'Pačja dinastija' preživjela udar zbog homofobije i rasizma

Iako me životno iskustvo odavno naučilo da suvremenog, učenog i svjetski umreženog čitatelja, što će reći čitatelja Obzora, nikada ne smijem podcijeniti, ovaj put ipak se usuđujem tvrditi kako su vrlo rijetki od vas, čitatelja ove e-priče, čuli za najgledaniju “istinitu predstavu” (tako bih osobno rado nazvao ono što se kod nas udomaćilo kao televizijski reality show) u povijesti američke kabelske televizije. Naziv joj je “Pačja dinastija” (Duck Dynasty), prikazuje se već četvrtu godinu zaredom: prvi ovogodišnji nastavak gledalo je 11,8 milijuna gledatelja, a posljednju čak 14,8 milijuna.

Producent Pačje dinastije je američka, danas već i međunarodna, kabelska i satelitska televizijska mreža A&E, vodeća u američkoj zabavnoj i kulturnoj televizijskoj produkciji i distribuciji, nastala spajanjem the Hearst Corporation i Disney – ABC Television Group. Istraživanja pokazuju da A&E televiziju – koja je izvorno svoje poslanje vidjela u proizvodni i emitiranju biografija znamenitih ličnosti, dokumentaraca i dramskih serija, posebice krimića i detektivskih priča – može gledati oko 86% obitelji koje imaju televiziju, oko 98.300.000 Amerikanaca.

To spominjem da bih vam dao naslutiti kako bi Pačja dinastija već u sljedećoj godini mogla doći – preko HTV-a, Nove TV ili RTL Televizije – i do hrvatskih gledatelja.

Ključna ideja Pačje dinastije, kao što je to i obično slučaj s uspješnim producentskim projektima, vrlo je jednostavna. Pošavši od spoznaje da je suvremeno televizijsko tržište prezasićeno modernom i postmodernom tematikom – natjecanje u ljepoti, pjevanju, plesu...; post-moderni problemi ovisnosti, kriminala, homoseksualnosti; dodjele nagrada i priznanja poput Oscara i Grammyja; različite pričaonice i žlabraonice itd. – A&E se odlučio zaigrati na kartu američke pastoralne nostalgije.

Izbor je pao na doista živopisnu proširenu obitelj stvarnih lovaca na divlje patke i vrlo uspješnih proizvođača i trgovaca različitih proizvoda za taj lov, posebice vabilica (zviždaljki) za zavaravanje i privlačenje pataka. Riječ je o obitelji Robertson iz gradića Zapadni Monroe (samo 13.250 stanovnika prema službenom popisu iz 2010.), smještenog na rijeci Ouachita (s druge strane rijeke smješten je još nešto veći grad Monroe, sa 48.815 stanovnika) u američkoj južnjačkoj saveznoj državi Louisiani, u nas poznatoj uglavnom po kultnom boemskom, ribarskom i glazbenom gradu  New Orleansu koji je uragan Katrina 2005. gotovo uništio.

Amerika kakva je nekad bila

Sudionici „istinite predstave“ (reality show), članovi brojne obitelji Robertson, vlasnici su vrlo uspješne tvrtke Pačji zapovjednik (the Duck Commander) za proizvodnju opreme i pomagala za uspješan lov na divlje patke, među kojima su posebno popularne različite vrste vabilica (zviždaljki) za patke. Obitelj posjeduje i tvrtku za prodaju opreme za lov na jelene i srndaće Zapovjednik srndaća (the Buck Commander), a odnedavno je započela i posao riječnog turističkog krstarenja. Po svojim vrijednostima, načinu života i pojavnosti (fizičkom izgledu) obitelj Robertson, umjetničkog naziva „Pačja dinastija“, utjelovljenje je Amerike kakva je nekad bila.

Glavna uloga u toj sagi o tradicionalnom – divljem, ponosnom, sjetnom, ali i tužnom, ne tako davno, robovlasničkom i ropskom – američkom Jugu koji navodno krase samo ljubav prema slobodi i divljini, glazbi (posebice bluzu i džezu), lov, privrženost obitelji, vjera u Isusa Krista i svetu majku Crkvu, ali i beskrajna hrabrost, ponos i odanost domovini (za koju su muškarci, ali i žene, uvijek spremni položiti život), pripala je „starješini“ (patrijarhu) Pačje dinastije Philu Robertsonu.

