Ovi tinejdžeri već znaju kako svoju dobru ideju pretvoriti u još bolji posao

Ponekad zaboli glava kad kreneš dogovarati kavu s nekoliko prijatelja. Prvom paše jedan termin, drugom drugi, treći ne bi u centar grada, četvrti bi baš u centar, ali ne bi prekasno popodne nego odmah iza posla, petom pašu samo vikendi. Da ne govorimo o tome koliko stresno može biti organizirati, primjerice, rođendansku zabavu za dvadesetak ljudi. A Sofija Brižik organizirala je koncert. U biti više njih, samo što je jedan već održan, a još dva će se održati do kraja srpnja. Poanta je iduća – Sofija ima tek 18 godina, rođena je u Kijevu iz kojeg je u Zagreb stigla prije tri mjeseca, a koncerte koji su humanitarnog karaktera organizirala je na daljinu koordinirajući više desetaka ljudi. Prikupili su, u protuvrijednosti hrvatske valute, oko 100.000 kuna.

– Koncert je bio u Lavovu i s obzirom na to da je bio prvi, organizirali smo ga u poprilično malom prostoru jer nismo bili sigurni kakav će biti odaziv. Sad kad smo vidjeli da je prošlo stvarno odlično, druga dva smo premjestili na mjesto na koje stane puno više ljudi, tako da vjerujem da ćemo skupiti i još više novca – govori nam Sofija te nastavlja u detalje pojašnjavati kako je tekla organizacija. Nekih od pojmova i metoda koje je nabrojila ne bi se posramili ni menadžeri velikih tvrtki. Baš zato što, očito je, ima poduzetničkog duha, odlučila se prijaviti na Youth Business Camp Adria Zagreb koji je ove godine drugi put održan u hrvatskoj metropoli. U najkraćim crtama, riječ je o kampu za tinejdžere u dobi od 15 do 19 godina koji traje 11 dana, a na kojem njih 11 kroz 23 interaktivna predavanja uči o svim bitnim temama koje prate poduzetništvo, poput marketinga, prodaje, odnosa s javnošću, brendinga, financija, osnova menadžmenta, intelektualnog vlasništva, ali i danas itekako raširenim kriptovalutama, NFT-u...

Tulum kao tvrtka

– Svi oni već su sami po sebi zainteresirani za poduzetništvo, a naš zadatak bio je da ih dodatno inspiriramo, damo širu sliku i pokažemo da svoje ideje te kako mogu realizirati. Sve to radili smo na vrlo konkretnim primjerima, ima tu i teoretskih predavanja, ali ipak je većina orijentirana na nekakav praktičan, timski rad i dvosmjernu komunikaciju s predavačima. Nekim mlađim polaznicima koji su još u srednjoj školi kamp je pomogao i orijentacijski, da vide koji fakultet žele upisati – govori Danijel Koletić, direktor kampa koji je ove godine pohađalo petero tinejdžera iz Ukrajine te šestero iz Hrvatske, uključujući djevojku iz sisačkog Dječjeg doma Vrbina. Svi su dobili stipendije, zahvaljujući čemu nisu morali izdvojiti ni lipe za kamp. A u njemu su, uz predavanja, dobili i glavni zadatak zbog kojeg su bili podijeljeni u dvije grupe. Jedna je morala osmisliti kako napraviti košarkaški kamp, a druga kamp prirodnih znanosti, kemije i biologije, pri čemu je svaki polaznik imao svoj zadatak. Jedan član tima je prezentirao koncept kampa i radio raspored, drugi se brinuo o financijama, treći o prodaji, četvrti o marketingu, peti da to sve pravno funkcionira.

– Bilo je malo zeznuto jer smo mi odlučili da naš kamp prirodnih znanosti bude smješten na fakultetu u Londonu pa smo morali privući više sponzora jer nam je trebao dodatni novac za avionske karte koje smo morali financirati polaznicima. Ništa nismo radili samo teoretski pa je tako dečko iz našeg tima koji je bio zadužen za financije doslovno po internetu gledao kada su letovi i odakle i koliko koštaju karte – kaže Anamarija Jarak, 19-godišnja kći poznatog televizijskog reportera. Ona je ove godine završila zagrebačku VII. gimnaziju, a od jeseni kreću njezini studentski dani na Ekonomskom fakultetu.

