Padali su kapitalci i stupovi društva, no je li rat protiv korupcije dobiven?

Nije Dinko Cvitan pa ni bilo koji drugi ravnatelj onaj tko treba pobirati lovorike kada je riječ o USKOK-u. USKOK čini tim mladih i odgovornih ljudi koji su uložili sebe nauštrb svega ostalog što život čini životom te nesebično na dobrobit ove države i naroda učinili sve što se moglo napraviti. Osnovna karakteristika USKOK-a je timski rad. Tamo se uspjesima zajedno raduju, bez obzira na to koji je od zamjenika ravnatelja radio na predmetu. Isto tako, zbog neuspjeha svi tuguju – na najkraći mogući način filozofiju Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala, u narodu poznatog kao USKOK, sažeo je Dinko Cvitan.

Zakoprcali se u mreži

Cvitan je bio jedan od dosadašnjih četvero ravnatelja institucije koja je, da se malo našalimo, postala punoljetna. Osnovana je 3. prosinca 2001., a od tada do danas na meti USKOK-ovih istražitelja našla se cijela plejada stupova hrvatskog društva. Maestro, Kamioni, Dijagnoza, Index, Dubai, Gruntovec, Offside, Bankomat, Remorker, Spice, Fimi media, Ina - MOL, Dnevnice, Familia, Hypo... neke su od akcija koje su rezultirale optuženicima, pa i pravomoćnim presudama. U proteklih 18 godina, USKOK je optužio bivšeg HDZ-ova premijera Ivu Sanadera, više ministara u njegovoj Vladi, ali i pokojeg ministra iz SDP-ovih vlada. Optužili su i HDZ kao političku stranku, a na meti su im bili liječnici, profesori, poreznici, šefovi državnih poduzeća, gradonačelnici, župani, nogometaši, dileri...

U njegove mreže zapleli su se i kapitalci poput zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, gospodara hrvatskog nogometa Zdravka Mamića, šefova VSOA-e... Ili konkretnije, prema aktualnim podacima iz godišnjih izvješća o radu DORH-a, od 2004. (prvo godišnje izvješće) do 2018. (zadnje godišnje izvješće), USKOK je pokrenuo istrage protiv 6000 osoba, podigao je optužnice protiv 5500 osoba, a u uskočkim predmetima donesene su presude protiv 4500 osoba, od čega ih je 4200 osuđeno. Od njih 4200 osuđenih, 2400 osuđeno je na zatvorske kazne, a USKOK je optuženicima zamrznuo ukupno 860 milijuna kuna te po pravomoćnim presudama oduzeo 460 milijuna kuna.

Kroz 18 godina djelovanja USKOK-a, on je “nasrtao” na mnoge, no isto tako mnogi su nasrtali na njega. U “bitkama” po sudnicama, pogotovo u medijski razvikanim procesima u kojima su na optuženičkim klupama sjedili i još uvijek sjede VIP optužnici, braniteljska klupa u pravilu je unisono optuživala USKOK da pokreće politički motivirane postupke u kojima se osluškuje bilo politike, a ne prati kvaliteta dokaza. Prigovarali su im i zbog opsežnih optužnica, spisa koji imaju i po nekoliko stotina tisuća stranica, svjedoka koji se nakon jedne u nizu izmjena Zakona o kaznenom postupku (ZKP), na tužiteljstvu ispituju bez nazočnosti odvjetnika... Na sve te optužbe iz USKOK-a, u pravilu, nisu javno odgovarali, jer njihovi ravnatelji i ravnateljice rijetko istupaju u javnosti, vjerojatno smatrajući da im posao nije javno prepucavanje s obranama optuženika već briga o kvaliteti prikupljenih dokaza koji će se tijekom sudskog postupka prezentirati sudu i javnosti.

No više od činjenice da je USKOK postao punoljetan, zanimljivija je priča o tome kako se uopće rodila ideja o njegovu osnivanju. Ta priča, iako to u datom trenutku vjerojatno nitko nije ni znao ni slutio, započela je jedne prohladne večeri koncem studenoga 1999., kada je u centru Zagreba pucano iz zolje. Meta je bio Vjeko Sliško. Projektil ispaljen iz zolje promašio je Sliška, no krhotine ubile su nevinog građanina Zorana Dominija. Smrt građanina koji se u krivo vrijeme našao na krivom mjestu, u predvečerje izvjesne promjene vlasti, bilo je nešto što država nije mogla otrpjeti. U silovitoj policijskoj akciji uhićeni su pripadnici tzv. zločinačke organizacije. Uslijedila je istraga, koja je rezultirala optužnicom i trogodišnjim suđenjem. Tijekom procesa, tužiteljski tim koji je radio na predmetu, predvođen Dunjom Pavliček, shvatio je da mu za borbu protiv organiziranog kriminala nedostaje osnovna stvar, a to je dobar zakonski okvir.

