Ovo za nas nije novost, znamo već odavno da ležimo na zlatu

Do Vareša, gradića udaljenog 42 kilometra od Sarajeva, zaglavljenog među brdima gdje su nekad stolovali bosanski kraljevi, relativno je lako doći. Kažu da je danas sve drukčije nego nekoć. Nekada je Vareš slovio za jedan od najvećih metalurških kombinata, a danas su ostale samo ruševine i dimnjaci koji nijemo svjedoče o povijesti ovoga grada. Međutim, ovih dana Vareš je ponovno na naslovnicama medija – zlatna groznica trese ovaj mali rudarski gradić u Srednjoj Bosni. Euforija se budi nakon natpisa australskih medija, tamošnje burze i najava istraživanja starih, ali i novih rudarskih kopova. Vijest da je australska kompanija Adriatic Metals na prostoru ovoga grada otkrila izdašna nova nalazišta zlata, srebra i baznih metala stanovnicima Vareša vratila je osmijehe na lica i unijela dozu optimizma. I reporterska ekipa Večernjaka zaputila se u ovaj brdski gradić u kojem je prije rata u BiH živjelo 22.000 stanovnika. Više od 13.000 ih je otišlo, što zbog rata, što zbog mišljenja da će se u bijelom svijetu bolje snaći. Nakon priče o zlatu splasnula su i razmišljanja o odlasku.

Zanimljivi i drugi rudnici

Osmijesi na licima žitelja Vareša govore sve, optimizma ne manjka. Na ulazu u grad dočekuju nas napuštene radničke barake koje su devastirane za vrijeme rata. Načelnik općine Zdravko Marošević također ne skriva osmijeh s lica, ali oprezan je kada je u pitanju sintagma „zlatna groznica“. Prema njegovim riječima osamdesetih godina prošlog stoljeća sarajevski Energoinvest otvorio je rudnik cinka, barita i olova u Varešu. Ti rudnici radili su sve do posljednjeg rata, kaže Marošević te dodaje da rat nije jedini krivac za prestanak rada rudnika, nego i zastarjela tehnologija koju je u to vrijeme posjedovao Energoinvest. Drugim riječima, taj bi se rudnik i bez ratnih djelovanja zatvorio i, naravno, sve ono što se nakon rata događalo, rudnik je otišao u stečaj. Tijekom stečajnog postupka mijenjao je vlasnike i na koncu ga je kupio Adriatic Metals iz Australije.

Ranija istraživanja na lokalitetima Vareša, što u bivšoj Jugoslaviji, što za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, pokazala su da osim željezne rude postoje i veće količine cinka, olova i barita. Sve spomenute rude u sebi sadrže i minerale, među ostalim i plemenite metale srebro i zlato. Konkretno, ovaj rudnik nije rudnik zlata, već cinka, barita i olova, a te rude sadrže u sebi određen postotak plemenitih metala – naglašava Marošević.

– Kada su u pitanju postoci plemenitih metala koji su sadržani u rudama, Marošević otkriva da postoje dokumenti s rezultatima ispitivanja prije rata što je iznenadilo i same Australce. Stoga za nas ovo nije ništa novo, to je za nas činjenično stanje, što potvrđuje ono što su davno stručnjaci dokazali o stanju ruda na vareškom lokalitetu. S druge strane, praksa istraživača rudara je da nikad ne uzimaju u obzir stara istraživanja, već za sebe rade nova. Prije rudarenja provode se istražne radnje i tako sami sebi potvrđuju koji postotak plemenitih metala imaju rude. Kompanija Adriatic Metals osnovala je tvrtku Easter Mining sa sjedištem u Sarajevu, oni su vlasnici rudnika, njihov je stopostotni kapital. Adriatic Metals financira ih te su za ovu godinu osigurali desetak milijuna eura za istraživanja na lokalitetu Vareša. Marošević objašnjava da se trenutačno provode istraživanja triju novih lokaliteta, a materijal se šalje na analizu u Bor, gdje se nalazi Institut za ispitivanje ruda.