Kako i priliči južnjačkim sagama, stvorenima na predlošku kultnog filma „Prohujalo s vihorom“, upravo je taj starješina-patrijarh ovih dana postao središtem velike nacionalne i kulturne kontroverze kojom ću se baviti u ovom eseju, povlačeći usporednice s hrvatskim svjetonazorskim, vjerskim, kulturnim i političkim podjelama posljednjih mjeseci.

U autobiografskoj knjizi „Sretan, sretan, sretan“ pripovijeda kako je doživio osobnu duhovnu i vjersku preobrazbu: od djeteta cvijeća iz šezdesetih, čija je maksima bila „seks, droga i rock’n’roll“, u današnjeg pačjeg i obiteljskog starješinu, neslomljiva sljedbenika Isusa Krista čija je maksima „vjera, obitelj, patke“. U našim se prilikama može usporediti s glasovitim obraćenicima dr. Zdravkom Tomcem, od komunista bezbožnika u aktivnog vjernika, i Simone Gotovac, od poročne instant-medijske zvijezde do skrušene sljedbenice Isusova nauka.

Phil Robertson pripovijeda i o tome kako je odbio ponudu profesionalnih klubova američkog nogometa da kao prvoklasni sveučilišni nogometaš gradi uspješnu, bogatu i slavnu karijeru.

Sve čari osvajača američkog sna o bogatstvu, užitku i slavi odbacio je, e da bi živio tradicionalni američki san o malom poduzetništvu, ljubavi prema prirodi, voljenoj ženi, obitelji, gradu, zavičaju i domovini. Starješina Phil odlučio se vratiti u rodni gradić, usidriti uz rijeku, oženiti srednjoškolskom ljubavi, podizati djecu, život posvetiti lovu na patke, obitelji i nauku Isusa Krista. Štoviše, postao je pastor u mjesnoj Isusovoj crkvi.

Fenomen meteorskoga uspjeha i slave „Pačje dinastije“ ima iste masovno-psihološke temelje kao i stalna fascinacija Zagrepčana filmom „Tko pjeva, zlo ne misli“, Zagoraca, ali i većine Hrvata TV serijom „Gruntovčani“, Dalmatinaca i koga još ne „Našim malim mistom“  i „Velim mistom“ ili žitelja Imotske krajine i većine Hrvata genijalnim „Prosjacima i sinovima“, odnosno Slavonaca „Dugom mračnom noći“.

Jedna riječ objašnjava tu fascinaciju: nostalgija!

Pojam nostalgija u smislu blage, umjerene ili teške duševne i duhovne čežnje za izgubljenim ili udaljenim domom – najbližima, dragom, obitelji, prijateljima, zavičajem, djetinjstvom i domovinom – skovan je pradavne 1688. godine. Njegov je kovač bio mladi švicarski liječnik Johannes Hofer (1669.-1752.), a skovao ga je u disertaciji koju je obranio na sveučilištu u Baselu.

Vrlo jednostavno: spojio je dvije grčke riječi – nostos „povratak domu” i algos „bol“. Upravo zbog toga, vrlo dugo nostalgija se nazivala švicarskom bolešću: mal du Suisse. Hofer je tu neobičnu bolest duše, koja je naknadno označena i u povijestima bolesti opisivana kao teška duševna/mentalna bolest, otkrio kod švicarskih trgovaca koji su tijekom putovanja po planinskim predjelima Italije i Francuske patili za domovinom: Alpama, pašnjacima, rijekama, pjesmama, najdražima. Kako su onodobni psihijatri smatrali da poticaj za pojavu te teške mentalne bolesti može biti sve i sva, pa i slušanje švicarskih narodnih napjeva, uvedena je stroga zabrana jodlanja među Švicarcima koji su se nalazili izvan domovine.

