Pamti li srce?

Postoje svjedočanstva ljudi s transplantiranim organima o neobičnim promjenama navika i čak karakternih crta koje su im se dogodile nakon presađivanja organa, a koje su se ponekad mogle povezati s karakterom davatelja organa. Ponešto o tome može se pronaći u knjizi Dražena Jerabeka "Zidovi od magle", ali jedini meni poznat članak koji se bavi tom zanimljivom temom jest "Promjene kod primatelja transplantiranog srca koje su paralelne s ličnostima njihovih davatelja", izvorno objavljen u časopisu Journal of Near-Death Studies u proljeće 2002. Jedan od autora članka je dr. Gary E. Schwartz, znanstvenik koji se bavi i još nekim drugim nekonvencionalnim područjima, poput istraživanja tzv. "biopolja".

On je profesor psihologije, kirurgije, medicine, neurologije i psihijatrije na Sveučilištu u Arizoni, a također i direktor Centra za graničnu medicinu znanosti o biopolju i direktor Laboratorija za ljudske energetske sustave (oboje pri Sveučilištu u Arizoni). Zato je susret s njim bio dobra prilika da se sazna koliko daleko je znanost stigla u istraživanju tih neobičnih fenomena.  

Što nam možete reći o fenomenu kad primatelji organa tvrde da proživljavaju sjećanja i iskustva darovatelja?
- Kad sam bio profesor na Yaleu, otkrio sam teoriju koja objašnjava kako funkcionira sjećanje u sustavu povratnih informacija. Svaki sustav koji uključuje neku vrstu povratnih informacija, bilo da je riječ o atomima, molekulama, moždanim i srčanim stanicama bilo o međuljudskim odnosima, zadržava te povratne informacije i one ostaju kružiti u sustavu. To znači da se princip povratnih informacija, kakav postoji u mozgu, može odnositi i na druge organe poput srca. Prema tome, ako je sjećanje pohranjeno u srcu na isti način kao u mozgu, nakon transplantacije srca barem bi neki primatelji mogli reagirati na sjećanja darivatelja. To je teorija. Gotovo 15 godina nakon nastanka teorije počeo sam otkrivati dokaze koji potkrepljuju taj fenomen.

Taj se fenomen javio kod pacijentice Claire Sylvie kojoj su presađeni srce i pluća istoga darivatelja. Prije transplantacije vodila je računa o zdravlju i prehrani, bila je plesačica, vrlo vitka, ali nakon operacije, kad su je novinari pitali što želi, rekla je da bi rado popila pivo, a nikad prije nije pila pivo. Nakon izlaska iz bolnice dobila je strašnu želju za prženom piletinom iz McDonaldsa. Bila je vrlo zbunjena i nije znala što se događa. Pitala se je li to posljedica stresa nakon operacije, nekakva nuspojava ili možda djelovanje sjećanja darivateljevih organa. Pokušala je stupiti u kontakt s darivateljevom obitelji, ali u bolnici joj nisu htjeli dati njihove podatke. Na kraju je ipak došla u kontakt s roditeljima mladića čija je pluća i srce dobila. Između ostaloga, otkrila je da je mladić obožavao pivo i prženu piletinu iz McDonaldsa. Vozio je motor i poginuo u prometnoj nesreći, a u džepu jakne našli su komadiće piletine.

To je bio prvi slučaj koji je potvrdio da je prijenos sjećanja moguć. (Godine 1997. objavljena je knjiga pod naslovom A Change of Heart, igra riječi, na engl. znači promjena srca", ali i promjena mišljenja", u kojoj su opisane vidljive promjene ličnosti koje je doživjela Claire Sylvia, op. K. M.).  Nakon toga je dr. Paul Piersol proučio sedamdesetak sličnih slučajeva i prateći pacijente nakon transplantacije, otkrio da su neki od primatelja doživjeli promjene osobnosti koje su odgovarale osobnostima darovatelja. Čuo je za teoriju koju sam ja razvio na Yaleu. Nije mogao shvatiti kako je takvo što moguće.

