Otkrivamo: Tko je Zoran Vojnić Tunić, prvi meštar masonske lože Orijent Hrvatska?

Tko je Zoran Vojnić Tunić, prvi meštar nepriznate masonske lože Orijent Hrvatska?

Krenimo redom, prateći javno dostupne legitimne izvore. Pogledamo li u sudski registar, pronaći ćemo kako je Vojnić Tunić vlasnik tvrtke zanimljiva imena – Grand Master d.o.o. Kao i mnoge druge tvrtke, i ova je registrirana za cijeli niz djelatnosti. No to nije sve, prezime Vojnić Tunić nalazimo kod još nekoliko tvrtki. Primjerice, tvrtka Ops Et Auxilium osnovana je kad i Grand Master, slično kao i Pennyback, dok je godinu kasnije – 2017. godine, postao član Selektive, tvrtke za istraživanje javnog mnijenja.

Početkom iste godine ugasio je tvrtku također zanimljiva imena, Poklon bon d.o.o. U toj tvrtki, kao i u Ops Ex Auxiliumu, imao je partnera, riječ je o Vedranu Režiću, predsjedniku Hrvatskog squash saveza. Pennyback d.o.o. osnovao je s partnerima iz Srbije. Nijedna od tih tvrtki nema prihode po kojima bi se Zoran Vojnić Tunić istaknuo kao ozbiljniji biznismen. No njegova je druga povijest malo interesantnija.

Prije dolaska u Hrvatsku bio je izuzetno aktivan pripadnik hrvatske nacionalne zajednice u Vojvodini, objavljivao je članke o Hrvatima u Srbiji nakon raspada Jugoslavije u tiskovinama koje izdaju Hrvati izvan granica Hrvatske. Inače je obitelj Vojnić Tunić otprije aktivna u društvenom i političkom životu Hrvata u Srbiji. Tako je Stipan Vojnić Tunić bio utjecajni hrvatski političar u doba pripajanja Baranje, Bačke i Banata novoj državi južnih Slavena nakon Prvog svjetskog rata. Ni sam Zoran Vojnić Tunić nije bio bez utjecaja među Hrvatima u Srbiji. U šturim napisima iz 2005. godine nalazimo kako je bio jedan od ključnih ljudi u Komisiji za izgradnju Bogoslovnog sjemeništa "Augustinianum" u Subotici.

Na jednoj ga fotografiji vidimo kako predaje subotičkom biskupu, mons. dr. Ivanu Penzešu sve građevinske dozvole koje omogućuju početak izgradnje nove zgrade Bogoslovnog sjemeništa. Pa ga 2006. godine vidimo u društvu kardinala Theodora McCarricka iz Washingtona kojemu su predstavljeni projekti i planovi, a kardinal McCarrick član je Vijeća CRS-a (Catholic Relief Services) koje je materijalno pomoglo ovaj projekt. Sjemenište "Augustinianum" doista jest izgrađeno te je i danas u funkciji. No, uz aktivnosti u Katoličkoj crkvi u Srbiji, Zoran Vojnić Tunić ima i neke druge interese, i to ne samo u masonima.

On je, naime, i aktivni templar pa ga tako nalazimo u zapisima o Redu vitezova templara OSMTJ – Velikog priorata Hrvatske. Tako smo i mi na stranicama Večernjeg lista pisali o tome kako su se "Hrvatski templari vratili u Novu Ves" a faksimil članka prenesen je na Facebook templari.hr sa sljedećim komentarom: "Regularni Viteški Red Templara – O.S.M.T.J. Veliki Priorat Hrvatske sudjelovao je na Međunarodnom templarskom Konventu u Zagrebu koji se održao 06. travnja 2019. godine na poziv International Chancelliery O.S.M.T.H.U. brata Luisa de Matosa i organizatora O.S.M.T.H. Velikog Priora brata Vinka Liseca. Iz opravdanih razloga na Međunarodni Konvent se nije mogao odazvati Regent i čuvar templarske vjere O.S.M.T.J. Prof. Dr. Nicolas Haimovici Hastier, te je njegovom odlukom O.S.M.T.J. (Ordre Souverain et Militaire du Temple de Jérusalem) službeno predstavljao Veliki Prior Hrvatske, brat Zoran Vojnić Tunić. Ovom prigodom čestitamo na imenovanju Vinka Liseca za O.S.M.T.H.U. Velikog Priora Hrvatske."

Prije mjesec dana Ordre Souverain et Militaire du Temple de Jérusalem, OSMTJ, odnosno Regularni viteški red templara, objavio je na stranicama slavodobitno post pod naslovom "Zoran returns" odnosno "Zoran se vraća". Ondje piše kako se "časni Zoran Vojnić Tunić vratio kao veliki prior Hrvatske". Dalje stoji kako je riječ o čovjeku s više liderskih sposobnosti i kvalifikacija za mjesto velikog priora te koji se vratio aklamativnom željom članstva koje je tražilo da on zauzme svoje punopravno mjesto.