Istinska (televizijska) serija predstava Pačja dinastija igra upravo na tu kartu: u ljudima budi, vidjeli smo, često, ljekovitu žal za vremenima koja su otišla u nepovrat, ali koja, televizijski oživljena, poput magneta privlače gledatelje i, što je najvažnije, oglašivače. Ako je sadašnjost satkana od oskudice, nepravde, tjeskobe, izgubljenosti i straha od sutrašnjeg dana, prošlost se zna vratiti – u naša sjećanje i razmišljanje – kao žubor najdražega potoka, kao radosno uzbuđenje prvog poljupca. U doba američke Velike recesije, domobolje, nostalgija, poprima razmjere velike zaraze tugom za sretnim starim vremenima. Zato je Pačja dinastija donijela i donosi njenim protagonistima, obitelji ili klanu Robertson, ali i A&E televiziji, enormne zarade i nezamislivu popularnost. I baš kad se činilo da je za obitelj Robertson i A&E televiziju samo nebo granica, pogodio ih je grom iz tog vedrog neba.

Porast prihoda i dobiti tvrtke Pačji zapovjednik možda najbolje ilustrira kretanje prodaje vabilica za divlje patke: 2011. prodali su 60.000 komada, 2012. godine 300.000, a ove godine više od 500.000 komada. Nije nevažno ni to što im po emisiji pripada honorar od 200.000 dolara, a zarada od prodaje lovačke opreme i suvenira i promidžbenih prihoda premašuje godišnje desetak milijuna dolara.

Što se prometa i zarade A&E televizije tiče, ugledni i izvrsno obaviješteni Forbes magazin procijenio je da je će njena zarada od prodaje suvenira ove godine biti veća od 400 milijuna dolara, a od reklama više od 100 milijuna.

U takvoj situaciji starješina Phil dao je intervju vrlo popularnom „magazinu za gospodu“ širokog tematskog obzora GQ (puni naslov: Gentlemen’s Quarterly; prati glazbu, filmove, putovanja, spolnost, modu, tjelovježbu, sport i književnost). U intervjuu je iznio neke stavove koje je dobar dio ovdašnje „liberalne“ javnosti ocijenio homofobnim i neizravno rasističkim.

Evo što je izjavio:

O „veseljacima“ (homoseksualcima, lezbijkama, biseksualcima i transseksualcima): „Za mene, kao muškarca, ženska vagina je znatno privlačnija od muškarčeva šupka. To sam ja. Tako ja razmišljam. Vagina više nudi. Dajte, promislite, čovječe. Vi znate o čemu govorim. Hej, grijeh je to. Čovječe, to nije logično. To naprosto nije logično. Sve se izmiješalo: što je uredu i što je pogrešno. Grijeh je postao sasvim O. K. Ni preljubnici, ni idolopoklonici, ni muške prostitutke, ni homoseksualni prijestupnici, ni pohlepnici, ni pijanci, ni klevetnici, ni varalice – neće se domoći Kraljevstva Božjeg. Nemojmo se zavaravati. To nije u redu.“

Phil Robertson kao Željka Markić

O navodno poetičnom i raspjevanom rasističkom Jugu kakav je nekad bio:

“Nikad osobno nisam vidio zlostavljanje nijedne crne osobe. Nijednom. Ondje gdje smo mi živjeli, svi smo bili seljaci (farmeri), nadničari. Crnci su radili za farmere. Ja sam s njima brao pamuk. Radio sam s crncima jer smo mi bili bijelo smeće. Dok smo prolazili poljima, oni su pjevali i bili su sretni... Prije oslobođenja i prije zaštite crnih ljudi, pitate: Jesu li bili sretni? Bili su pobožni i bili su sretni. Nitko od njih nije pjevao bluz.”

Starješina Phil nije jedini južnjački bijelac koji vjeruje u sagu o zlatnom dobu konfederalnog, plantažnog američkog Juga, ali je postao prevelikom zvijezdom da ima pravo ono što privatno misli javno reći. Na njega se obrušila silna kritika, najvećim dijelom aktivista „veseljačkih“ (LGBT) udruga, ali i brojnih aktivista i manekena borbe za ljudska prava i politički ispravan govor. Pod pritiskom se, dakako, našla i A&E televizijska mreža, koja je na neodređeno vrijeme suspendirala starješinu Pačje dinastije.

Na tragu izjava starješine Phila zadjenut još je jedan američki svjetonazorski, poslovni i političko-medijski rat u središtu kojeg se našlo pitanje: Što je važnije: ustavno zajamčena sloboda pojedinca na slobodu vjere, slobodu mišljenja i izražavanja misli ili politički korektan ili podoban govor?

Pitanje je to koje je i nama Hrvatima posljednjih mjeseci kidalo živce, a kod nekih i budilo ono što poznati istraživač ljudskih čuvstava Robert Sternberg naziva „plamteća ljubav“, odnosno „plamteća mržnja“.