Kako je moguće da sjećanja ostaju pohranjena u srcu? Odgovor na to pitanje bila je teorija o petlji povratnih informacija u memoriji sustava. Zamolio sam ga da mi prenese informacije o deset dokazima najbolje potkrijepljenih slučajeva, u kojima su ljudi doživjeli promjene osobnosti nakon transplantacije i čiji su članovi obitelji to mogli potvrditi. U takvim su se slučajevima primatelji organa nakon određenog vremena susreli s rodbinom darivatelja, koja im je potvrdila da je i sam darivatelj organa imao iste osobine. Na tu smo temu napisali rad koji je objavljen u medicinskom časopisu i u časopisu Nexus.
 
Što je to znanost biopolja?
- Sva biološka tkiva emitiraju elektromagnetska polja i polja druge vrste koja djeluju na tijelo. Na primjer, moja ruka ima električni naboj. Ako je pomaknem u trodimenzionalnom prostoru, ona stvara elektromagnetsko polje koje putuje brzinom svjetlosti. Kad ovako kružim rukom, stvaram polje koje će utjecati na tkivo u mojoj ruci koja djeluje kao antenski prijamnik ovog odašiljača. Pokreti ruke, odnosno elektromagnetski signali koji dolaze od ruke ili srca šire se iz tijela. Pitanje je do koje mjere moja polja utječu na polja drugih ljudi i obratno, osobito u kontekstu iscjeljenja.

Što ste otkrili o djelovanju bioloških polja na bakterije, štakore i ljude?
- U jednom istraživanju s bakterijama E. coli otkrili smo da ljudi koji se bave reikijem (japanskom metodom liječenja) i nakon tretmana na ljudima pokušaju tretirati bakterije E. coli, svojom energijom pospješuju rast stanica, što je u ovom slučaju zdravo jer su stanice bile pod stresom zbog vrućine. Osim toga, otkrili smo da emocionalno stanje iscjelitelja utječe na rast, odnosno smanjenje stanica. U jednom smo pokusu tretirali štakore metodama reikija. Štakori su bili izloženi buci i bili su pod stresom koji je uzrokovao poremećaj cirkulacije probavnog trakta. Tretirali su ih pravi iscjelitelji i lažni koji su samo kružili rukama po zraku. Naravno, štakori ne znaju razliku. Otkrili smo da reiki ima iscjeliteljski učinak na probavni trakt štakora, dok lažni reiki nije imao nikakvog učinka.

Napravili smo dvostruko slijepo istraživanje o učincima drevne japanske metode liječenja Jo Rei na pacijente pri oporavku nakon operacije srca. Ni pacijenti ni liječnici nisu znali da ćemo ih liječiti na daljinu, što znači da iscjelitelj nije bio blizu pacijenta, nego nekoliko kilometara dalje. Otkrili smo da je do poboljšanja zdravstvenog stanja došlo kod onih pacijenata koji su znali da će dobiti tretman. Stanje se pogoršalo kod pacijenata koji nisu primili tretman niti su znali hoće li ga primiti. Rezultati ostalih dviju skupina ispitanika bili su u sredini. Tako smo donijeli zaključak da u toj energiji ima nešto stvarno i da naša svijest o tome i svjesno prihvaćanje tretmana utječu na njegovu učinkovitost.

  Pričate o nevidljivim energijama i biopolju. Je li takve ideje moguće znanstveno istraživati?
- Naravno. Koristimo se najboljim znanstvenim metodama kada je riječ o naizgled kontroverznim temama. Koristimo se prihvaćenim znanstvenim metodama. Suvremena znanost može ponuditi objašnjenja nekih teorija, osobito ako spojite teoriju sustava s kvantnom fizikom, čija kombinacija objašnjava sve te fenomene. Ne moramo smišljati nove teorije kako bismo objasnili zašto srce zadržava neka sjećanja ili kako to da možemo izliječiti nekoga bez fizičkog dodira. Suvremena znanost može ponuditi objašnjenja nekih teorija. I ne moramo smišljati nove kako bismo objasnili zašto srce zadržava neka sjećanja ili kako to da možemo izliječiti nekoga bez fizičkog dodira.