– Kamp se održavao u idealno vrijeme, taman nakon mature kad su nam gotove sve obveze po tom pitanju i ostalo nam je samo čekati rezultate. Preko prijateljice sam čula da ondje mogu saznati puno o biznisu, ekonomiji i financijama, što su sve područja koja me zanimaju. U početku sam bila skeptična jer kad dođeš u novu okolinu, ne znaš kakvi će biti ljudi i hoćete li se složiti, ali na kraju nam je stvarno svima bilo žao što je već gotovo. Osobno mi je najzanimljivije bilo predavanje iz brendinga na kojem je predavač Sven donio 10 dolara i rekao da će ih dati onome tko pogodi za koliko je novca jedna mlada cura redizajnirala Nikeov logo – govori Anamarija.

– I, za koliko? – pitamo.

– Za 35 dolara. Bilo je to, doduše, davno. Danas bi koštalo barem sto puta više – odgovara. Uz znanje, dodaje, na kampu su stekli prijateljstva, ali i kontakte. Svi su morali napraviti profile na poslovnoj društvenoj mreži LinkedIn na kojoj su se povezali sa svojim predavačima i mentorima i tako napravili prvi korak u širenju svojih poslovnih mogućnosti. A nekima je tek 15! Kao Paulu Besedniku koji je u Zagreb iz Kijeva stigao u travnju. I dok dosta nas u njegovim godinama nije znalo ni da postoje tamo neka bruto i neto plaća, on već ima ideju kako pokrenuti svoju diskografsku kuću.

– S prijateljem iz Kijeva snimam pjesme. Točnije, ja radim beatove i glazbu, a on piše tekstove. Radimo neku kombinaciju trapa, rapa i hip-hopa. Iako nas je rat razdvojio, jer on je sad u Estoniji, ja ovdje u Zagrebu, radimo i produciramo na daljinu. Velika mi je želja pokrenuti svoju producentsku ili diskografsku kuću, a na kampu sam predavačima predstavio te ideje i razgovarali smo o njima i sad znam da je to i te kako moguće, da to nije tek dječački san – govori nam Paul, za kojeg ćemo, napominje, sigurno još čuti. Kao i za Mariju Zarovsku, 17-godišnjakinju koja se u Zagreb iz Ukrajine doselila početkom ožujka. Već sad govori hrvatski bolje od nekih naših bivših premijera, a upravo nam je ona na primjeru organizacije rođendanskog tuluma u samo pet minuta objasnila kako rasporediti radno vrijeme zaposlenika u tvrtki od pedesetak zaposlenih.

Projekt hladna pića

Njezina kolegica s kampa, 17-godišnja Mirela Đaković, koja je ujedno i polaznica 2. ekonomske škole u Zagrebu, očito je nadarena za prodaju. Stoga ne čudi da je kao jedan od najzanimljivijih kolegija koje je poslušala, uz brending, koji je većini polaznika s kojima smo razgovarali bio najinteresantniji, istaknula upravo prodaju. Uostalom, predstavila nam je svoj plan prodaje hladnih pića po metropoli koji očito i te kako ima svoju glavu i rep jer joj je predavač iz tog kolegija rekao da sama ideja uz malo dorade ima potencijala postati hit.

– Bio netko frizer, automehaničar, gimnazijalac ili polaznik ekonomske škole, on bi trebao imati jedan paket predavanja, možda čak i predmet u sklopu svog obrazovanja, koji se tiče poduzetništva. Vi nikad ne znate gdje se skriva poduzetnik i treba svakome dati šansu. Moram priznati kako mi je u 30 godina radnog iskustva ovaj projekt bio najstresniji u izvedbi jer drugo je kad radiš neki projekt za opću javnost, a drugo kad radiš za tinejdžere za koje nikad ne znaš kako će reagirati. Dođeš prvi dan na kamp, a oni te gledaju s poštovanjem, ali im po govoru tijela vidiš da u njima ima i doze ponosa i tu i tamo skrivene bahatosti. Ne znaš kako će te procijeniti, što će reći roditeljima, prijateljima. Ipak, nakon tri dana svi se opustimo i kreće onaj pravi timski rad i stvaranje ideja. Svatko od njih je prošao sve korake koji prolaze ozbiljni startupi i već ne sutra, nego danas, imaju znanja za pokrenuti neku svoju priču – zaključuje Danijel Koletić.