Naime, u to vrijeme nije postojao specijalizirani zakon koji bi definirao kako se postaviti prema problemu organiziranog kriminala. Tužiteljski tim na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji tom problemu dovijao se tako da se pozivao na sudsku praksu europskih zemalja, no bilo je jasno da se stvari moraju promijeniti ako Hrvatska misli ozbiljno ući u borbu protiv organiziranog kriminala. Stoga je Dunja Pavliček otišla kod tadašnjeg ministra pravosuđa Stjepana Ivaniševića te mu je objasnila u čemu je problem. Navela mu je da antimafijaške zakone ima Italija, kao i to da u Italiju dolaze na obuku tužiteljski timovi iz drugih europskih zemalja. Ministar ju je saslušao te je odlučio u Italiju poslati tužiteljski tim. Tim je u Italiji u praksi imao prilike vidjeti korisne stvari poput toga kako izgleda ispitivanje zaštićenih svjedoka, kakav je antimafijaški zakon, što je tijekom provođenja tog zakona pokazala sudska praksa... Ono što su vidjeli i čuli, prenijeli su ministru, koji je odlučio osnovati radnu skupinu čiji je posao bila izrada zakona koji je definirao borbu protiv organiziranog kriminala, kasnije i korupcije, a zatim je odlučeno i da se osnuje specijalizirani ured koji bi se bavio tim dvjema rak-ranama svakog društva.

Posljedično, u prosincu 2001. osnovan je USKOK, čiji su uredi u početku bili smješteni u Vinogradskoj ulici. Na početku je imao v.d. ravnatelje, Dragutina Novosela, Marinku Orlić i Željka Žganjera. Posljednji je postao i prvi ravnatelj USKOK-a, a uredi su u međuvremenu preseljeni u Gajevu ulicu. U njegovu mandatu jedna od razvikanijih afera dogodila se 2004. kada su uhićeni Mate Granić, bivši ministar vanjskih poslova, i Darinko Bago, jedan od čelnih ljudi Končara, zbog optužbi za mito. No iako je dvojac spektakularno uhićen, još je spektakularnije nakon dva dana pušten iz pritvora, a optužbe protiv njih dvojice su kasnije odbačene. Je li neuspjeh te akcije Žganjera stajao fotelje šefa USKOK-a ili je problem bio što ni tri godine nakon osnivanja USKOK nije bio do kraja ustrojen, teško je reći, no Žganjer je 2005. dao ostavku.

Jedno se vrijeme zadržao u DORH-u kao zamjenik glavnog državnog odvjetnika, a zatim je otišao u odvjetnike. Zašto je otišao iz USKOK-a, Žganjer je 10-ak godina kasnije pojasnio u jednom od medijskih istupa.

– U USKOK-u treba znati kalkulirati, pratiti zbivanja, osjećati bilo politike. Uglavnom, rasipati veliku količinu energije koja nije dio posla. Meni je to bilo groteskno i smiješno i zato se nisam u tome snalazio – kazao je tada Žganjer.

Da posao ravnatelja USKOK-a zahtijeva puno vremena i energije, smatra i Dinko Cvitan koji je Žganjera naslijedio na funkciji ravnatelja USKOK-a 2005. i obnašao ju je do 2014., što ga do sada čini najdugovječnijim ravnateljem USKOK-a. S mjesta ravnatelja prešao je na mjesto glavnog državnog odvjetnika i tu je funkciju obnašao do 2018. godine. Cvitan je pojasnio kako je izgledao njegov put do mjesta ravnatelja USKOK-a, a osvrnuo se i na probleme s kojima se tada suočio.

Uska nadležnost

– U DORH sam došao 2003. i tada sam bio imenovan za zamjenika županijskog državnog odvjetnika te raspoređen na rad u USKOK. Ravnatelj USKOK-a postao sam 2005. i to sam bio do 2014. Kada sam postao ravnatelj USKOK-a, otvorili su mi se mnogi svjetovi. U to vrijeme vodili su se intenzivni pregovori o ulasku Hrvatske u EU, a nama su bila bitna poglavlja 23. i 24. USKOK je bio nositelj 95% svih pregovora vezanih uz ta poglavlja, a glavni posao nam je bio da tekst Zakona o USKOK-u, koji je donesen u vrijeme dok je glavni državni odvjetnik bio Radovan Ortynski, pretočimo u realnost. Taj je zakon imao odredbe koje su se odnosile na ustroj raznih odjela unutar USKOK-a, a u to vrijeme bio je osnovan samo odjel tužitelja. Drugim riječima, trebalo je osnovati druge odjele poput onog za međunarodnu suradnju, istraživanje, dokumentaciju...