Zapravo, starješina Pačje dinastije simbolički je, za političke i medijske pastore politički korektnog govora i neprijatelje tzv. govora mržnje, istodobno počinio dva zločina koja je hrvatska „liberalna“ javnost vidjela u izjavama dr. Željke Markić, referendumu o ustavnoj definiciji braka i u lakomislenom maksimirskom ispadu „Za dom! Spremni!“ nesretnog Joea Šimunića: homofobija i rasizam/nacizam. Iza svog starješine stala je, prije svega, njegova obitelj, koja je zaprijetila bojkotom televizijske serije Pačja dinastija. Na njegovu stranu stao je i njegov grad, ali i guverner države Louisiane, Amerikanac indijskih korijena Piyush Bobby Jindal. U prigodnoj izjavi o suspenziji starješine Pačje dinastije megapopularni guverner izrekao je ono što misli tiha ili šutljiva većina tradicionalne Amerike. Izrazivši osobno neslaganje s dobrim dijelom onog što je suspendirana zvijezda rekla, ovako je branio njegovo pravo na slobodno iznošenje svojih vjerovanja, uvjerenja i mišljenja: „Phil Robertson i njegova obitelj uznositi su građani Države Louisiane. Politički korektna gomila snošljiva je prema svim pogledima na svijet, osim onih s kojima se ne slaže.“

Ako, na kraju, očekujete da vam kažem kakva sudbina u 2014. čeka starješinu Phila i Pačju dinastiju, moj je odgovor: Još veća gledanost i zarada!

Taj odgovor zasniva se na činjenici da je A&E televizija – pokazalo se samo nakratko – suspendirala starješinu, ali je nakon samo desetak dana, u vrijeme i u ozračju Božića, suspenziju ukinula, nakon odluke ostalih članova obitelji da bez starješine daljnjih snimanja Pačje dinastije naprosto neće biti.

Najvažnije: A&E televizija kao liberalna televizija nije si smjela dopustiti luksuz ugrožavanja načela o slobodi izražavanja misli i uvjerenja, čak i onih koja joj se ne sviđaju, pa i onih koja prezire. Upravo zbog toga možda je najbliže istini bio komentator CNN-a Ruben Navarrette koji je, prije ukidanja suspenzije, u podlisku „Pačja dinastija – licemjerje A&E televizije“ tvrdio kako je već sama činjenica što jedna liberalna newyorška televizijska mreža proizvodi i emitira tako „nazadnu“ seriju emisija krajnje licemjerna.

Ta emisija o vjerski zatucanom, lovom i lovačkim trofejima, seoskom glazbom, narodnim nošnjama i tradicionalnim folklorom opsjednutim Jugom, piše Ruben Navarrette, ispunjava dvojaku svrhu: (1) liberalno umišljenim Njujorčanima i ljudima povezanim s Hollywoodom razgaljuje dušu jer im pruža osjećaj više vrijednosti u odnosu na „primitivne“ južnjake i (2) i usto im donosi i golemu zaradu.

Dakle, da u igri nije godišnji prihod od više od pola milijarde dolara, kojih se ne bi lako odrekla baš nijedna američka ni svjetska televizija (taj je iznos četiri puta veći od iznosa koji HRT ostvaruje od pretplate), mogli bismo kazati da je u Americi sloboda govora još jednom trijumfirala. A taj bi trijumf bio dobrodošao, jer su uloge u borbi za slobodu govora u Zemlji Slobodnoga odavno okrenute naglavačke: slobodarska, liberalna i ljevičarska Amerika, koja se stoljećima borila za apsolutnu slobodu govora, danas se zalaže za politički korektan govor i zahtijeva drakonsko kažnjavanje svakoga njoj mrskoga „govora mržnje“, dok se tradicionalna Amerika, koja je bila sumnjičava prema slobodi izražavanja – primjerice bogohulnog, nedomoljubnog i „razvratnog“ govora – danas žestoko zalaže za slobodno izražavanje svih, pa i religijski „nazadnih“ stavova o svemu, pa i „veseljaštvu“ (homoseksualizmu).

>>Kako je Rockefeller izbacio Lenjina iz centra u New Yorku

>>Većina hrvatskih političara, nažalost, nema elementarnu osjećajnu inteligenciju!