Pad 15 godina starog mita o zločinačkoj pretvorbi i privatizaciji

Odluka Ustavnog suda kojom je poništena pravomoćna presuda protiv Ive Sanadera (na slici) u slučajevima „Hypo" i „INA" jedan je od najvažnijih događaja u zadnjih nekoliko godina. Pozitivnih događaja. Govori o tome i cijeli niz reakcija (uglavnom negativnih) od brojnih zainteresiranih strana – kako od političara, tvoraca mita o tzv. zločinačkoj pretvorbi i privatizaciji, tako od zabludjelih medijskih apologeta tog istog mita. Da se radi o istinskom rušenju mita najbolje govore izljevi prezira i omalovažavanja ustavnih sudaca kao osoba. U nedostatku argumenata, ustavne suce se pokušava diskreditirati – kao izdajnike i moralne ništarije, bez osjećaja za pravdu, kao uzurpatore Ustava, kao neznalice koji aboliraju „milenijski zločin" (ovo zadnje je doista jako...). A taj milenijski zločin je nastao, tako kažu, kao dio, doslovce – udruženog zločinačkog pothvata! Trebam li podsjećati tko je, po njima, bio na čelu tog pothvata?

Ustavni sud je pak donio jednoglasnu odluku u konkretnom predmetu. Detaljno obrazloženu. Ne ulazeći pri tome formalno niti u meritum osporavanih presuda, niti u eventualne „šire i dublje" aspekte te odluke. Jedino tako je i ispravno. Stoga doista zabrinjavaju spomenute kritike te odluke, pogotovo kada se baziraju na brizi za te „šire" aspekte. Kakav Ustav, kakav zakon, bitno je očuvanje političkog mita koji je građen više od dvadeset godina. Kao i svakog mita, građenog na lažima i obmanama. Mita koji je 2010. najprljavijom političkom ucjenom unesen i u Ustav, kao pokušaj trajne diskreditacije jednog čovjeka, njegovog djela i svih njegovih sljedbenika.

Punih petnaest godina su drugi i treći predsjednik republike tražili nekakvo tobože u inozemstvu zakopano pretvorbeno-privatizacijsko blago kojim bi trajno diskreditirali prvog hrvatskog predsjednika. Trebam li vas podsjećati na sve one medijske najave „evo ga, sad stižu računi..." – iz Švicarske, iz Irske, iz Austrije... Petnaest godina podgrijavanja mita o tobože opljačkanoj Hrvatskoj. Silnog pokradenog blaga koje je, proizlazi, Hrvatska naslijedila iz Jugoslavije. Istina je potpuno suprotna. Da, naslijedili smo silne milijarde. Milijarde dolara. Ali dugova! Zovu se Pariški klub, Londonski klub, stara devizna štednja, druge obveznice, Ljubljanska banka... A tek skladišta prepuna tenkova, haubica, MIG-ova... Teško je ostati miran kada čitate tisuću puta ponavljane laži o nekoj stoljetnoj ili, najnovije, milenijskoj pljački, unutar još jednog udruženog zločinačkog pothvata. U kojem su ključni sudionici ponovno oni isti iz haaškog. U Haagu je trebalo dokazivati, i uspjelo se, da je Oluja jedno, a strašni zločini nad civilima u Gruborima ili Varivodama nešto sasvim drugo, najmanje dio plana. No, na kojem ćemo se to nepristranom sudu braniti od apsurdnih optužbi iz mita o „milenijskom" zločinu?

Ne pada mi na pamet ponavljati činjenice „u obrani". Ne. Neka oni drugi iznesu na činjenicama zasnovane optužnice umjesto paušalnih blaćenja. Da vidimo konkretne optužbe. Ime, prezime, tvrtka, datum, iznos, vrsta kaznenog djela. Pa onda, kumuliranjem nedjela doći do milenijskog nivoa. I da, uz mali dodatak. Neka se započne s godinom, recimo, 1985. Dobro ste pročitali. 1985. Tek toliko da netko zločest ne bi prigovorio kako nezastarijevanje počinje onog dana kada je došao Tuđman. Samo zbog toga, znamo da u Jugoslaviji nije bilo kriminala. To nam je, je li, donio Tuđmanov HDZ. I da se protegne do 2003., tek toliko da netko zločest ne bi prigovorio da se čuvaju drugovi, a osuđuju tek pojave. Usput, bilo je i u tom HDZ-u ljudi koji su iza kulisa podgrijavali mit o milenijskoj pljački iz devedesetih. Sve za eliminaciju suparničke frakcije, pogotovo ako je bila „preblizu" predsjedniku. Onom prvom.

Odluka Ustavnog suda je prije svega snažan šamar onima koji bi da se sudi kroz političko-medijsku hajku. Činjenicu da je poništena pravomoćna presuda dvaju po pretpostavci elitnih sudova treba uzeti i sa zabrinutošću. Kakvo nam je to sudstvo, još u slučaju koji je privukao nezapamćen interes javnosti, a presuda biva ukinuta na konkretnim propustima? Ili ih je upravo ta javnost navela da ne sude striktno po zakonu, već po stupnju tadašnje (ne)popularnosti optuženika? Ili po nekom mitu o mitu, koji se „dokazuje" tobožnjom kuvertom s parkinga u Klagenfurtu?

>> Kaje li se Josipović što je odlikovao Bajića? 

>> Ustavni sud kvalitetno će odraditi slučaj Sanader bez obzira na pritiske