Josipu Meštrović, Varaždinku koja je živjela i radila u Norveškoj i vratila se u domovinu, nitko na sjeveru Europe nije tjerao da vozi automobil. Nije joj ni trebalo, gore je, kaže, super organiziran javni prijevoz, svakih 10 minuta dolazi autobus, puno ljudi koristi i bicikle, a i nju je uvijek netko drugi mogao prevesti autom.
To joj jedino fali
– No sad sam norveški penzioner i došla sam živjeti u Križevce. Sve sam već postigla i jedino mi ovo fali: vozačka dozvola, koja mi je ovdje i nužna – ističe vesela 64-godišnjakinja, s primjetnim kajkavsko-nordijskim naglaskom. Na sjeveru su joj ostala djeca i nevjenčani životni drug, a kako su joj u posjet u Križevce tijekom ljeta stigle unuke, dodatna joj je obveza da što bolje nauči voziti i proveze ih Hrvatskom.
Ne usude se juriti
Od 40 godina u Norveškoj u glavnom gradu Oslu Josipa je provela 35, dok je sad u Svelviku, 50-ak km od metropole. Lako joj je povući paralelu između skandinavske i hrvatske kulture, ne samo one prometne.
– Male ceste su im iste kao ovdašnje, ima i oštećenja, no zato su vozači strašno pažljivi prema pješacima, biciklistima, invalidima, dok su tu još uvijek mnogi kao kauboji na cesti i divljaju u vožnji – otvoreno će Josipa, dopunjujući to i podatkom da se malo tko, zbog visokih kazni, u Norveškoj usudi voziti i malo brže od dopuštenog jer im prijeti i 5000 kuna kazne, dok su kazne za pijane vozače drakonske – i do dvije godine zatvora.
– Ni kralj to ne može, ali njega ionako drugi voze – šali se umirovljenica, koja je o nedavnom posjetu svoga suverena Hrvatskoj čitala u Večernjaku. Sad, kaže, "maltretira" svog instruktora Đuru Žličara, jer joj, priznaje, baš ne ide parkiranje unatrag, pa i to često vježba na HAK-ovu poligonu. Đuro Žličar (60), inače, ovogodišnji je dobitnik HAK-ova priznanja za cjeloživotni rad i preventivu. On u 37 godina staža nije imao starijeg kandidata od Josipe, pa je i njemu izazov učiti vožnji starije od sebe.
– Dobro se sjećam svojih početaka, bilo je 60-godišnjaka koji su, ušavši u penziju, htjeli naučiti voziti, ali tada ipak nije bilo auta ni prometa kao danas – kaže Žličar, koji ni sam nije u stanju izbrojiti koliko je ljudi obučio u HAK-ovoj autoškoli u Križevcima. No, sigurno ih je bilo na tisuće, a tada, ranih 70-ih godina, školovali su se na fićekima. S promjenom standarda došli su potom jugići i onda renaulti, zaključuje Žličar.
nova opasnost na cesti.