Jedina smo zemlja u kojoj 100 kuna u ovrsi naraste na 1000

Svima je već jasno – ovrhe su problem broj jedan ove zemlje! Naravno, one postoje u svim državama, ali nijedna nema ovršni zakon kao naš, koji bi mogao biti proučavan kao egzemplar po štetnim posljedicama koje generira za društvo.

Zakon koji omogućuje da 100 kuna duga u inicijalnom trenutku pokretanja ovrhe postane 1000, a u daljnjem kvasanju samo mu je nebo granica. Takav zakon i na njemu utemeljen sustav ovrha zahtijevaju odlučnu akciju vrha države i hitnu intervenciju koja bi umanjila enormnu štetu, a odgovorni se ponašaju upravo suprotno. Nakon što su ljetos, uz veliku pompu i puna usta floskula o poboljšanju položaja dužnika, unijeli kozmetičke izmjene neprimjenjive na dobar dio dužnika, donošenje novog ovršnog zakona koji je trebalo iz korijena promijeniti “jučer” odgađaju, ne na mjesec ili dva, nego na – više od godinu.

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković mjesecima lakonski lamentira o kompliciranoj materiji zaboravljajući kako pod ovrhom 322 tisuće njegovih sugrađana i njihovih obitelji vode krajnje komplicirane živote. Ministar govori o radnoj skupini, hipertrofiranoj jednako koliko i dug ovršenih, pa i njezinim podskupinama, a u tri mjeseca od osnivanja sastali su se – jednom. Nakon njegova posljednjeg javnog nastupa iz te je radne skupine demonstrativno odlučila odstupiti predstavnica ovršenih – predsjednica Udruge Blokirani Miriam Kervatin.

Traže izbacivanje bilježnika

“U povodu istupa ministra pravosuđa koji se pohvalio, gostujući u Dnevniku Nove TV i HRT-ovoj emisiji Otvoreno, ‘najboljim ovršnim zakonom na svijetu’, a zbog neaktivnosti Ministarstva s obzirom na to da radna skupina ne radi već tri mjeseca, poručio da nema političke volje za bitno i efikasno rješenje krize blokiranih, ovim putem poručujem da ne namjeravam biti ničija ‘korisna budala’”, napisala je Kervatin u tekstu ostavke na članstvo u radnoj skupini te dodala da ne namjerava tolerirati daljnji kriminal hrvatskog ovršnog sustava. Ističe da se hrvatsko ovršno pravosuđe hitno mora urediti u skladu s pravnim i socijalnim normama Europske zajednice. U radnoj skupini ostala bi ako bi ministar i Vlada reagirali promptno i do 6. veljače uredbom izbacili iz ovršnog postupka javne bilježnike i agencije za utjerivanje dugova, kao i sve druge aktere koji se ne mogu smatrati sudom. Traže da se ovrhe koje oni vode stave izvan snage odmah, a kao argument za to Kervatin citira tekst presude Europskog suda pravde u kojem stoji da se javni bilježnici i agencije za utjerivanje dugova, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave”, ne mogu smatrati sudom.

Neosnovano bogaćenje

Tajnik Blokiranih Mario Strinavić još je oštriji.

– Nakon posljednjih istupa ministra Bošnjakovića možemo zaključiti da su maske pale: vlast ne kani riješiti problem blokiranih građana i jedino rješenje koje oni nude zaštićeni su računi i doživotna blokada, život u siromaštvu, daljnje raslojavanje hrvatskog društva i potpuni demografski slom – ogorčen je Strinavić. Kaže da je navodno prozivanje preko medija između predsjednice i premijera postalo degutantno, uhodani obrazac kojim se kod javnosti pokušava stvoriti privid da nešto rade, a ne rade i ne žele raditi ništa i osnovna im je namjera zadržati postojeće stanje. S obzirom na to da je ministar Bošnjaković izjavio kako je prodaja dugova sasvim legalan posao i da on u tome ne vidi problem, Strinavić podsjeća na razlike između prodaje duga ovršenih i klasične cesije.

– Ako vjerovnik ugovorom o cesiji proda dug agenciji po diskontnoj cijeni, agencija može naplaćivati samo ono što je otkupila po tom istom diskontu i zaračunati zakonom propisane kamate i nikako se ne može naslanjati na dug banke jer banka je prodajom dio duga otpisala, a otpisano se ne može naplaćivati. Zato je nužno u ovom slučaju cesiju odvojiti od ovršnog postupka i tretirati je kao bilo koji ugovor koji se može naplaćivati u ovršnom postupku, ali na iznos glavnice iz ugovora o cesiji – objašnjava Strinavić. U protivnom, upozorava, kako se sad ovršni postupak primjenjuje, dolazi do neosnovanog bogaćenja, u čemu postoje elementi za kazneni progon. Najveća je tragedija ovrha upravo činjenica da su za neke vrlo lukrativan posao. A ti neki uopće nisu vjerovnici.

Najveći apsurdi hrvatskih ovrha