Osim toga trebali smo naći kvalitetne i educirane ljude te tako ekipirati tužiteljski tim, zaposliti prevoditelje i ljude koji rade u popratnim službama. U organizacijskom smislu bio je to jako zahtjevan posao, a dodatni problem bila je i tadašnja legislativa. Naime, nadležnost USKOK-a u to vrijeme bila je jako uska, i mi smo se bavili djelima kao što su primanje i davanje mita ili nezakonito posredovanje, odnosno ono što je danas trgovina utjecajem. Većina ljudi misli da se krucijalna stvar u načinu na koji USKOK radi dogodila 2011. kada su izmjenama ZKP-a tužitelji postali nadležni za provođenje istrage.

No to nije točno. Krucijalna stvar dogodila se zakonskim izmjenama koje su stupile na snagu 1. srpnja 2007. jer je tada USKOK postao nadležan za progon zloporabe položaja i ovlasti kada ta djela počine službene osobe. I tada se otvorio prostor za rad na predmetima u kojima osumnjičenici mogu biti premijer, ministri, gradonačelnici, župani... – kaže Cvitan. Kao i u svemu što državne institucije rade, a pogotovo pravosudne, bitna je i percepcija javnosti, a što se USKOK-a tiče, Cvitan kaže da javnost dosta dugo uopće nije percipirala da takva institucija postoji, a kamoli da bi znala čime se bavi.

– Sjećam se da je neka televizija ispred zgrade USKOK-a u Gajevoj 2006. radila anketu s građanima te su ih pitali znaju li što je USKOK. Nitko od onih koji su sudjelovali u anketi nije znao odgovoriti na to pitanje. Tada smo postali svjesni da možda ne komuniciramo dobro s javnošću jer za neke akcije koje smo dotad radili javnost uopće nije znala.

Nije znala ni da postojimo, a to je loše. Stoga smo se svojim radom izborili da postanemo prepoznatljivi i da nam ljudi dolaze i prijavljuju kaznena djela. Nakon jedne akcije koja se ticala uhićenja poznatog liječnika kojeg se sumnjičilo za primanje mita, kada sam se zbog te akcije pojavio na televiziji, jedan ugledni profesor prava to je kasnije prokomentirao riječima da je “USKOK dobio zube”. No akcija koja je zasigurno bila preokret u načinu na koji javnost percipira rad USKOK-a, ali i u načinu na koji USKOK u suradnji s policijom i drugim službama radi na složenim predmetima, zasigurno je bila akcija Maestro – kaže Cvitan.

Posao koji troši ljude

U akciji Maestro 2007. zbog primanja mita uhićeni su tadašnji šefovi Hrvatskog fonda za privatizaciju. Neki od njih bili su tajno snimljeni kako uzimaju 50.000 eura za “kavu”, a njihovo uhićenje komentirali su i tadašnji premijer Ivo Sanader i predsjednik Stjepan Mesić. Slučaj je prezentiran kao dokaz da se Hrvatska bori protiv korupcije, a zbog izjava Mesića i Sanadera, Hrvatska je godinama kasnije jednom od optuženika morala isplatiti nekoliko tisuća eura odštete jer je Europski sud za ljudska prava smatrao da mu je povrijeđena presumpcija nevinosti. No u konačnici, spis je ipak okončan osuđujućim presudama i višegodišnjim kaznama.

– Dalo bi se pričati o tome što se događalo poslije, no mi smo iz tog predmeta puno naučili o tome kako se vodi sveobuhvatna istraga, kako se prikupljaju posebne dokazne radnje, kako se slučaj koordinira s policijom i drugim službama. I sve to poslužilo je kao podloga za provođenje nekih drugih akcija, od kojih su neke u svojoj provedbi izgledale kao male vojne operacije. Poput primjerice slučaja Indeks gdje smo u koordinaciji s policijom u najkraćem mogućem vremenu uhitili 109 osoba. Provođenje takve akcije zahtijeva puno planiranja i koordiniranja, a to znači da ponekad na predmetu radite i do 12 sati dnevno.

