncentracija ozona u prizemnom sloju grada Osijeka ne prelazi važeće standarde za kvalitetu zraka. No kako bi se izveli pouzdaniji zaključci o ponašanju ozona u prizemnom sloju zraka, potrebna su dugoročnija mjerenja i analiza većeg broja podataka – zaključuje.