Bijeli, polubijeli, francuz, ciabatta. Sa sjemenkama ili bez, slatki ili slani, s glutenom i kvascem ili bez, ispečen u kalupu, u krušnoj peći ili pod starom pekom. Kruh je sastavna namirnica svakog doma u svijetu pa zato i nema broja njegovih vrsta, veličina i oblika. Uzmemo li u obzir da su Sjedinjene Američke Države poznate po tome što gotovo ne postoji vrsta hrane koju neće staviti u limenku, malo iznenađuje da je kruh u konzervi veliki hit u pojedinim dijelovima SAD-a, pogotovo u pokrajini New England u kojoj je čak dio tradicionalnog obroka.
Brašno od cjelovitog zrna
Ovakvo pakiranje crnog kruha zvuči moderno i za neke je tipičan primjer američke lijenosti u prehrani, no njegovo postojanje zapravo seže u povijest zemlje još od kolonijalnog doba. Tijekom Američke revolucije u drugoj polovici 18. stoljeća pšenično je brašno bio pravi luksuz, a i malo tko je tada imao pećnice pa bi stanovnici pomiješali različite vrste brašna u tijesto za kruh, stavili u prazne limenke od kave i zatim parili iznad otvorenog plamena. Prvi dokumenti u kojima se spominje ovaj vlažni crni kruh bili su iz bostonskih zapisa u kasnom 19. stoljeću, zbog čega se ovaj kruh također zna nazivati i bostonski crni kruh. Velečasni Francis N. Zabriskie, stanovnik Bostona, pisao je 1870. godine da je taj kruh bio sastavni dio tamošnjeg doručka, a često se jeo sa zapečenim grahom.
Danas je ova vrsta kruha nešto čime se stanovnici New Englanda izrazito ponose i smatraju to klasičnim domaćim jelom. Kad je riječ o bostonskom crnom kruhu, mnoge iznenađuje njegova tekstura i mekoća koja je, za razliku od onog standardnog, više poput biskvita za kolač. Okus kruha također je nešto što je vrlo specifično – izrazito se osjeća melasa, koja je jedan od glavnih sastojaka za njegovu pripremu. Začuđujuće je da unatoč velikoj količini tog zaslađivača okus nije sladak, nego pomalo gorak.
Amerikanci danas uglavnom koriste kupovnu varijantu, proizvođača B&M, a jedna limenka od pola kilograma košta oko četiri dolara (oko 26 kuna). Lokalci se kunu u bostonski kruh zajedno sa zapečenim grahom ili kad je tostiran uz malo svježeg sira, a može se zagrijati u pećnici i mikrovalnoj za još bolji okus. No, na forumima i društvenim mrežama upozoravaju – ovaj kruh nije lagani zalogaj za početak dana, nego težak i srčan obrok savršen za hladne zimske dane u sjeverozapadnoj Americi. Jako je zasitan i daje energiju, zbog čega je redovit odabir onih koji vikende provode kampirajući u prirodi ili veći dio dana rade fizičke poslove.
Što se tiče hranjivosti ove vrste kruha, jedna mala šnita kruha u konzervi od 56 grama ima 130 kalorija, 15 grama šećera i samo pola grama masti, uopće nema kolesterola, ali ni vitamina, dok je željeza šest, a kalcija četiri posto. I premda bi prva pretpostavka na bilo što u konzervi, a pogotovo kruh, bila ta da je riječ o nezdravoj hrani punoj umjetnih aditiva, u ovom slučaju to nije sasvim tako, s čime se slaže i zadarska nutricionistica Nita Šarić. Najzastupljenija je namirnica u pripremi ovog kruha, naime, brašno od cjelovitog zrna, što je zapravo zdrav odabir pri pripremi bilo kojega pekarskog proizvoda. A ostali sastojci kruha, objašnjava Šarić, također se ili uobičajeno dodaju u krušne proizvode zbog teksture i/ili okusa ili su često prisutni u prehrani kao zasebne namirnice pa, barem što se namirnica tiče, nema neke razlike u kvaliteti između konzerviranog kruha u odnosu na onaj pakirani ili rezani.
Ista kalorijska vrijednost
– Eventualno bi melasa, tamni sirup koji nastaje kao nusproizvod pri proizvodnji bijelog šećera, mogao “zavarati” kupce koji vjeruju da je melasa bolja i nutritivno kvalitetnija od dodatka bijelog šećera i da je time proizvod “zdraviji”. Stvar je u tome da sama melasa nije bogata vitaminima i mineralima kao što se često misli – kaže nutricionistica.
Nita Šarić kaže da je, kad je riječ o ovom kruhu, pozitivna i kalorijska vrijednost koja je praktički identična onom nekonzerviranom što znači da ne deblja više, a pozitivan je i nedostatak bilo kakvih zasićenih i transmasnih kiselina. No, ipak upozorava na jedan problem konzerviranog kruha, a to je vrlo visoka razina natrija.
– Udio natrija iznosi 410 mg u jednom serviranju od 56 grama, a preporučeni dnevni unos natrija je 2400 mg. Znači, ako pojedemo dvije količine kruha predviđene u jednom serviranju, unesemo 820 mg natrija, ali pritom ne smijemo zaboraviti da se on unosi i ostalim obrocima – upozorava Šarić. A još je ozbiljniji problem, dodaje, izloženost hrane iz konzerve spoju koji se zove bisfenol A (BPA). Riječ je o industrijskoj kemikaliji koja je sastojak polikarbonatne plastike te se nalazi u premazima konzervi, čime se sprečava kvarenje hrane. Problem je u tome što je kemijska struktura BPA srodna estrogenu, ženskom spolnom hormonu, pa djeluje kao tvar koja ometa endokrini sustav organizma.
totalno nezdrav pripravak