Iz razgovora s načelnikom Zdravkom Marošević doznajemo da, prema australskom zakonu, kompanija koja se bavi ovim poslom mora objavljivati rezultate istraživanja, a u ovom trenutku oni su dali rezultate analize iz samo jedne bušotine. Marošević podsjeća da je kompanija Adriatic Metals dobila koncesijski ugovor na 25 godina na postojeći rudnik Veovaču, a ako novi lokaliteti pokažu da ima rude i budu zainteresirani da rudare, oni će zatražiti koncesiju, a to je stvar Zeničko-dobojske županije.

Bušotine posvuda

– Znači, euforije u ovom trenutku nema, još se ne zna kolika je koncentracija plemenitih metala u rudama, ali po našim saznanjima imamo cinka, barita i olova i oni će najvjerojatnije krenuti u rudarenje – naglašava Marošević.

Plemeniti metali nisu uzeti u obzir u koncesijskom ugovoru, a zna se da ih ima. Ako ih se otkrije, to će biti poseban predmet u koncesijskom ugovoru između ministarstva Zeničko-dobojske županije i Easter Minninga, kompanije koja provodi iskopavanja.

Što se pak tiče samih građana Vareša i toga kako su doživjeli bombastične medijske naslove o zlatnoj groznici u njihovu gradu, Marošević kaže da su manje-više otprije znali da zlata u Varešu ima, baš kao i ostalih ruda. Većina njih starosjedioci su pa ih takve vijesti nisu posebno uzbudile. Naglašava da je za njega zlato sve što donosi višak vrijednosti i ističe da su radnici otprije znali da je Energoinvest izvlačio rudu iz koje se izdvajalo srebro koje je nakon separacije u Italiji vraćano u polugama. Ali na nepoznatu adresu, vjerojatno zbog tajnosti podataka. Naglašava da se građani Vareša ipak nadaju da će njihov gradić ponovno postati rudarsko središte i s nevjericom gledaju u bušotine koje se postavljaju u njihovoj blizini.

– Danas naša građevinska operativa sudjeluje u projektu istraživanja, naši su i smještajni kapaciteti i naši radnici koji su angažirani sve to opslužuju. Ovo je megaprojekt za BiH, to je još jedan dokaz da će Zeničko-dobojska županija ostati i dalje najjači gospodarski centar u BiH. I, naravno, kad se uzme u obzir da se to nalazi na lokalitetu Vareša, da će i naš grad krenuti novim razvojnim putem – ističe Marošević.

Kako se javnost u BiH u posljednje vrijeme često pita zašto su stranci ušli u ovaj posao, a ne neka domaća kompanija, Marošević naglašava da današnje rudarenje u svijetu ne pripada malim državama, pa čak i nekim jačima. Današnje rudarenje u svijetu rade Kanađani, Australci, Kinezi. Taj novac i nije toliko velik koliko izgleda u našim glavama, a ono što su uložili u istraživanja u Varešu ne znači da će se novac i vratiti pokaže li se da nema daljnjeg interesa za rudarenjem. Nadam se da će Vareš ubrzo postati jedno od najljepših odredišta za život u BiH jer posjeduje sva bogatstva, šume, vodu. Mi se moramo mijenjati i vratiti se rudarstvu.

Vozimo se na lokalitet Veovača, šest kilometara od Vareša. To je bivši Energoinvestov rudnik koji je otvoren osamdesetih godina. Vrlo brzo ugledali smo panoramu vareške željezare, prve na Balkanu nastale na osnovi procjene o golemoj količini željezne rude, za koju su ondašnji austrijski geolozi vjerovali da obećava kao nijedna druga.

