Đuro Sessa je 1996. sišao s aviona na letu iz Pertha i postao predsjednikom Općinskog suda u Zagrebu. Strelovito je napredovao preko Županijskog suda, DSV-a, Udruge sudaca pa sve do Vrhovnog suda - nema gdje nije bilo tog odličnika. U filmu Gazda: Početak Đuro Sessa je predstavljen kao sudac koji je znao za ilegalne posjete Miroslavu Kutli u zatvoru Remetinec. O svemu postoje dokazi i iskazi koji se saftaju u DORH-u još od 2000. temeljem kaznene prijave sutkinje koja je vodila konkretan kazneni postupak protiv Miroslava Kutle. Važno je za napomenuti da su se dozvole (zato su i nazvane ilegalnima) davale kad je sutkinja bila na svom radnom mjestu, dakle, nije bilo potrebe da bilo tko drugi daje dozvole za posjete Kutli, a za koje dozvole uređujuća sutkinja nije znala.
Također, Sessa je kasnije odbio provesti rekonstrukciju ortačkog ugovora iz afere Dubrovačka banka, prodao Agrokoru (tvrtki Mediator) zemljište i “zaboravio” u prvoj imovinskoj kartici navesti da je tim novcem kupio stan u Zagrebu. Sessin odvjetnik koji je sređivao dogovor oko Agrokorove tvrtke Mediator je Maroje Matana, potpredsjednik Hrvatske odvjetničke komore. Odvjetnik Matana kasnije će zastupati tvrtku KHA jedan d.o.o. (tvrtka kćer Karisma Hotels Adriatic, u suvlasništvu Agrokora) pri kupnji hotela u Dubrovniku. Istodobno, odvjetnik Matana bio je punomoćnik Barbare Kulmer u parnici protiv Agrokora za povrat Kulmerovih dvora.
Pogledajte galeriju promocije nastavka Gazde:
Svojom prijetećom izjavom upućenom meni i podupirateljima filma Gazda: Početak, a objavljenoj u Večernjem listu 19.1. 2018. “Neka mu svakako i dalje novčano pomažu jer će mu novac trebati za sudske troškove” Sessa javno poručuje da je nedodirljiv te da svatko tko se usudi iznositi činjenice protiv njega a priori završava u sporu i gubi ga. Ako je javno za Večernji list dao takvu izjavu što li tek poduzima – privatno, koristeći se svojim utjecajem kako bi ta njegova najava doista i realizirala? I ne bi li predsjednik Vrhovnog suda RH morao biti oprezniji pri razmetanju sa svojom moći? Ako me Sessa eventualno tuži, kakav će to postupak biti u kojem čelnik najviše sudske instance u RH već prejudicira visoke troškove i presudu? Smatram kako je već ovim svojim istupom javno stvorio dojam da je nedodirljiv.
Redateljsku intenciju da se napravi istraživanje o Sessi u Perthu, što je opravdani javni interes, Sessa naziva “bolesnom fiksiranošću”. Neprimjereni rječnik u obračunu sa svakim tko se usudi išta reći protiv njega, Sessi nije stran. Tim netolerantnim načinom komunikacije Đuro Sessa nas vraća u 90-e, razdoblje u kojem je on lijepo napredovao, ali i krajnje pogubnom za hrvatsko pravosuđe.
Danas živimo u zemlji koja je preuzela europsku pravnu stečevinu i europske pravne standarde pa smatram da bi Državno sudbeno vijeće (DSV) trebalo ispitati neprimjeren i nadasve prijeteći ton predsjednika Vrhovnog suda RH, ispitati je li primjereno da si predsjednik Vrhovnog suda dopušta u medijima prelaziti granice tako da svojim postupanjem ozbiljno narušava ugled Vrhovnog suda RH i stvara negativnu percepciju javnosti o stanju pravosuđa, kao i da će DSV ove prijetnje shvatiti kao dovoljan razlog za ozbiljno sankcioniranje Đure Sesse. Također ću zatražiti mišljenje Europske komisije je li u redu da se predsjednik Vrhovnog suda RH ozbiljno javno prijeti visokim troškovima bilo kome, pokazuje li takva osoba kompetentnost da je sposobna svojim ugledom opravdati povjerenje za obnašanje funkcije predsjednika Vrhovnog suda RH, ujedno i predsjednika Državnog izbornog povjerenstva, ili ovakvi deplasirani pokušaji zastrašivanja govore dovoljno o tome kako Sessa očito zna zašto ima potrebu ozbiljno mi prijetiti i zastrašivati me.
Đuro Sessa svojim izjavama tipa “...novinari koji prečesto pišu u nečije ime i za nečije interese. Svima je zajedničko nepoznavanje ili vrlo malo poznavanje prava te velika želja za blaćenje sudbene vlasti”, predugo kontaminira javni prostor i držim da bi Predsjednica RH trebala preispitati opravdava li predsjednik Vrhovnog suda svojim istupima povjerenje građana i pravne struke u nepristranost pravosuđa, kao i da li je dostojan obnašati častan poziv predsjednika Vrhovnog suda. U konačnici, moralni ljudi znaju kad treba odstupiti i svakako nemaju potrebu svojim ponašanjem spuštati se ispod primjerene razine. A cijeloj javnosti treba jasno reći, vežite se, s Đurom Sessom vraćamo se u 90-e!
U jednom drugom članku na ovome portalu čitam kako je Vesna Pusić svojedobno dala značaj anonimnoj prijavi protiv ustavnog suca Vice Vukojevića za silovanje mlade muslimanke u ratnom logoru na prostoru BiH. Vesna Pusić u saboru je, prema navodima iz članka zatražila je da sudac odstupi sa svoje dužnosti. Godinama kasnije, tj., tek 1999.g., taj je slučaj dobio i sudski epilog u vidu oslobađajuće presude. Sve je bilo iskonstruirano. Sada čitam ove optužbe autora ovoga filma protiv Đure Sesse i koliko se god trudio, ne nalazim niti jedan dokaz iz kojega neosporno proizilazi da je Sessa doista i kazneno odgovoran za navedene prozivke. Kada je Sessa javno odgovorio, autor Gazde proziva ga za prijetnju. Pa, samo malo! Znači, neki bi htjeli prozivati bez dokaza, ali i bez konzekvenci. Takve doktrine i modusi diskvalifikacije svojstveni su jednom drugom, nama hrvatima, poznatom sustavu iz kojega smo ne tako davno (barem prividno) izašli.