Liječnici su u Hrvatskoj podcijenjeni, ponižavani i omalovažavani, sadržaj je otvorenog pisma upućenog predsjednici Kolindi Grabar Kitarović koje je poslala Ada Barić Grgurević, predsjednica HUBOL-a.
U pismu se osvrće na pitanje specijalizacije i odlaska mladih liječnika koji, sukladno odluci Vrhovnog suda iz 2012. godine, sada više ne moraju vraćati.
- Neupitna je činjenica da će većina ljudi suditi i prosuđivati o stvarima o kojima nema apsolutno nikakve informacije, isključivo vođena javno formiranim mišljenjem, a malo tko zna da rad hitnih službi pa i čitavih kliničkih bolnica počiva na radu specijalizanata - piše Barić Grgurević koja se pita je li netko drugi vratio svoju plaću nakon što je dao otkaz i zašto bi to bila dužnost liječnika?
- Sramota je što ova država radi svojim intelektualcima, pravdajući se manjkom novaca, a istovremeno se u javnim nabavama razbacuje milijune državnih novaca u sumnjivim natječajima, dijeli milijune direktorima u državnim tvrtkama - nastavlja Barić Grgurević.
Pismo u cijelosti pročitajte u nastavku:
"Četvrt stoljeća nezavisnosti nikad pošten i nesebičan rad, samoprijegor i nesebično davanje, intelekt i razboritost, dobronamjernost i požrtvovnost, istina i moral nisu bili na nižim razinama u odnosu na današnju situaciju Hrvatskoj. Nikad Lijepa naša nije bila plodno tlo za podjele i zablude, razbuktale strasti iznikle iz pogrešnih poriva, krive interese i oživjele nepravde kao danas.
Kao nijedna profesija u Hrvatskoj, liječnici to najbolje osjećaju na svojoj koži zadnjih nekoliko godina. Liječnik, intelektualac, štovani član svakog društva koje cijeni izvrsnost jer se na njoj temelji razvoj društva i njegov napredak, u našoj Hrvatskoj je podcijenjen, ponižavan i omalovažen! Zar je to budućnost ove države? One koji su suspregnuvši sve svoje slobode učeći, samoprijegorom vođeni kroz 25 godina beskompromisne savjesti, gotovo bez prostora za bilo kakav promašaj postigli plemenito zvanje liječnika, sada treba staviti u okove, zabraniti im da žive, dišu i slobodno odlučuju o svom životu.
Čitamo ovih dana buru pobune sveobuhvatne javnosti predvođene rasplamsalom hajkom interesnih skupina o tome kako nezahvalni liječnici sada mogu otići iz svojih ustanova plativši, zamislite, samo troškove svoje specijalizacije. Plaće koje su im za to vrijeme isplaćene, sukladno odluci Vrhovnog suda iz 2012. godine, sada više ne moraju vraćati. Većina poštenih ljudi kojima se ovakve informacije serviraju i koja uopće ne zna što znači specijalizacija, a kamoli kako ista izgleda za jednog liječnika, zgrozit će se nad ovom informacijom. Neupitna je činjenica da će većina ljudi suditi i prosuđivati o stvarima o kojima nema apsolutno nikakve informacije, isključivo vođena javno formiranim mišljenjem, a malo tko zna da rad hitnih službi pa i čitavih kliničkih bolnica počiva na radu specijalizanata. Ti isti specijalizanti, koji zbog manjka 4000 liječnika u sustavu, suvereno na svojim plećima nose zdravstveni sustav, hitne službe i odjelni posao, a u brojnim klinikama i poliklinički posao, sada su u medijima prikazani kao nezahvalnici kojima je osnovni cilj samo prevara i izigravanje ustanove koja ih je zaposlila. Razjasnimo konačno zabludu o školovanju specijalizanta.
Specijalizant za vrijeme specijalizacije ne sjedi u školskoj klupi, nego radi, dežura, kroz rad se educira, ali svojim radom s pacijentima zarađuje svoju plaću. Knjige čita kada dođe kući iz dežurstva, umoran, jer na poslu za takvo što nema vremena!
Samo malo poticaja kroz istupe medijski podobnih mediokriteta s figom u džepu i lomača je zapaljena, spremna progutati prvog koji se drznuo poljuljati dogmu na kojoj balansira nikad krhkiji socijalni mir. A dogma glasi: država školuje liječnika! Kao da ne školuje niti jednog drugog intelektualca. Milijunima kuna hrvatskih građana školuju se arhitekti, inženjeri različitih profila, veterinari, matematičari, znanstvenici, političari raznih profila, ali samo su liječnici problem! Njih treba apostrofirati kao javni interes i besramno raspolagati s njihovom sudbinom kao da se ne radi o ljudima, intelektualcima, nego o pijunima na šahovskoj ploči, obespravljenom kastom koja služi za kupovinu i održavanje socijalnog mira.
