Specifičan zvuk kucanja srca čuje se čim priđete sobi na odjelu intenzivnog liječenja kardiokirurških bolesnika na zagrebačkom Rebru.
– Doktore, kad ću ja doma? – upita pacijent koji sjedi uz krevet. Teško je to liječnicima procijeniti i odgovoriti ovom čovjeku koji danas živi doslovno – bez srca. Pumpa koju čujemo zamijenila je u potpunosti njegovo srce i ovaj je 67-godišnjak prvi pacijent kojemu je u Hrvatskoj srce izvađeno i zamijenjeno umjetnim!
Višegodišnje preživljenje
Izniman je to, jedinstven pothvat i uspjeh liječnika KBC-a Zagreb gdje je pacijent operiran prošloga četvrtka. – Pacijent je imao teško zatajivanje desne i lijeve klijetke srca i nije bio pogodan ni za transplantaciju ni za ugradnju mehaničke srčane crpke pa je kao jedino rješenje odabrano totalno umjetno srce kao metoda spašavanja njegova života jer bi on u vrlo kratkom roku umro. Program mehaničke potpore služi za spašavanje bolesnika koji ne mogu dočekati transplantaciju jer su odviše teško bolesni. Tehnologija danas omogućuje da mehanička ugradbena crpka koja djelomično ili potpuno nadomješta srčanu funkciju, pa u ovom slučaju i srce u cijelosti, bude za neke bolesnike i sasvim prihvatljivo trajno rješenje – objasnio je akademik Davor Miličić, predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila, koji je život ovom čovjeku spasio zajedno sa svojim kolegom prof. dr. sc. Bojanom Biočinom, predstojnikom Klinike za kardijalnu kirurgiju.
Spomenuto trajno rješenje kod implantacije mehaničkih crpki smatra se, objasnio je prof. Biočina, period dulji od šest mjeseci. Navodi i podatak o zabilježenom preživljenju s umjetnim srcem od 1200 dana. – Bit je rano spasiti cirkulaciju. Prva razina su ECMO aparati koji na licu mjesta spašavaju život, izvantjelesne pumpe su druga razina i mogu produljiti život za mjesec-dva, dok su ovakve pumpe koje se implantiraju pacijentu trajno rješenje, odnosno dulje od šest mjeseci. Svi ostali s pumpama, dakle, imaju svoje srce, staro srce ostaje kao rezervoar krvi. Ako bi se pumpa zaustavila, oni bi umrli u roku od par minuta, ali ipak imaju svoje srce te je ovaj pacijent jedini čovjek koji živi bez svojeg srca – objasnio je prof. Biočina.
"Moramo se brinuti o svim organima, a ne samo o radu pumpe"
Zahtjevnom operacijom koja je trajala sedam-osam sati i ugradnjom pumpe vrijednosti 100 tisuća eura pacijentu je spašen i produljen život te dana mogućnost za transplantaciju srca koja zbog teškog zdravstvenog stanja nije bila moguća. Ako mu se, objasnili su liječnici, poboljšaju parametri u plućnom krvotoku, transplantacija je najbolja opcija jer je, posebice na dugi rok, rezultat liječenja bolji od rezultata liječenjem umjetnim srcem. Hoće li i kada ovom pacijentu biti moguće transplantirati srce, pokazat će vrijeme i njegov oporavak koji sada vodi prim. mr. sc. Višnja Ivančan, voditeljica Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje kardiokirurških bolesnika.
– Rani postoperativni tijek ovisan je o anesteziologu. Da bi bolesnici imali uspješan ishod, morali smo se upoznati s radom svake od tih pumpi. Mi se moramo brinuti o svim organima, a ne samo o radu pumpe. Općenito se rad kardijalnog anesteziologa promijenio i ima samo jednu dodirnu točku s općom anestezijom, a to znači da u sali uspava bolesnika – opisala je prim. Ivančan.
Uspješniji od Njemačke
Zasad se 67-godišnjak doista dobro oporavlja, komunicira kako smo i sami vidjeli, a hoće li nakon šest mjeseci moći na transplantaciju i kad će biti otpušten iz bolnice, pokazat će vrijeme. Tada će svoje srce ponijeti sa sobom. Riječ je o kompresoru veličine prosječnog ruksaka. Alternativa ovom zahvatu bila je jedino, objasnili su liječnici, ugradnja dviju srčanih pumpi, što je riskantnije jer je riječ zapravo o eksperimentalnom obliku liječenja. Svi ovi vrijedni liječnici zahvaljuju Ministarstvu zdravlja koje je, ističu, prepoznalo da je ovdje riječ o spašavanju života te se ovakvi zahvati ne financiraju iz bolničkog proračuna. No, ova bolnica svakako ima još jedan uspješan primjer u radu svojih liječnika čiji je transplantacijski program u svjetskom vrhu.
U usporedbi, primjerice, s njemačkim, gdje se transplantacija čeka dulje od godinu dana, u KBC-u Zagreb u prosjeku se na elektivnoj listi, na kojoj nisu hitni slučajevi, čeka tri i pol mjeseca.
>>Medicinski uspjeh: Hrvatski kirurzi na zagrebačkom Rebru ugradili prvo umjetno srce
>>Prvi hrvatski pacijent 'bez vlastitog srca' bit će otpušten na kućnu njegu