Gotovo svake godine u jednom se trenutku otvori rasprava o potrebi potpunog otvaranja državnog arhiva za javnost, a isto je najavljivao i HDZ u predizbornoj kampanji uoči posljednjih parlamentarnih izbora.
Neočekivano, na kraju se na taj potez odlučio Most koji rijetko sudjeluje u raspravama o ustašama i partizanima, a koji je ovih dana upravo dovršio izmjene Zakona o državnom arhivu.
Kako i zašto se Most odlučio na to, objasnio nam je predsjednik Mosta i predsjednik Sabora Božo Petrov.
Što točno predviđate tim zakonom i koji je vaš motiv za njegovo donošenje?
Arhivi u Hrvatskoj moraju biti dostupni svima pod jednakim uvjetima i da nitko ne mora navoditi posebne razloge ili pobude za istraživanje arhiva. Stručnjaci i povjesničari su ti koji su kompetentni govoriti o temama iz prošlosti, a da bi oni mogli objektivno zaključivati, moramo im omogućiti pristup dokumentima Državnog arhiva te će se ovim zakonom dostupnom učiniti građa nastala prije 22. prosinca 1990. godine.
Naše društvo opterećeno je podjelama koje većinom počivaju na iskrivljenim činjenicama i namjernim podjelama zbog stjecanja političkih bodova. Nadao sam se da će pomirba doći s vremenom i bez potpunog otvaranja te rane.
Bez obzira na vlastitu obiteljsku prošlost, bio sam neopterećen zbog odrastanja uza svoje roditelje i ono što sam od njih učio. Zastupao sam stav da se oprost i pomirba mogu dogoditi bez ovakvog poteza, iako kroz struku znam da trauma ne može otići dok se sama ne “proradi”.
Nažalost, primjećujem da podjele koje se namjerno stvaraju takvim temama dugoročno dulje djeluju destruktivno na cijelo društvo u odnosu na samo suočavanje s istinom. Godinama se manipulira podacima, osobama, ali samo u svrhu jeftinog, osobnog interesa.
Žrtve na koje se neki pozivaju, najmanje su im bitne. Zato želim konačno prekinuti s tom temom i staviti sve na stol. Vjerujem da će time doći do prijeko potrebnog suočavanja s istinom, jer je pomirba u još uvijek podijeljenom društvu preduvjet za gradnju budućnosti neopterećene neproduktivnim raspravama.
Samo potpuna transparentnost može nas uvesti u bolje društvo, bez podjela
Siguran sam da je građanima draže kad u prijenosu saborske sjednice slušaju argumentirane rasprave o zakonima i poticajne prijedloge amandmana umjesto zastupnika koji u 2017. godini spominju ustaše, partizane, Udbu i druge pojmove koje smo davno trebali prepustiti stručnjacima. Razgovarajmo radije o našim mladima i o tome što možemo učiniti za njih.
U kojem opsegu bi se otvorio arhiv – baš sve do tog datuma ili samo određeni segmenti?
Učinit će se dostupnom arhivska građa koja je nastala do 22. prosinca 1990. godine. To podrazumijeva arhivsku građu koju su stvorila državna tijela i društveno-političke organizacije poput, primjerice, Saveza komunista Hrvatske. Iznimku bi činila samo arhivska građa koja sadržava osjetljive osobne podatke poput podataka o rasnom ili etničkom podrijetlu, zdravlju, spolnome životu pojedinca te kaznenim djelima i prekršajima.
S obzirom na to da su neki dokumenti klasificirani, vezani uz nacionalnu sigurnost, je li potrebna prethodna suglasnost sigurnosnog sustava ili Vijeća za nacionalnu sigurnost? Za otvaranje nekih dokumenata propisani su rokovi čak i do 100 godina od smrti pojedinaca kojih se dokumenti tiču?
Treba imati na umu da država čiji su se interesi i sigurnost štitili tajnošću podataka više ne postoji, pa ne postoji ni razlog zbog kojeg bi ti podaci trebali biti tajni. U tom smislu sigurnosni sustav Republike Hrvatske ne bi trebao imati poseban interes u odlučivanju o deklasifikaciji tajnih podataka koji su nastali za vrijeme Jugoslavije.
Također, uvjeren sam da su se u tom kontekstu stvorile društvene okolnosti u kojima možemo reći da ovdje prevladava javni interes.
Rokovi dostupnosti koji se odnose na arhivsku građu koja sadržava osobne podatke određeni su tako da se ovaj naraštaj hrvatskoga naroda uopće neće imati priliku suočiti s pouzdanim povijesnim utvrđenjima o životu i djelima ljudi koji su živjeli u drugoj polovici 20. stoljeća. Te rokove treba skratiti, a neke podatke koji nisu osjetljivi treba učiniti dostupnima bez odgađanja.
Arhivu Saveza komunista naslijedio je SDP, može li mu se naložiti da se baš cijela ta arhiva potpuno otvori?
Vlasnik arhivske građe Saveza komunista Hrvatske je Republika Hrvatska. Zakonom o arhivskoj građi i arhivima koje je donio Hrvatski sabor 1997. godine to je jasno i precizno propisano. U tom pogledu SDP je samo pravna osoba kod koje se ta građa stjecajem okolnosti zatekla pa nema zapreke da se zakonom naloži njegova bezuvjetna predaja Državnom arhivu.
Jeste li svjesni rezultata i posljedica tog poteza, to bi moglo biti na tragu svojevrsne lustracije koja se već godinama stalno otvara kao tema?
Otvaranje arhiva tek je prva pretpostavka suočavanja s prošlošću. Isključivo pravilnim i potpunim utvrđivanjem i vrednovanjem povijesnih činjenica moguće je suzbiti relativizaciju i iskrivljavanje povijesnih činjenica. Jednom kad se sve posloži crno na bijelo, više neće postojati mogućnost da neka politička stranka manipulira javnošću pomoću netočnih podataka, a i naša djeca će povijest učiti onakvom kakva je bila, a ne kako neka od opcija tvrdi.
Naša je namjera transparentnošću doći do boljeg društva. Naravno da će biti pojedinaca kojima ne odgovara otvaranje arhiva, no naši građani imaju pravo saznati činjenice o događajima i ljudima koji su utjecali na hrvatsku povijest.
Otvaranje arhiva je zatvaranje poglavlja koja ne služe ničemu osim stvaranju nepotrebnih antagonizama. Bit ću najsretniji kad će dnevne vijesti zaista biti nove, a ne iz prošlog stoljeća. Barem ćemo s tema iz 1945. prijeći na teme iz 1990. S obzirom na dosadašnje rasprave, to će za političare biti kvantni skok.
>> Predsjednik Petrov: Hrvatska treba Most, ali i Most Hrvatsku
Podrzavam samo naprijed neka se sve zna.