U bilo kojem poslu izdržati 25 godina nije mala stvar, pogotovo ne kada se odlučite natjecati tamo gdje vladaju neke od najvećih svjetskih korporacija. Pivo je, neka se ne ljute vinari, ipak naše nacionalno piće. Osvojilo nas je relativno brzo, ako već uspoređujemo s vinom. Jer, vino je ovdje još od starih Grka, a pivo je stiglo prije dva stoljeća s njemačkim vojnicima. Statistika je danas neumoljiva, Hrvati su među nacijama koje godišnje popiju najviše piva, tržište tim pićem i u nas je među najunosnijima. Ponuditi barem nešto drugačije misao je s kojom je Ivo Nauković krenuo u pivarski biznis.
Ali kroz metalski, tvrtku IPIM koju će vrlo brzo usmjeriti u sastavljanje pogona za proizvodnju piva. Zanimljivo, prvi su pogon koji se ugurao u ponudu limova i cijevi montirali u Češkoj, gradu Novom Jičínu. Bilo je to 1992. godine, a ta pivovara bila je tek 16. mala pivovara u jednoj od najpivskijih zemalja.
Moderni pogon
U Češkoj će upoznati i čovjeka po čijoj su recepturi nastala najprodavanija Medvedgradova piva, Pavela Bartušeka s češkog Instituta za pivo.
– Za mene je pivo i pivovara više od posla, ispunjenje. Svugdje po svijetu pokretao sam pivovare, u Rusiji, Kini, Vijetnamu, no da se pivovara i pivo žive, to je rijetko, Medvedgrad za mene ostaje najbolja pivovara – kaže češki stručnjak koji i dalje čuva originalnu recepturu za Medu, Crnu kraljicu i Gričku vješticu.
– U pivarstvu ne postoji licenciranje, to je naprosto neistina. Jer ionako se ne može dva puta napraviti potpuno isto pivo, najbolje je pivo koje radite sami – kaže češki pivar koji će sada u Hrvatskoj u pogon pustiti novu, jednu od najmodernijih hrvatskih pivovara.
Napravljena je nedugo zatim i prva hrvatska minipivovara, Pivnica Z u Vrapču. A onda je 1994. ugodno spojeno s korisnim, jednu je pivovaru Nauković napravio za sebe. Nije tada slutio da će jednom stajati u svojem novom pogonu, vlastitoj hali, u jednom od najmodernijih pogona takve vrste u nas.
– Mislio sam da će pogon kapaciteta 25.000 hl godišnje biti plafon, to je bila neka granica do koje se moglo garantirati proizvodnju kvalitetnog piva. Danas bih mogao zamisliti 50.000, ali tek za nekih deset godina. Jer, vremena se mijenjaju, sve se mijenja. Tehnika je postala podjednako važnom u pivovari od 25.000 hektolitara i u onoj od 50.000. U ono doba nije bilo računalno vođenih, automatiziranih punionica, pretovara, ničega od toga. No promijenilo se puno toga u životima, razmišljanjima, navikama, prehrambenima, na primjer. A ovo ionako radim za sinove, da sam ostao sam, itekako bi mi bila dovoljna i Samoborska. Kada sve bude gotovo, s preostalim kolegama iz nekadašnjeg IPIM-a idem u nešto drugo, ne nužno vezano za pivo – kaže Nauković misleći na donedavnu lokaciju proizvodnje na zagrebačkoj Samoborskoj cesti.
Impresivno zdanje
Nova je pivovara, koliko je neki logičan korak, nastala i iz pragmatičnih razloga.
– Samoborska nam je postala premalom. Kupili smo susjednu kuću kako bismo se proširili, no onda se pojavljuje država koja je poručila da se tamo ne možemo širiti zbog stanara. Kojih tamo nema valjda od 1948. godine, ovdje su oduvijek bili obrti. Oprostili smo se od bačenog novca i krenuli dalje. Bilo je i sreće, naprosto smo guglali “industrijska hala Jankomir”. I pronašli smo ovu zgradu koju valjda ovako ne bismo ni sami osmislili i sagradili. Bila je to pekara koja je, nažalost, završila u stečaju – govori Ivo Nauković o novom pogonu najstarije obiteljske pivovare u nas, u Huzjanovoj ulici na periferiji Zagreba, pokraj cementare.
