Pacijenti više nisu puni razumijevanja za liječnike

Štrajk bolničkih liječnika razvukao se na 57. dan i liste čekanja opasno se produljuju pa liječnici više ne mogu računati na razumijevanje pacijenata koje su često isticali u prvim danima štrajka. Ni trunku razumijevanja više ne nalazi Zagrepčanka koja je prije dva dana došla na kardiološki pregled zakazan još proljetos, čekala tri sata s ostalim šutljivim pacijentima, sve dok sestra nije otvorila vrata ordinacije i svisoka objavila da je doktor u inozemstvu! Ni 43-godišnjak koji je četiri sata čekao na pregled, koji s papirologijom traje deset minuta, a kamoli roditelji malog djeteta koje je nakon nekoliko pogrešnih na kraju dobilo najgoru dijagnozu, zbog čije nepravovremenosti oni sada sumnjaju u “otaljavanje” zbog štrajka.

Liječnička agencija

(Straho)poštovanje koje bijela kuta tradicionalno ulijeva opasno je ugroženo, a javnost je osobito iziritirala prijetnja masovnim liječničkim otkazima. Pala je kao ulje na vatru u okruženju grčevite borbe za radno mjesto i obolijevanja zbog neizvjesnosti koju nosi iščekivanje otkaza ili smanjenja plaće. Masovno skupljanje kuvertiranih raskida ugovora o radu, o čemu je odlučeno na izvanrednoj Skupštini Hrvatskog liječničkog sindikata, slabašno je utemeljeno na ideji o osnivanju agencije koja bi zapošljavala liječnike pa ih onda iznajmljivala bolnicama, dakako diktirajući cijenu njihova rada.

No takva ideja nije zaživjela ni u nekim drugim zemljama u kojima se o njoj razmišljalo, stoga je ta prijetnja samo sredstvo pritiska u pregovorima, odnosno veliki blef.
Ali zašto štrajk toliko traje? Neće prestati dok se ne potpiše novi kolektivni ugovor u zdravstvu, a neće se potpisati dok se ne udovolji svim zahtjevima liječničkog sindikata. Dio pregovarača već tri tjedna nagovještava da ulaze u završnicu i da “bi ovog tjedna pregovori trebali biti gotovi”. Nakon što su prošlu nedjelju zaduženi u Ministarstvu zdravlja proveli na poslu računajući i sastavljajući nacrt kolektivnog ugovora pa se u ponedjeljak očekivalo čak i parafiranje, navečer se, nakon cjelodnevnog pregovaranja, ispostavilo da su kamen spoticanja materijalna prava, odnosno “valorizacija svih oblika prekovremenog rada”, kako je to izjavio dr. Ivica Babić.

Zanimljivo je pritom da se oko tog vrednovanja koplja lome unutar sindikalnih redova, a ne između sindikalista i ministra. Osnovna plaća liječnika za osmosatno radno vrijeme je 8000 kuna na mjesec, a u pregovorima se nastoji izboriti da se za 15-dnevnu pripravnost plati još 4800, odnosno 5800 kuna ulaze li tu vikendi i blagdani, a ulaze barem vikendi.

Rad po pozivu

U dane pripravnosti liječnik ne mora raditi ništa, a ako ga pozovu, odlazi na posao i sati koje po tom pozivu odradi ulaze u redoviti fond sati, a plaćaju se kao prekovremeni, traže liječnici. Računica Liječničkog sindikata vodi se Zakonom o zdravstvenoj zaštiti koji govori o 24 satnom dežurstvu, a ministar Rajko Ostojić, čiji će konačni prijedlog kolektivnog ugovora sindikalisti dobiti danas, navodno je sklon kolegama ići na ruku u tom dijelu. Međutim, Spomenka Avberšek inzistira na tome da zakon nije usklađen s direktivom EU o radnom vremenu koja kaže da radnik ne može raditi više od 16 sati dnevno. Za razliku od zakona, kolektivni ugovor koji je još na snazi sadrži odredbu o maksimalno 16-satnom radnom danu. Ako ne možemo raditi 24 sata, kako onda možemo dežurati 24 sata, pita Avberšek.

Želi li država liječnike bolje platiti, neka im poveća koeficijente, ističe ona, a ne da im se plaća pumpa kolektivnim ugovorom, regulatorom prava za svih 72 tisuće ljudi zaposlenih u zdravstvu.
Država to ne čini pa prisiljava liječnike da adekvatnu plaću traže cjenkanjem, a ceh onda plaćaju građani kojima će idućih godina zbog svega slabjeti zdravstvena zaštita.