Ovčari na istoku Slavonije su na mukama već godinama jer kada dođe vrijeme, ovce moraju šišati, ali ne znaju gdje će s vunom jer je nitko ne otkupljuje. Snalaze se na razne načine - neki vunu pale, neki je kriomice odbacuju na divlje ili legalne deponije, a tek rijetki uspiju nekako doći do otkupljivača koji će otkupiti barem dio vune.
- Čujem da se u zadnje vrijeme pojavio jedan otkupljivač pa ću mu ponuditi vunu bez obzira na cijenu, samo neka je vozi kako ne bih imao s njom problema gdje je deponirati. Imam 110 ovaca, što je osjetno manje nego ranije jer ne isplati se, ali ovce traže šišanje jednom, a nekada i dva puta godišnje. Šišanje naplaćuju po 12 ili 13 kuna po ovci, a otkupljivači plaćaju, kada uopće žele otkupiti, 2,5 kune po kilogramu što ispadne pet kuna po ovci za vunu. Ne isplati se, ali sretan sam samo neka je vozi sa imanja. Vunu ne bacam niti je palim, već složim u bale i stavim pod krov pa čekam dvije-tri godine dok se ne pojavi otkupljivač - kaže Miroslav Macakić, ovčar iz Ivankova koji se godinama bavi uzgojem ovaca, ali ne pamti da je za ovčarenje bilo gore nego zadnjih godina.
Ne samo zbog cijene mesa i vune već i zbog nemara što nitko ne želi otkupljivati vunu pa ona propada, a ima zemalja, tvrdi Macakić, koje tkaninu proizvode od prirodnog materijala poput vune.
"Ne samo zbog cijene mesa i vune već i zbog nemara što nitko ne želi otkupljivati vunu pa ona propada, a ima zemalja, tvrdi Macakić, koje tkaninu proizvode od prirodnog materijala poput vune." Kaže gospodin Macković ali zaboravlja da se u Hrvatskoj ne proizvode tkanine.