S obzirom na to da čak ni Udruga Potrošač i osam tuženih banaka ne znaju tko će presuditi u slučaju Franak, jer taj podatak nisu tražili (što govori i o njihovu povjerenju u Vrhovni sud), predsjednik Branko Hrvatin nije bio najsretniji što će i stranke taj podatak doznati iz Večernjeg lista, ali nije mogao odbiti novinarski zahtjev utemeljen na zakonu i pravu javnosti da zna tko će donijeti revizijsku odluku koju čeka cijela Hrvatska. Slučaj Franak, koji se vodi pod brojem Revt-249/14, dodijeljen je, sukladno Sudskom poslovniku, po redoslijedu I. sudskom vijeću Građanskog odjela, u kojem je predsjednica Katarina Buljan, a članovi su Aleksandar Peruzović, Viktorija Lovrić, Branko Medančić i Marina Paulić.
Nepristranost sudaca
Međutim, kako je izvjestiteljica u predmetu Franak sutkinja Buljan, predsjednik vijeća je sudac Peruzović. Na pitanje je li netko od sudaca kreditno opterećen, osobito u švicarskim francima, odnosno je li se o tomu vodilo računa, predsjednik Hrvatin nam je odgovorio: "Nijedan član navedenog sudskog vijeća nije zatražio izuzeće od obavljanja sudačke dužnosti na temelju razloga propisanih odredbama članka 71. i 72. Zakona o parničnom postupku, niti su to na temelju članka 73. ZPP-a zatražile stranke u postupku". Kako bi kreditna opterećenost u nekoj od osam banaka dovela u sumnju nepristranost suca, pretpostavlja se da suci nisu imali razloga tražiti svoje izuzeće. Stranke to mogu tražiti čim saznaju da postoji razlog za izuzeće, u ovom slučaju do donošenja revizijske odluke. Vijeće koje će u sljedećih petnaestak dana objaviti revizijsku odluku u slučaju Franak u tom sastavu djeluje od 2011. Niz je revizijskih odluka koje su u tom sastavu donijeli u povodu sporova u kojima se kao stranke pojavljuju banke, bilo u građanskim ili trgovačkim predmetima. Riječ je o iskusnim sucima, koji imaju od 33 do 39 godina sudačkog staža (od četiri do 17 na Vrhovnom sudu), osim sutkinje Marine Paulić (22 godine) koja je izbivala iz sudstva od 1987. do 1996. kad je bila voditeljica pravnih poslova i savjetnica u izvršnoj vlasti. Iako to u ovom slučaju nije bitno, vijeće dobro reprezentira stanovništvo Hrvatske jer je rođenjem iz Karlovca, Pule, Zagreba i Splita, te sutkinja koja je rođena u BiH, obrazovala se i sudsku karijeru započela je i razvijala u Osijeku.
Izvjestiteljica za slučaj Franak, Katarina Buljan, jedna je od najkvalitetnijih sutkinja Građanskog odjela, od čijih 27 sudaca jedino predsjednik Jakob Miletić i Ivan Mikšić imaju više staža na najvišem sudu, a gdje je ona od 1998. godine. U karijeri je prošla sve stadije, od pripravnice, suradnice preko općinske i županijske sutkinje bez naglih skokova. Kontinuirano se educira te je u proteklih desetak godina bila polaznica dvadesetak seminara i radionica u zemlji i inozemstvu. Članica je Ispitne komisije za pravosudni ispit Ministarstva pravosuđa za građansko procesno i obiteljsko pravo, a studenti je hvale kao jako ugodnu i pozitivnu ispitivačicu. Bila je voditeljica desetak radionica o pravu EU, uz ostalo i radionice o "Kamatama po novom Zakonu o obveznim odnosima". Bila je i direktorica E-tečaja (učenje na daljinu) "EU pravo" započetog u listopadu 2014. za suce, državne odvjetnike i druge pravosudne djelatnike. Bila je i članica radne skupine koja je radila na usklađenju Zakona o obveznim odnosima s europskom pravnom stečevinom.