Svih godina dok sam bio na čelu USKOK-a, na posao sam dolazio malo poslije sedam, a odlazio rijetko kada prije ponoći. A bilo je i situacija kada se radilo i cijele noći. I nisam tako radio samo ja već i cijeli tužiteljski timovi, jer se svi predmeti u USKOK-u rade timski. Tako je bilo u moje vrijeme, a vjerujem da je tako i danas – kaže Cvitan. Da je posao ravnatelja USKOK-a, ali i tužitelja koji rade u USKOK-u, naporan te da troši ljude i psihički i fizički, slaže se i Tamara Laptoš, koja je ravnateljica USKOK-a postala 2014.

– To nije posao koji se samo radi već za koji se živi. Nekada radite po 10 do 12 sati dnevno, nemate slobodne ni subote ni nedjelje, ali najveća vrijednost USKOK-a su upravo ti mladi, kvalitetni ljudi, koji rade sa žarom jer misle da rade nešto što će pomoći ovom društvu. No sve to USKOK ne može raditi sam, mora imati potporu i drugih institucija, prije svega policije, carine i porezne uprave. Osnivanje poreznog USKOK-a bila je dobra stvar i u moje vrijeme s njim smo dobro surađivali, a vjerujem da je to tako i danas. Porezni USKOK obavlja velik dio financijskih istraga koje su jako važne za sve istrage o korupciji – kaže Tamara Laptoš, čiji su mandat na mjestu ravnateljice obilježila uhićenja, istrage i optužnice protiv Milana Bandića i Zdravka Mamića.

Njezin prethodnik Cvitan tvrdi da je USKOK jedno od najboljih tužiteljstava u Europi, pogotovo kada se uzme u obzir protiv koga je sve pokrenuo istragu, odnosno podigao optužnicu. I Tamara Laptoš potvrda je teze da u USKOK-u radi najkvalitetniji tužiteljski kadar jer je ona trenutačno jedan od kandidata koje je Hrvatska predložila za funkciju europskog javnog tužitelja. Osim toga, svoja iskustva prenosi i drugim europskim zemljama, pa tako trenutačno pomaže Albaniji u osnivanju njezina specijalnog ureda za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije. Nju je na mjestu šefice USKOK-a koncem 2018. naslijedila Vanja Marušić, koja si je za zadatak postavila rasterećenje USKOK-a od manjih i nebitnih spisa, kao što je sitna trgovina drogom.

Osim toga, nakon što su Cvitan pa i Mladen Bajić, dok je bio glavni državni odvjetnik, godinama vrlo glasno upozoravali da zaposlenici USKOK-a godinama rade u neadekvatnim prostornim i materijalnim uvjetima, njihova je kuknjava sada konačno urodila plodom. USKOK, odnosno njegovih 113 djelatnika, iz Gajeve su se nedavno preselili u Vlašku 116, odnosno u zgradu u vlasništvu Badela. Za trogodišnji najam tih prostorija Ministarstvo pravosuđa platit će 5,4 milijuna kuna. Bolji uvjeti rada trebali bi pomoći USKOK-u u svakodnevnoj borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala te ga ostaviti izvan dohvata politike. Jer iako i Cvitan i T. Laptoš tvrde da politika, bez obzira na to tko bio na vlasti, od njih nikada nije tražila da nekog procesuiraju ili ne procesuiraju, javnost to počesto ne vidi tako. Jedan od onih koji misli da politika na ovaj ili onaj način ima utjecaja na USKOK je i odvjetnik Anto Nobilo.

– U vrijeme kada je Hrvatska pregovarala o ulasku u EU, USKOK je imao slobodne ruke jer se Europi moralo pokazati da se borimo protiv korupcije. Čini mi se da je kontrola izvršne vlasti sada puno jača jer su sve ove zadnje afere s ministrima otkrili novinari. Pa se prvo o njima danima pisalo, prije no što se USKOK za to zainteresirao. Osim toga, ne vidim da djeluju prema centrima političke moći, osim ako političar nije “rashodovan”, a mislim da to nije dobro. No u državi u kojoj je HDZ preuzeo model upravljanja kakav je imao Savez komunista, partija odlučuje koga se progoni, a koga ne, koga se imenuje na čelo DORH-a, a koga ne. I dok se god sustav ne “resetira”, nećemo imati pravu vladavinu prava, niti će pravosuđe, pa shodno tome i USKOK, biti potpuno neovisno o politici – zaključuje Nobilo.