Ovisni smo o ruskom plinu. Na Zapadu ništa novo

Od petka neprijateljske zemlje Rusiji moraju plaćati plin u rubljima. Nije opcija, ultimatum je. Na Zapadu ništa novo.

Kad je Erich Marie Remarque napisao istoimeno djelo o Prvom svjetskom ratu nije mogao ni slutiti kakav će to klasik postati. Devetnaestogodišnji Paul Bäumer koji se iz školskih klupa prijavljuje u rat, nemajući pojma u što se upušta, personifikacija je svih luzera besmislenog pokolja koji je eruptirao na istoku Europe i metastazira na sve strane svijeta.

Osim što su svi pokolji besmisleni po definiciji, ovaj je očigledno još nesvrhovitiji – nakon njega se, unatoč sveopćem narativu, neće baš puno promijeniti. Jer, Zapad je ovisan o ruskom plinu. Putin to zna. Možda je u KGB-ovskoj obuci prošao i osnove pedagogije prema kojima se u odgoju nikad ne prijeti onim što nisi spreman i napraviti. Taj je spreman, a dao je i jasne upute, u “suradnji” sa Zapadom koji mu je ostavio putokaze.

Jer za transakcije kupnje ukapljenog plina kupci ubuduće moraju otvoriti račun u ruskoj banci, Gazprombanku, izuzetom iz sankcija koje uključuju isključenje iz SWIFT-a. Ako se ne plati na taj način, smatrat će to odlukom kupca.

– Postojeći ugovori bit će poništeni - konstatirao je car Putin te ustvrdio da je cilj sankcija potkopati razvoj Rusije, kao i da će SAD profitirati na globalnoj nestabilnosti i riješiti svoje probleme na štetu drugih. S ovim zadnjim je, nažalost, u pravu.

Europljanima ostaje izbor između dva hegemona, a nijednom nije u cilju neovisan EU. S tim da ovisnost o Rusima ne mogu ad hoc zamijeniti ovisnošću o Amerikancima, za to trebaju godine, a i ta je ovisnost s odgodom – još skuplja. U ovom trenutku jeftiniji su ruski energenti. Pa će Europljani obrisati rukavom suzu u oku za Ukrajinu i otvoriti račun u Gazprombanku. I još će pritom Putin upotrijebiti još jedan “pedagoški” alat – divide et impera – ubacit će zlu krv izuzećem Njemačke koja i dalje može plaćati u eurima ili dolarima.

Osim od Remarquea, o ovome što se upravo odvija na ukrajinskom tlu još se više može naučiti od William Engdahla iz dva nastavka njegova “Stoljeća rata” koje vrlo plastično dočarava američku ulogu u kreiranju politike čiji je cilj uistinu pokazati da “ima većeg” nego Rusija. Uvertira su bili ratovi u Afganistanu i Iraku, zveckanje oružjem u Iranu…

E tu su odgovori zašto danas neki ruski Vanja, ukrajinski Paul Bäumer, doživljava umjesto euforije besmisao pokolja. A ukrajinski Vlad besmisao pogibije i onda kad je obrambena.