Oživio duh zagorskog Čaruge

Ovotjedna krvava drama u Zagorju i potraga za generalom Koradeom mnogim Zagorcima u sjećanje zacijelo priziva i životni put najpoznatijeg zagorskog izopćenika i serijskog ubojice Vinka Pintarića, koji je u 18 godina sukoba sa zakonom pobio petero ljudi.

Bio brižan suprug...
Pintarićevo odrastanje uz očuhove batine i glad, koje nikada nije zaboravio, slikovito je svojedobno opisano u Vjesnikovu feljtonu. Branko Lazarević je djetinjstvo, koje je predstavljalo pad za padom, označio ključnim za Pintarićevo zanimanje za oružje.

Iako vrijedan i brižan suprug, prvi mu je brak propao kada je završio iza rešetaka jer je prebio šogora, tasta i punicu, a kraj drugog braka bio je početak dva desetljeća avanture, obilježene leševima i izopćenjem. Razočaran propalim razgovorom za posao, 26. travnja 1973. on je u Zaboku hicima iz pištolja ubio susjeda Vida Želimorskog. Skrivao se 18 dana, tijekom kojih su Zagorci prvi put osjetili strah, koji će ih do 1991. često tjerati da se noću zabarikadiraju u kuće.

Uskoro se ipak predao te mu je određen pritvor i sudsko vještačenje u Psihijatrijskoj bolnici u Vrapču, odakle je pobjegao 18. rujna.  Dvadeset četvrtog listopada slijedio je suprugu do kuće njezina brata.


Kuća u kojoj je Vinko Pintarić 24. svibnja 1991. ubijen u okršaju s bjelovarskim policajcima

Čuvši je kroz prozor kako govori da bi najradije da ga uhvate ili da ga ubiju, Pintarić je provalio i ustrijelio je hicem u glavu. Navodno je bio pijan te je jedva znao što je učinio. Nakon što su ga tadašnji milicajci opkolili kod Zaprešića, Pintarić se predao. Isprva smrtna presuda preinačena mu je u 20 godina zatvora u KPD Stara Gradiška.

Devet godina bio je uzoran zatvorenik, ponosan na cvijeće koje je uzgajao. Pobjegao je 21. veljače 1982., samog sebe potpisavši na popis za izlazak u grad. U Andraševcu je uskoro upoznao Barbaru Šipek, veliku ljubav kojoj nije smetalo što je bjegunac. U travnju 1983. uhvaćen je u kući Matije Kucelja, koji ga je teško ozlijedio nožem jer mu je prijetio puškom. Opet je dobio 20 godina, koje je služio u Lepoglavi. Pun ogorčenja i misli o izdaji za bijeg je iskoristio izlazak u grad 3. rujna 1989.

Bježao i dalje ubijao
Skrivao se po zagorskim vikendicama te je u lipnju 1990. ubio Rudolfa Belinu, optuživši ga za izdaju, potom i Štefa Kišura, zbog svađe s Pintarićevom “Baricom”, a Božu Habeka ustrijelio je u kolovozu iz čista mira. Na glasu kao zagorski Čaruga Pintarić je orobio nekoliko starica, te je ranio milicajca koji mu je bio na tragu, a u studenom jedva je umaknuo specijalcima.


Pintarićev pokop na groblju za preminule robijaše

Početkom rata MUP-ovci su bili sasvim zauzeti obranom od agresije, pa su za Pintarićem tragali samo bjelovarski policajci. Otupio od alkohola, više se nije mogao skrivati policajcima, koji su ga dobro upoznali. Opkolili su ga u kući kod Velikog Trgovišća 24. svibnja 1991.

U pucnjavi s policajcima hladni je ubojica ubijen dvama hicima u glavu i jednim u trbuh. Na licu mu je, začudo, ostao osmijeh. Strah i trepet Zagorja, uvijek želeći publicitet, na kraju je pokopan na zatvorskom groblju, a grob mu je i danas neoznačen.