Koga će nakon idućih svibanjskih lokalnih izbora više boljeti glava, Zorana Milanovića, ili Tomislava Karamarka? I za jednog i za drugog ti su izbori životno važni. Od rezultata koje će polučiti njihove stranke ovisi i snaga njihova liderstva. Na zadnjem stranačkom druženju SDP-ov vrh proglasio je mobilizaciju i usmjerenje prema lokalnim izborima. Ista se mobilizacija događa i u HDZ-u. Lokalni su izbori specifični po tomu što je važna i osobnost kandidata, no nezanemariv je i koalicijski potencijal oko kandidata.
U presudne izbore i SDP i HDZ stoga će krenuti sa što jačim koalicijskim postavama. HDZ je već počeo okrupnjavanje, pred potpisivanjem je tzv. Antikukuriku koalicije, a u jezgru već sigurno, uz HDZ, ulaze BUZ (Blok umirovljenika Zajedno) te HSP Ante Starčević Ruže Tomašić. HSS Branka Hrga također je u savezništvu s HDZ-om, uz jednu ogradu – tamo gdje dobro funkcionira lokalna koalicija HSS-a i/ili SDP-a i HNS-a, to će se i nastaviti poštovati. No, u većini, Karamarko i Hrg bit će partneri i dio iste koalicije. Osim toga, HDZ i HSS zajedno i sada drže vlast u 13 županija.
Problem ove koalicije bit će, naravno, pravaške stranke. One u pravilu ukupno dobivaju od 5 do 8 posto potpore građana, ali razjedinjene, opet u pravilu, ne prolaze do vlasti. HDZ nastoji sada uvući i HSP Daniela Srba premda Ruža Tomašić još na to ne pristaje, a ako se pita Srba, ni on ne bi paktirao s njom. Bit će to prvi ispit na kojem će Karamarko pokazati svoju sposobnost privlačenja koalicijskih partnera. Očekivati je, ipak, da će se na kraju pravaši usuglasiti radi “višeg interesa”.
Ostaci ostataka HSLS-a također mogu “posoliti” desnu koaliciju s nekoliko posto glasova potpore s obzirom na to da Kosorovi liberali ne zanimanju Milanovića, a potrebniji su desnocentrističkoj koaliciji. Lijeva Kukuriku koalicija imat će ovog puta većih problema nego desna. Zbog nekoliko razloga. Prvo što se još ne zna gdje će SDP i HNS ići zajednički, a gdje samostalno. Rezerve prema tom koaliranju na lokalnoj razini postoje i kod esdepeovaca i kod haenesovaca. Esdepeovci su omrznuli “Čačićevu stranku”, a haenesovci osjećaju da ih jači koalicijski partner vreba i da će ih progutati.
Ovakva situacija ide na mlin Lesarovih laburista, koji su već blizu stabiliziranja na 8 do 10 posto potpore biračkog tijela. Problem je lijeve koalicije u tome što se Lesaru uglavnom pretaču glasovi lijevog biračkog potencijala. Koliko to boli SDP, vidljivo je i iz nedavne izjave Zorana Milanovića da “neće koalirati s populistima”, dok mu Lesar nije ostao dužan i uzvratio kako oni “neće s lažnim socijaldemokratima”. Idući problem lijeve koalicije jest i što se “projekt don Ivan Grubišić” izjalovio. On je u početku “točio” glasove desne biračke populacije, no nakon radikalizacije svojih stavova (primjerice, izjavom da treba promijeniti ugovore s Vatikanom), očekivati je da će i don Grubišić početi mrviti lijevu koaliciju i uzeti joj dio glasova.
Na lokalnim izborima sudjeluje i velik broj nezavisnih lista koje su na posljednjim izborima uzimale glasove pretežito HDZ-u. S obzirom na to da je sada SDP na vlasti, valja računati da će lokalni “nezavisni” pretežito glasove dobivati od razočaranih birača ljevice. Ulaskom u svađu s IDS-om, stoga što je centrala SDP-a odlučila na lokalnim izborima u Istri konkurirati IDS-u, Milanovićev SDP riskira da u toj županiji bude potučen do nogu. Kao i na jugu Hrvatske, zbog zbrke oko Neuma i pelješkog mosta. Dosta toga, dakle, upućuje na to da će HDZ-u ovoga puta biti lakše formirati koaliciju, a da će SDP biti izložen većem raskolu i rasipanju glasova unutar lijeve koalicije. Ne poradi li na svom koalicijskom potencijalu, nakon svibnja 2013., glava bi ipak prije mogla zaboljeti Milanovića nego Karamarka.
Ova analiza počiva na potpuno krivim pretpostavkama. HDZ, od dolaska Sanadera na vlast, više nije HDZ, nego "detuđmanizirana" stranka, koja je preuzela to ime, i ništa više. Ali,ostala je moćna stranačka infrastruktura, mašinerija potrabna za političko djelovanje. To je nešto što niti jedna desna stranka nema. Sa druge strane, SDP je takvu ifrastrukturu naslijedio još od KPH i bivše države. Sve ostale stranke su u međuvremenu pometene sa političke scene. Slijedeći korak je, uz HDZ sa 20%, i SDP sa 30%, takozvana velika koalicija SDP-a i HDZ-a, bez ikakve ozbiljne alternative, a sve razlike će biti "zanemarene radi viših interesa države". I eto nam opet SKH na vlasti - ovaj puta za vijeke vjekova. Time će konačno biti dovršena tranzicija (presvlačenje komunističke partije u demokratsko ruho) u Hrvatskoj. Ujeo vuk magare.