Radila na više zakona
Stručnom biografijom odskače i Viktorija Lovrić, po vokaciji trgovačka sutkinja. I ona je od 2004. do 2008. bila predavačica i ispitivačica za polaganje pravosudnog ispita iz građanskog i trgovačkog prava, te od 1997. do 2008. za polaganje stečajnoupraviteljskog ispita iz građanskog i trgovačkog prava. Od 2001. arbitrant je Stalnog izabranog sudišta Hrvatske gospodarske komore, te je bila članica više radnih skupina za izradu nacrta zakona, a 2011. članica skupine Ministarstva gospodarstva za Nacrt Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.
Evo sve lijepo objasnjeno.. Gotovo svi misle da banke posluju tako da posuđuju novac koji su dobili kao polog od ljudi koji žele štedjeti. Dakle ja položim 1000 eura i za to dobijem, pretpostavka, 2% kamate a banka posudi taj isti novac uz kamatu od, recimo, 8%. Razlika je zarada i, da je tako, ništa ne bi bilo čudno. Vjerovali ili ne, nije tako. Banke jednostavno stvaraju novac iz ničega, odnosno sa nekoliko klikova mišem. Kako je to moguće? Jednostavno, statistička je činjenica da je papirnati novac u opticaju između 3 i 8% volumena kapitala (procjene su različite ali ne prelaze 8%) koji cirkulira u cijelom svijetu. Isto tako je činjenica da kada uzmete kredit na kuću niti jedna banka vam neće dati vreću punu novaca. “Prebaciti” će vam novac na račun, dati će vam čekovnu knjižicu i tako će papir i brojevi krenuti u opticaj. Malo će tko vidjeti taj papirnati novac e vi najmanje. Netko će reći da ček ima vrijednost jer za njega možemo kupovati. Točno, i upravo je u tome problem: vrijednost čeka proizlazi iz igre među bankama (koje razmjenjuju “obećanja plaćanja”), iz njihovog saučesništva, iz obmane, iz neznanja. Ovaj perverzni mehanizam stvaranja novca iz ničega zove se “Seigniorage” drugog stupnja (engleski termin za kojeg ne znam hrvatski prijevod, ali u suštini znači “danak feudnom gospodaru”). Mnogi će se upitati kako je to moguće, pa ipak postoje državne centralne banke koje bi trebale nadgledati poslovanje privatnih banaka. A ako one ne rado dobro svoj posao tada imamo i Europsku Centralnu Banku (BCE). Na njihovom čelu su guverneri, zar ne? Etimologija nam kaže da ta riječ proizlazi iz latinskog gubernator koji opet vuče korijen iz grčkog kybernetes, kormilar, obično se koristi za državne službenike raznih funkcija. Sve nas nekako upućuje da je riječ o državnim strukturama koje se i te kako brinu o interesima naroda. Ne znam kako je u Hrvatskoj, to ćete vi provjeriti, ali evo kako stvari stoje u Italiji i u Europi: Dioničari Talijanske Centralne Banke (Banca d’Italia): Intesa Sanpaolo S.p.A. – 30.3% UniCredito Italiano S.p.A. – 15.7% Banco di Sicilia S.p.A. – 6.3% Assicurazioni Generali S.p.A. – 6.3% Cassa di Risparmio in Bologna S.p.A. – 6.2% INPS (jedina državna institucija) – 5.0% Banca Carige S.p.A. – 4.0% Banca Nazionale del Lavoro S.p.A. – 2.8% Banca Monte dei Paschi di Siena S.p.A. – 2.5% Cassa di Risparmio di Biella e Vercelli S.p.A. – 2.1% Cassa di Risparmio di Parma e Piacenza S.p.A. – 2.0% Cassa di Risparmio di Firenze S.p.A. – 1.3 I još neke banke u ne tako velikim postocima. Možemo slobodno zaključiti da “guverner” Talijanske Banke nije nikakav guverner nego predsjednik upravnog odbora jednog privatnog poduzeća pošto su svi dioničari, osim jednog (5%), privatne banke. A što je sa Europskom Centralnom Bankom? Dioničari su: Bank of Germany – 23,40% Bank of French – 16,52% Bank of England – 15,98% Bank of Italy – 14,57% Bank of Spain – 8,78% Bank of Netherlands – 4,43% Bank of Belgium – 2,83% Bank of Sweden – 2,66% Bank of Austria – 2,30% Bank of Greece – 2,16% Bank of Portugal – 2,01% Bank of Finland – 1,43% Bank of