Riječ je o zdanju impresivnih gabarita, površine dvije i pol tisuće kvadrata s novom fasadom obojenom bojama pivovare, koje je u dobroj mjeri bilo i opravdanje da se odustane od početne ideje o preseljenju pivovare u Samoborskoj koja bi dobila novu varionicu. Prava je priča unutra, u pogon je pretočeno 25 godina iskustva u strojarstvu i pravljenju piva, u njemu će raditi 46 ljudi. Varionica u kojoj se može odjednom pripremiti šest tisuća litara piva napravljena je u kućnoj radinosti, tu količinu treba pomnožiti još sa šest ili sedam dnevno, ovisno o vrsti piva koje se kuha. Automatizirana je, a softver koji je kontrolira također je proizvod hrvatske pameti, tvrtke Montelektro.
Naukovići ističu kako ni u cijeni ni u osobinama tog softvera nema razlike s obzirom na kapacitet pivovare, isti taj softver koriste se u nekima od najvećih svjetskih pogona. Uskoro će podrum do kraja popuniti četiri nova tanka od 24.000 litara, već je tamo 16 tankova od 12.000, šest tlačnih od šest tisuća litara, za specijalna piva tu ih je još šest kapaciteta tri tisuće litara. Onda je tu uređaj za propagaciju, odnosno razmnožavanje kvasca, separator i deaerator, sve u cilju postizanja što veće čistoće piva. Vjerojatno najpoznatija pivovara koju je opremio Naukovićev IPIM jest Ličanka koju svi znaju po Velebitskom pivu koje se priprema s ličkom vodom. Sada će Pivovara Medvegrad svoja piva također pripremati s vodom iz vlastitog izvora jer pokraj zgrade je bunar iz kojeg voda ima sve potrebne certifikate. Oprema nove pivovare dopušta podešavanje vode prema svakoj vrsti piva koje kuhamo. Hmelj se sada čuva u posebnoj rashladnoj komori, dok je skladište koje ima 300 paletnih mjesta hlađeno. Linije za punjenje boca nove su, mogu puniti boce od 0,33 i 0,5 litara, kapacitet je pet tisuća boca na sat, etiketirnica lijepi i samoljepive i obične etikete.
– Iako su najbolje što se u Njemačkoj može pronaći, nije sve bilo bez problema. Jedna je punionica došla s okrenutom linijom! I kod Nijemaca se dogodi nesporazum, no na kraju je sve ispalo dobro – kaže Petar Nauković koji će uz Ivana i Nikolu naslijediti od oca pivarski biznis.
– Ne idem u mirovinu, ali pivovaru će, nakon što je pustimo u pogon, voditi dečki. Nastavit ću s onim što me oduvijek najviše zanimalo, novim uređajima i tehnologijama, inovacijama za pivarstvo, čini mi se da u tome i dalje ima prostora – kaže Ivo Nauković.
Sasvim će sigurno biti čitatelja koji će se, kada ugledaju poznatu Medvedgradovu repliku oldtajmera, sjetiti novinskih naslova za njega vezanih od prije nekih 11 godina. “Prvi hrvatski automobil” znalo je često pisati u medijima kada je IPIM predstavio repliku 2004. godine. Bio je tada predstavljen kao automobil za različite poslovne inicijative. Taj prvi bio je odmah i prodan, drugi je ostavljen u tvrtki za potrebe promocije, a još su dva ubrzo otišla put – Srbije.
Nije to bio i jedini proizvod. Pretražujući vijesti, nalazimo i onu iz 2003. o isporuci mini pivovare vrijedne 530.000 eura za potrebe beogradske tvrtke Želturist. Danas u Hrvatskoj radi osam postrojenja nastalih u IPIM-u, u Češkoj su tri s još jednom malom, laboratorijskom, u Rusiji dvije i ta u Srbiji. Nije ni to jedino, nekoliko pivovara nastalo je po IPIM-ovim “posuđenim” nacrtima.
– U životu uvijek treba raditi eksperimente. I naša je tvrtka eksperiment, možda ni danas ne postoji nitko nigdje u svijetu da ima i proizvodnju opreme i svoju pivovaru i da vodi četiri ugostiteljska objekta. Bio je to izazov. Tako je bilo i s Malim Medom u Tkalčićevoj koji ne bi imao smisla da je isti kao i Pivnica Medvedgrad u Ilici. Zato smo odlučili da pivo bude zajedničko, a sve drugo lakše i jeftinije, da bude prilagođeno turistima kojih tada, prije deset godina, nije bilo toliko da bi porast njihova broja promijenio i Medu.
