Nakon što su cijeli državni vrh i sudionici službenoga protokola odlučili prekinuti mimohod prema Memorijalnom groblju jer su ih, kako je rečeno, spriječili aktivisti Stožera i dio braniteljskih udruga da se normalno kreću kroz grad, i dalje pristižu reakcije.
– Izuzetno mi je drago što se pokazala razlika između vukovarske i nevukovarske Hrvatske. Sada se najbolje vidjelo uz koga je narod. Idemo dalje prema svome cilju – izjavio je Tomislav Josić, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara.
– Pijetet je iznad svega, zato smo došli… Podjele su rezultat medijskih prepucavanja, no svima je pijetet iznad svega… I lani sam bio u Vukovaru istim povodom. Naša je poruka da bi i Srbi i Hrvati trebalo dostojanstveno živjeti, okaniti se povijesti, prošlosti. Ne kažem da treba zaboraviti, ali treba graditi zajedničku budućnost, punu dostojanstva i međusobnog uvažavanja. Mislim da svaka žrtva zaslužuje pijetet i da trebamo na današnji dan hodati, da ih se sjetimo...", rekao je Veljko Džakula, predsjednik Srpskog demokratskog foruma.
"Ovako nešto ni u ludilu nisam očekivao"
"Ovako nešto ni u ludilu nisam očekivao. Cijelo vrijeme govorilo se da neće biti dvije kolone, a onda imamo ovo. Razočaran sam ovime što se dogodilo. Ta kolona što smo je imali bila je nešto najsvetije što smo imali. Bio je to svojevrsni naš križni put koji su sada prepolovili. Na ovaj način omalovažena je i žrtva Vukovara i svaki naš poginuli. Pitam se i za koga je pripremljen program u dvorištu bolnice, tko ga je slušao i tko je položio vijence. Konfuzno je bilo i na samome groblju. Vijenci su ostali nepoloženi. Jednostavno nemam riječi za ovo što se dogodilo. Sve to je pomno planirano i onda i napravljeno. Isto tako na Memorijalnom groblju nije bilo ni počasne straže. Kako bi državni vrh položio vijence bez njih? Jesu li znali nešto unaprijed? Zašto nisu nastavili hodati na kraju kolone. Puno je tu još nejasnoća", izjavio je Zdravko Komšić, predsjednik Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara.
Džakula: "Naša je poruka da bi i Srbi i Hrvati trebalo dostojanstveno da žive, da se okane povijesti, prošlosti." Po gospodinu Džakuli to znači Hrvati moraju zaboraviti na čijoj je on strani ratovao, moraju zaboraviti tko je bio agresor, tko ni 20 nakon rata ne želi pokazati skrivene grobince ubijenih Hrvata, dati informacije o nestalima, koji ne žele platiti 30 milijardi dolara ratne odštete, niti vratiti opljačkano hrv. umjetničko blago. Kad sve to Hrvati zaborave onda se u trebaju obratiti Džakuli i drugim Srbima i u čudu ih upitati - Tko nas bre zavadi?! Hrvati mogu oprostiti ako to agresori svojim pokajanje zasluže ali niti mogu niti smiju zaboraviti inače im slijedi repriza sveg zla.