Nismo jednom svjedočili da nam stranci, i to oni koji su Hrvatsku izabrali za život i dobro nas upoznali, kažu kako se ne mogu načuditi jednoj osobini Hrvata. Pa čak i oni koji dolaze iz manje sređenih i razvijenih država od naše. Čude se ljudi iskreno koliko mi kukamo. Stekli su dojam da nam smeta i kad je hladno, pa onda opet nije dobro kad je vruće.
Tako nekako javnost se postavila i oko turizma. Nije, naravno, bilo dobro kad je gostiju bilo malo, onda opet nije ispalo dobro kad su brojke počele rasti, jer, kako su mnogi samouvjereno zaključivali, sigurno se laže i namještaju rezultati. Sad kad se ne može previdjeti da svjedočimo turističkom bumu, opet ne valja. I kako to dobro uopće izgleda? Nije li ovo, nakon osamdesetih, nalik novoj zlatnoj eri domaćeg turizma?
Hrvatska ima sreću da dobro kotira na međunarodnom turističkom tržištu. Nije to palo s neba. Iza toga su stotine milijuna eura investicija, višegodišnja ulaganja i trud tisuća turističkih radnika. I ne samo to. Na ruku domaćem turizmu ide i što je dio konkurenata posustao ili posve izbačen iz turističke utakmice. To neće vječno trajati i dobra je vijest da se turističke vlasti već pripremaju za godine kad se na scenu vrati velika Turska, Egipat, Tunis...
Olako to zaboravljajući, dio se javnosti pomodarski poistovjećuje s Barcelonom i sličnim mjestima u kojima je proteklih godina bujajući turizam (iz)rodio i pokret protiv turista. Ni Hrvatska ni ijedno naše mjesto nema razloga za animozitet tih razmjera. Spomenuta Barcelona s oko 1,5 milijuna stanovnika već godinama hendla više od 30 milijuna turista. Cijela Hrvatska, da podsjetimo, ugosti upola manje od tog broja. Zar je mjesec dana gužvi previsoka cijena za milijarde eura koje nam stranci ostave i sigurnu egzistenciju stotina tisuća ljudi koji praktički izravno žive od turizma?
Dobri bi se domaćini jedino trebali pitati kako što prije razriješiti uska grla. A zemlja koja prije kraja kolovoza broji više turista nego je prije dva desetljeća imala noćenja cijele godine, može biti i malo ponosna na svoj turizam.
Nego, baš nešto pretražujem, ali nigdje nema nikakvih vijesti iz Mrakine novokomponirane stranke Glas i iz fronte "Mi smo Titovi, Zagreb je naš!", kojima su sjevernokorejke iz medija suznim očima predviđale strelovit uspon poput sjevernokorejske balističke rakete... Ni glasa, ni stasa.