Denmark – 1,72% Bank of d’Irleland – 1,03% Bank of Luxembourg – 0,17% Zanimljivo, zar ne? Zar se i vama ne čini da smo pustili lisicu da nam čuva kokoši? Sigurno ste primijetili da sam spomenuo “Seigniorage” drugog stupnja pa će netko primijetiti da sigurno postoji i onaj prvog stupnja. Upravo tako. Pretpostavljam da su se mnogi upitali kako nastaje novac i tko ga štampa. Zanimljiva djelatnost! Ali sigurno je barem to pod nadležnosti države, odnosno naroda kojeg bi država trebala predstavljati. Moram vas razočarati štovani ljubitelji Europske Zajednice. Naime, Lisabonski sporazum kaže sljedeće: Article 111a Without prejudice to the powers of the European Central Bank, the European Parliament and the Council, acting in accordance with the ordinary legislative procedure, shall lay down the measures necessary for the use of the euro as the single currency. Such measures shall be adopted after consultation of the European Central Bank.”. Vrijednost jedne valute je upravo u njenoj ekskluzivnosti. SECTION 4a THE EUROPEAN CENTRAL BANK Article 245a 1. The European Central Bank, together with the national central banks, shall constitute the European System of Central Banks (ESCB). The European Central Bank, together with the national central banks of the Member States whose currency is the euro, which constitute the Eurosystem, shall conduct the monetary policy of the Union. Znači da privatno poduzeće vodi monetarnu politiku Europske Unije. A što je sa suverenosti, odnosno koja se država odrekla monetarne suverenosti? 3. The European Central Bank shall have legal personality. It alone may authorise the issue of the euro. It shall be independent in the exercise of its powers and in the management of its finances. Union institutions, bodies, offices and agencies and the governments of the Member States shall respect that independence. Europska Centralna Banka (privatno poduzeće) je nezavisna u obavljanju svojih ovlasti i upravljanju svojim financijama. Sve institucije Unije moraju poštovati tu nezavisnost. (!?) Article 128 (ex Article 106 TEC) 1. The European Central Bank shall have the exclusive right to authorise the issue of euro banknotes within the Union. The European Central Bank and the national central banks may issue such notes. The banknotes issued by the European Central Bank and the national central banks shall be the only such notes to have the status of legal tender within the Union. Europska Središnja Banka (ponavljam: privatno poduzeće) ima isključivo pravo izdavanja novčanica unutar Unije. Pa da vidimo kako nastaju te toliko u Hrvatskoj željene novčanice. Europska Unija zaželi 10 milijardi eura i to javi Europskoj Centralnoj Banci. Oni štampaju tu količinu novca a zauzvrat dobiju isto toliko državnih mjenica sa kojima se Unija obvezuje da će isti taj novac vratiti, uz kamate. Naravno novac se ne posuđuje po njegovoj realnoj vrijednosti, papir + tinta + troškovi štampe, nego po nominalnoj vrijednosti. Znači novac je nastao iz duga, i u tome je poanta svih naših problema. Umjesto da suverena država, koristeći svoju monetarnu suverenost, izdaje novac prema potrebama investicija ona se zadužuje kod privatnih bankara u naše ime. Da li nam je to netko objasnio? Da li nas je netko pitao da li se želimo odreći monetarne suverenosti? A da li postoje monetarno suverene zemlje i kako se odražava ta suverenost na njih? Možda možete i sami malo potražiti, sad kad vam se uvukao crv sumnje. Na kraju moram samo reći da je sve što sam napisao veoma pojednostavljeno i prostor mi ne dopušta da objasnim puno pitanja koja se sama po sebi nameću ali, kao što sam rekao na početku, cilj je bio samo malo zagrebati po površini.