Ronald Mangum, novoizabrani regent Velikog reda, poželio je dobrodošlicu časnom i štovanom vođi sljedećim riječima: "Bio sam vrlo zadovoljan prisustvovati templarskoj konklavi u Zagrebu. Sretan sam i poželjeti dobrodošlicu velikom prioru Hrvatske. Prilažem certifikat kojim potvrđujem njegovu poziciju. Radujem se budućem radu s njim kako bismo ojačali naš plemeniti red." Dakle, Zoran Tunić Vojnić, osim što je bio veliki meštar nepriznate masonske lože, također je i prior jednog templarskog reda. No on sam je osnovao taj red 2018. godine pod imenom Regularni viteški red templara O.S.M.T.J. – Veliki priorat Hrvatske te se ne radi o Hrvatskom Viteškom Redu Templara - OSMTH Veliki Priorat koji vodi Vinko Lisec i koji se bavi povijesnom baštinom te je od Crkve i prihvaćen. Doznajemo i sitnu pikanteriju. Navodno je Vojnić Tunić otvorio i ured na Kaptolu kako bi bio bliže Crkvi i od nje ishodio priznanje svojega templarskog reda. No, Crkva je to odbila doznavši kako je Vojnić Tunić pripadnik – masona što su za Crkvu dvije nespojive stvari. U trenutku objave spomenutog Večernjakova teksta, dakle, Tunićev red nije bio priznat niti od Regularnog viteškog reda templara čiji je prior Mangum. Zanimljivo je i kako je Ronald S. Mangum zapravo umirovljeni američki brigadni general s 35-godišnjom karijerom. Što se samih masona tiče, uza sve što je ovih dana napisano u domaćim medijima, spominje ga se i u intervjuu vodećeg srpskog masona (ili nekoga tko se tako predstavlja), tamošnjeg akademika i biznismena Vinka Perića.

Bilo je to u povodu skupa Srpski Pijemont – Zapadni Balkan, kako stoji u tom tekstu skupa "za koji se u perspektivi može pokazati da je bio od velikog značaja za učvršćivanje i jačanje međusobnih veza naroda i nacionalnih entiteta na post-jugoslavenskom prostoru". U odgovoru na jedno pitanje piše: "Prije svega da kažem da je delegacija Regularne Velike lože Srbije i Velikog Orijenta Srbije prisustvovala obredu unošenja Svjetlosti u Hrvatsku, odnosno osnivanju Velikog Orijenta Hrvatske, za čijeg je prvog velikog majstora, afilovan (postavljen) Zoran Vojnić Tunić, suvereni veliki generalni inspektor (33 o) drevnog Škotskog reda", kaže Perić u tom intervjuu navodeći kako hrvatski masoni blagonaklono gledaju na jačanje veza među balkanskim masonima i narodima kojima pripadaju.

"Što se same konkretne masonske i individualne suradnje tiče, usuglašeni su stavovi sudionika, u skladu s osnovnim principima masonskog učenja, tako da vrlo brzo možemo očekivati usklađeniju poslovnu suradnju  masona na jačanju regionalnih veza na svim nivoima. Tu prije svega mislim na trokut Beograd – Zagreb – Banja Luka, a u relativno kratkom roku treba očekivati da Svjetlost ovih aktivnosti obasja i crnogorsku i slovensku, pa i makedonsku braću. Inicijativa 'Balkanski Pijemont' ostaje otvorena i za ostalu braću iz regije", kaže Perić u intervjuu u kojem spominje kako je mason bio i sâm Ilija Garašanin.

Čini se tako da su masoni znatno brže prevladali razlike koje inače vladaju na ovim prostorima. U intervjuu upravo za Večernji list iz 2013. godine bivši veliki meštar Velike lože Hrvatske kaže kako "prije spomenuto razilaženje hrvatskih i masona iz Srbije s početka 1990-ih više nije aktualno. U međuvremenu jako su razvili svoje odnose, a pogotovo je uspješna suradnja jednog od najjačih masonskih redova, Škotskog reda. U Hrvatskoj je taj red obnovljen prije deset godina, a u Srbiji nekoliko godina poslije, uz pomoć hrvatskih kolega. Odnosi su toliko dobri da se međusobni sastanci održavaju dvaput godišnje, naizmjence. Prošle godine u svibnju braća iz Škotskog reda Srbije obilježila su 100. godišnjicu reda. Stigli su im gosti iz svijeta, a i jaka delegacija iz RH. Za tu prigodu u Beogradu su izdali i poseban broj časopisa 'Zenit'. Dosta gostiju stiglo je u pratnji svojih 'sestara', supruga, jer premda legalno ne mogu biti slobodne zidarke, važne su i bez njihova pristanka, primjerice, njihov suprug ne može postati mason."