Tko ima pravo reći da liječnik ne smije dobiti plaću za svoj pošteno odrađeni posao, zvao se on specijalizant ili specijalist?! Da li je itko u RH vratio svoju plaću nakon što je dao negdje otkaz? Zašto bi to bila dužnost liječnika? Niti jedna država u EU ne poznaje ovakav oblik obaveze liječnika prema sustavu, kolege u zemljama članicama EU se čude ovakvoj vrsti ugovora i pitaju kako uopće ijedan liječnik sebi dozvoljava ovakvu vrstu ucjene. Sramota je što ova država radi svojim intelektualcima, pravdajući se manjkom novaca, a istovremeno se u javnim nabavama razbacuje milijune državnih novaca u sumnjivim natječajima, dijeli milijune direktorima u državnim tvrtkama. U isto vrijeme lokalni moćnici prozivaju liječnike, kojima nitko nije napisao diplomski rad, niti im je „riješio“ ijedan ispit, da vrate „milijun kuna koje su u njih ustanove uložili“, pozivajući skupštine i vijeća da stopiraju Pravilnik o specijalističkom usavršavanju i nastave s robovlasničkim odnosom u 21 stoljeću! Ne pitajući se isto dok stipendiraju razna druga zanimanja koja im također ne ostaju u lokalnim sredinama, jer svojim politikama u pravilu ne stvaraju nova radna mjesta. Okrećući glavu dok više novaca rasipaju na nižerazredne nogometne klubove, aktivnosti lovačkih društava i konjičkih sportova.
Kamen spoticanja
Već nam je svima postalo normalno svakodnevno u novinama čitati o kojekakvim aferama u kojima svakodnevno milijuni državnih novaca na sumnjive načine odlaze iz sustava, no skandal je, gotovo za vješala, što liječnik želi biti slobodan i odlučivati o svojoj sudbini. Liječnici su „kradljivci državnog proračuna“, jer dobivaju plaću za svoj posao, jer im je sat plaćen cijelih 38 kn nakon 23 godine učenja i rada na rubu humanosti. Liječnici su kamen spoticanja ovog društva jer smatraju da ne moraju vratiti plaću koju su zaradili ako požele dati otkaz. Ali, zato je najnormalnije da se političkom odlukom raznim savjetnicima isplaćuje za usluge savjetovanja i konzultacija i više od 2000 kuna za sat, da se administrativnoj tajnici daje godišnji bonus od 300 tisuća kuna, a da smijenjeni čelnici državnih poduzeća dobivaju višemilijunske odštete. Normalnim se izgleda smatra u ovom trenutku što se iz državne blagajne isplaćuju beneficije za tri saziva Hrvatskog sabora,dok se s druge strane iznosom koji se za to utroši moglo školovati 100 specijalista.
Vozimo se po rubu izdržljivosti za sustav državnog zdravstva i vlak samo što nije izletio iz tračnica. HUBOL još jednom javno apelira na sve državne strukture da se konačno uozbilje i shvate prave vrijednosti društva. 450 liječnika odlučilo je nikada više ne raditi u domovini jer su shvatili da ih ona nikada neće doživjeti kao svoju djecu i dati im priznanje i status koje zaslužuju. Otišli su bespovratno iz sustava. 1100 liječnika prikupilo je svu potrebnu dokumentaciju za odlazak iz Hrvatske, a gotovo 15% od ukupnog specijalističkog korpusa će u naredne 4 godine otići u mirovinu i time će neupitno dovesti u pitanje opstojnost sustava kakav imamo danas. Ima li ova država ikakvog drugog načina da zadrži vrijednost ovog društva u domovini osim represije, sile i nehumanih metoda u maniri nekadašnjih zaboravljenih totalitarnih državnih sustava nad kojima se tako selektivno zgražamo, osim kada su u pitanju prava liječnika!?
Poštovana gospođo Predsjednice, apeliramo da prepoznate činjenicu da je za opstojnost zdravstvenog sustava u Republici Hrvatskoj nužno i postojanje liječnika unutar zdravstvenog sustava. Hrvatska udruga bolničkih liječnika Vas moli, da svojim političkim utjecajem i pozitivnim društvenim angažmanom stvorite preduvjete za ostanak liječnika u Republici Hrvatskoj. Molimo Vas da u fokus političkog djelovanja stavite liječničku struku na način da se ista proglasi strukom od posebnog nacionalnog interesa, zakonskim reguliranjem radnih prava i obveza ili strukovnim kolektivnim ugovorom za liječnike te promjenom Kaznenog zakona u smislu da se napad na liječnika tretira kao napad na službenu osobu", stoji u pismu.
obavezno uvesti ocjenjivanje kvalitete i mjerenje ucinka lijecnika tako da znamo kome dati 30 tisuca placu a koga zamolit da ode u njemacku