Pristupačni turistima
Ugostiteljstvo je odigralo za nas važnu ulogu. Drugačiji je izazov bio Fakin. Jer, nešto se promijenilo, dogodilo se da klasična pivnica na periferiji, izvan centra grada više ne funkcionira. Nekadašnji naš lokal u Adžijinoj s vremenom je tonuo, promet je padao. Shvatili smo da su u klasičnoj pivnici i konobari i kuhari drugačiji od novog vremena koje nose i Mali Medo i Fakin. On je došao kao izazov tehnike koje smo postali svjesni, drugog svijeta, više vrsta piva, to je bio izazov koji nas je doveo do toga da ugasimo Adžijinu kao klasičnu pivnicu. Te navike o kojima sam ranije govorio dovele su nas do toga da ipak odustanemo od naše početne ideje o klasičnim pivnicama jer došlo je drugo vrijeme s novim navikama, populacijom, prisjeća se Nauković. Inovativnost je prisutna i u financiranju novog pogona za koji je dio sredstava prikupljen putem estonskog Funderbeama. U tek devet dana zaustavljena je nakon što je prikupljeno milijun eura.
– Nismo od početka vjerovali u Funderbeam, činilo nam se tek zgodnom idejom s kojom ne možemo previše izgubiti. I ispalo je odlično, bio je kraj godine, nekako kao da je svima ostalo novca za nas. Tu su nam krila dodatno narasla pa smo se odlučili za ovo što ste vidjeli sada. Mogli bismo i još bolje proći jer se za stari pogon u Samoborskoj javio kupac iz Ukrajine. No dosta toga ovisi i o tamošnjoj promjeni vlasti pa je to još na čekanju – objašnjava osnivač Medvedgrada.
Neovisno se pivarstvo u Hrvatskoj razvija, no i dalje je nesporni vladar industrija pored koje je Pivovara Medvedgrad ipak opstala.
– Da nas netko kupi? Bilo je samo šuškanja i nagađanja, nikada konkretne ponude. Uostalom, tko može vrednovati hektolitre proizvedenog piva, a tko naš brend, koliko zapravo Medvedgrad vrijedi. Za nas jako puno. Iz iskustva bih rekao da bi za ovakav pogon u Njemačkoj tražili pet milijuna eura i još vam naknadno poslali račun. Sada pogotovo nemamo namjeru prodavati – kaže Ivo Nauković.
– Teško je reći koliko pogon vrijedi. Potrošili smo, naravno, više od milijuna prikupljenog Funderbeamom. Ali sve ili većina je naš rad pa je teško dati procjenu vrijednosti. Da nije bilo tako, odnosno da smo sve plaćali, sigurno bi se radilo o višestruko većim sredstvima. Dobro uloženo, sada konačno imamo urede, nema više sastanaka po birtijama! – kaže jedan od nasljednika Medvedgrada Ivan Nauković.
Funderbeamom je iskazana vrijednost tvrtke u trenutku kada je kampanja počela – sedam milijuna eura, prikupljeni milijun je 15 posto vrijednosti tvrtke, a taj iznos Naukovići namjeravaju vratiti i ostati jedinim vlasnicima. Među njima su i svi zaposlenici Medvedgrada koji su u tom trenutku bili njezini djelatnici.
– Medvedgrad je uspio zato što je više uspjeh želio. Uz puno stečenog znanja i discipline. U ono doba prvog velikog vala pivovara većini je to bio sekundarni biznis, nešto sa strane. Nama ne. Čini mi se da je ostala jedino Valalta, danas valjda jedina pivovara u nudističkom kampu! I Starčevićeva Ličanka iz tog prvog vala. Danas je drugačije, puno je novih pivovara i trgovačkih marki, no i mi ćemo sada uz šest stalnih za 25. rođendan pripremiti 25 sezonskih piva, nemamo briga – kaže Ivo Nauković.
Voda je vrlo bitna za pivo, a zato je Velebitsko bez premca, a za njim Karlovačko