Pred vratima francuskog doktora Didiera Raoulta stajalo se u redu radi hidroksiklorokina, a taj lijek protiv malarije propagirao je glasno i američki predsjednik Donald Trump opisujući ga kao prekretnicu u liječenju COVID-19. Danas, mjesec-dva poslije, Svjetska zdravstvena organizacija zaustavila je istraživanja tog lijeka kao terapije za oboljele od novog koronavirusa zbog istraživanja objavljenog u uglednom znanstvenom časopisu Lancet u kojem stoji kako je veća smrtnost kod oboljelih koji su primali taj antimalarik.
U istraživanju su naveli da, iako je riječ o sigurnom lijeku za indikacije za koje je odobren poput malarije te autoimunih bolesti, sigurnost i dobrobit kada se koristi u liječenju COVID-19 nisu dovoljno dokazani. Američki National Institutes of Health u smjernicama liječenja oboljelih od novog koronavirusa ne preporučuje visoke doze hidroksiklorokina te nikako njegovo uzimanje u izvanbolničkim uvjetima.
Azijci koriste svoje lijekove
Ovo zadnje vrlo je važno jer je Trump praktički do jučer izjavljivao kako i sam uzima taj lijek koji je k tomu dosad bio korišten u liječenju teških slučajeva oboljelih od COVID-19, a nikako kao prevencija. Jedina prevencija koju svijet iščekuje jest sigurno i učinkovito cjepivo, na čemu se radi na svim stranama svijeta, baš kao i na pronalasku učinkovitih lijekova. Dotad je svijet primoran, da tako kažemo, pronaći djeluje li za teško oboljele nešto što već imamo izumljeno. Može li se ublažiti simptome, skratiti liječenje lijekom koji je registriran i dostupan za liječenje nekih drugih poznatih nam bolesti? Primjer za to je remdesivir, antivirusni lijek koji se koristio protiv ebole, a za koji se danas smatra kako može pomoći u teškim oblicima obolijevanja od COVID-19. Taj je lijek Američka agencija za hranu i lijekove (FDA), a od jučer i britanski NHS, dopustila kao terapiju kod hospitaliziranih bolesnika s teškim simptomima novog koronavirusa, one kojima je potreban kisik, respirator, ali ne kao standardna terapija kod umjerenih simptoma bolesti.
– Remdesivir potencijalni je antivirusni lijek koji se do sada pokazao djelomično učinkovitim in vitro i in vivo za liječenje srodnih virusa (SARS-CoV i MERS-CoV), a sada se istražuje kao potencijalni lijek i za liječenje COVID-19. Preliminari rezultati prve velike multicentričke i multinacionalne studije na više od 1000 hospitaliziranih bolesnika (dakle s težom kliničkom slikom) s dokazanom bolešću COVID-19 pokazali su da se ovim lijekom postiže brži oporavak od ove bolesti, za četiri dana (prosječno za 11 dana u odnosu na 15 dana) u odnosu na one koji su liječeni placebom, dok nije pokazana statistički znatnija razlika u smrtnosti u tih dviju skupina bolesnika. Za sada je to jedini lijek koji su FDA i EMA po hitnom postupku odobrile za liječenje samo teških oblika bolesti uz zahvaćanje donjeg dišnog sustava (upale pluća i zatajenjem disanja) koji zahtijevaju hospitalizaciju. Ovaj lijek ima svoja ograničenja jer se ne smije primjenjivati u bolesnika s težim oštećenjem jetrene funkcije, kao ni u slučaju zatajenja bubrega, dok je još uvijek upitna njegova korist u liječenju blažih oblika bolesti. Kada govorimo o lijekovima za liječenje bolesti COVID-19, moramo ponajprije naglasiti da je riječ o novoj bolesti, uzrokovanoj novim virusom, SARS-CoV-2, koji je otkriven tek u siječnju ove godine, dakle prije četiri-pet mjeseci. Stoga je nemoguće očekivati da se u istoj godini kada su se liječnici i znanstvenici suočili s nekom novom bolešću otkrije i učinkovit lijek za tu bolest. Sva dosadašnja iskustva u liječenju COVID-19 temeljila su se na pretpostavkama da bi mogli biti učinkoviti lijekovi koji su prije pokazali kakvu-takvu (ne idealnu) učinkovitost u liječenju sličnih bolesti, u prvom redu nekih virusnih bolesti, poput SARS-a, MERS-a, ebole i dr. – objašnjava doc. dr. sc. prim. Rok Čivljak, zamjenik ravnateljice Klinike za infektivne bolesti”Dr. Fran Mihaljević”, dodajući kako još nemamo dovoljno dokaza o učinkovitom i sigurnom liječenju COVID-19 koji se temelje na kontroliranim i randomiziranim, a ni dvostruko slijepim istraživanjima, kakva su standard za prihvaćanje nekog lijeka kao zlatnog standarda u liječenju ove bolesti.
Iz svih tih razloga još je nemoguće govoriti o sigurnom i etabliranom liječenju ili nekom zlatnom standardu u liječenju oboljelih od COVID-19.
Osim spomenutih, a uz opisano objašnjenje, od lijekova koji su se dosad koristili ili se još koriste dr. Čivljak nam navodi lopinavir/ritonavir koji se koristi u liječenju i prevenciji HIV-a, a trenutačno nema dokaza o djelotvornosti, a rizik od nuspojava je znatan. Tu je i favipiravir, antivirusni lijek koji se, objašnjava dr. Čivljak, u nekim azijskim zemljama koristi za liječenje influence te COVID-19, ali bez znatnijih rezultata. U Rusiji i Kini, navodi nam ovaj liječnik, za liječenje gripe te kao potencijalni lijek za COVID-19 koristi se još jedan antivirusni lijek, umifenovir.
Potencijalni lijekovi
– Sistemski interferoni – osobito interferon-beta, koji se koristi u liječenju multiple skleroze, istraživan je i u nekim studijama na bolesnicima COVID-19. Njegova se primjena temelji na povoljnim rezultatima istraživanja njegove primjene u bolesnika s MERS-om. No, rezultati ovih istraživanja ne obećavaju njegovu buduću široku primjenu u liječenju ove bolesti. Krvna plazma – krvni pripravak koji se radi iz krvi osoba koje su preboljele COVID-19 sadrži protutijela koja bi mogla neutralizirati virus u ranoj fazi bolesti. I ovaj se oblik liječenja još istražuje i ne može se reći da je potpuno učinkovit i siguran, osobito ne u svih skupina bolesnika. Metilprednizolon – glukokortikoid koji ima protuupalno djelovanje, a mogao bi imati učinak u primjeni samo kod teških oblika ARDS-a i drugih komplikacija u sklopu multiorganskog zatajenja uzrokovanog SARS-CoV-2 virusom – navodi dr. Čivljak deset lijekova koji su se dosad koristili, trenutačno koriste ili na kojima se radi kao potencijalnima u liječenju oboljelih od COVID-19.
Naveo je i inhibitore interleukina 6 (IL-6) koji se, kako kaže, pokušavaju primijeniti u bolesnika s težim oblikom bolesti, osobito onih sa znakovima tzv. citokinske oluje, što se očituje u povišenim vrijednostima markera upale.
– Pretpostavlja se da ovi lijekovi mogu zaustaviti upalni proces ako se primijene u pravo vrijeme i u odgovarajućih bolesnika, što znači da nisu pogodni za liječenje svih oblika bolesti, osobito ne onih blažih. Najveći broj istraživanja odnosi se na lijek tocilizumab, manji na druge inhibitore IL-6 kao što su sarilumab i situksimab – objašnjava dr. Čivljak.