Taj dio grada zove se Vareš Majdan. Visoka peć ovdje je prvi put naložena u kolovozu 1891. čime je otpočeo rad željezare na moderan način. Na lokalitetu Veovače posvuda su sonde na površinskom kopu. Istraživanje se opasno zahuktalo. U povratku svraćamo do crkve sv. Mihovila gdje nas srdačno dočekuje župnik fra Mirko Majdandžić koji je omiljen među stanovništvom u Varešu bez obzira na vjersku pripadnost.

Prvo nas je upitao znamo li kako se zove ulica kojom smo došli. Zatečeni pitanjem i pomalo zbunjeni, čuli smo odgovor da se ulica zove Mirna ulica. Ubrzo je stiglo objašnjenje za naziv ulice. Naime, u pedesetak metara zračne linije nalaze se tri bogomolje – katolička i pravoslavna crkva te džamija. Lijepo je vidjeti da su sve tri bogomolje sačuvane i održavane. Tu je i stara crkva sv. Mihovila, a najstarija je sačuvana katolička crkva u Bosni. Inače, Vareški župni ured čuva i vrlo stare matične knjige, a prva potječe iz 1643., a pisane su bosančicom i latinicom.

Fra Mirko naglašava da su Varešaci ljudi koji uvijek svojim nogama stoje na zemlji.

– To kažem u kontekstu medijskih napisa da u Varešu vlada zlatna groznica. Ne znam može li se to nazvati zlatnom groznicom, ali da zlata ima, to se oduvijek znalo. To nije zlato kao što smo gledali u vesternima, u grumenčićima, da se dođe i pokupi na volovsku kožu ili u nekoj tepsiji. Ovdje je zlato sadržano u drugim rudama. Znači, dok se god ovdje radilo, znalo se da ima plemenitih metala. Što se tiče groznice, mislim da je groznica bolest makar bila i zlatna. Nekad se gledaju stvari kroz naočale s većom dioptrijom nego što je to potrebno – kaže fra Mirko i nalijeva nam hladnu vodu iz bokala jer smo stigli prilično ugrijani i žedni.

– Evo ovo vam je zlato, vareška voda. A taj metal sa simbolom Ag, možda će ga netko iskopati i obogatiti se, ali ne svi ljudi. A varešku vodu mogu svi koristiti i to je zlato baš kao i vareški zrak, kao i ove njive koje nas okružuju, to je zlato i to bi tako trebalo gledati. Međutim, u nas su oči opterećene zlatnim polugama pa mislimo da ih ima. Kada će početi eksploatacija, to je jedno veliko pitanje – naglašava fra Mirko.

Vareš: tužna priča

Naime, australska kompanija ima koncesiju na istraživanje, njihove dionice već su skočile jer ih je podigla groznica, oni će zaraditi na tim bušotinama i vjerojatno ih preprodati nekome drugome.

– Što se tiče eksploatacije zlata, nisam preveliki optimist da će biti puno radnih mjesta, no nešto će se događati. Mislim da su važne ove pozitivne priče o Varešu koje se posljednje vrijeme provlače po medijima, da se piše o Varešu u kontekstu njegove propale industrije i propalih investicija. Od završetka rata priče o Varešu većinom su bile tužne i u kontekstu toga da je stanovništvo neće vratiti. Trenutačno je malo odlazaka, ali mislim da nema više tko ni otići – govori fra Mirko.

Dakle, zlatna groznica u svakom je slučaju pozitivna. Iako se u ostatku BiH za Vareš često može čuti da je “slijepo crijevo”, da tamo nema života i prosperiteta, ovo mjesto i te kako ima potencijala. Turizam, poljoprivreda, rudarska bogatstva okosnice su strategije lokalnih vlasti na kojima će temeljiti politiku razvoja u sljedećem desetljeću. Na odlasku iz Vareša vrijedi posebno spomenuti dva fenomena, stara, ali danas malo komu poznata. Jedno je kađenje drvenog ugljena, a drugo je kovanje željeza u majdanima. Svi se nadaju da će treći biti velika zlatna žila.

Pogledajte galeriju: Bračni par poklanja kuću vrijednu 330.000 kuna, ali pod jednim uvjetom