Procjena svjetskog bogatstva čini se kao nemoguća misija. To jest kompliciran i zahtjevan posao, no ne i nemoguć. Mladi profesor ekonomije na američkom sveučilištu Berkeley Gabriel Zucman prihvatio se toga posla i napravio kalkulacije koje su pokazale da se negdje zametnulo oko 8 posto svjetskog bogatstva. Riječ je o najmanje 7,6 bilijuna dolara (bilijun je tisuću milijardi) na globalnoj razini, a sav taj novac zapravo se nalazi skriven u poreznim oazama. Zucman je upravo o tome napisao knjigu “Skriveno bogatstvo nacija”. To je njegova doktorska disertacija za koju mu je mentor bio Thomas Piketty, a koja se bavi isključivo poreznim oazama i utjecajem koje one imaju i na globalnu ekonomiju, ali i na ekonomiju pojedinih nacija, osobito onih velikih.
Zucman je kroz svoj rad želio pokazati kako skrivanje bogatstava u poreznim oazama i izbjegavanje plaćanja poreza utječe na sve nas. Njegova je glavna teza da obični ljudi zapravo ne povezuju ovu vrstu izbjegavanja plaćanja poreza s galopirajućim rastom nejednakosti. Njegove procjene pokazuju da samo proračun Sjedinjenih Država tako svake godine gubi najmanje 130 milijardi dolara, što je novac kojim bi se moglo financirati besplatno obrazovanje za sve mlade Amerikance, uključujući i fakultetsko obrazovanje. Na globalnoj razini porez koji su velike korporacije i bogati pojedinci izbjegli platiti svojim državama penje se na više od 200 milijardi dolara. Europa i zemlje u razvoju osobito su teško pogođene ovom pojavom.
Procjene pokazuju da se čak deset posto europskog bogatstva nalazi u poreznim oazama, što znači da porez na taj novac nije završio u državnim proračunima. Pa ni u našem, jadnom hrvatskom proračunu kojemu bi itekako dobro došao porezni novac koji su “zamračile” naše tvrtke i pojedinci makinacijama u poreznim oazama. Hrvatski su bogataši male bebe prema onima iz zaljevskih zemalja i Rusije. Prvi u tim oazama drže čak 58 posto nacionalnog bogatstva, a ovi drugi 52 posto. Izračunato je da samo Uganda, kroz izbjegavanje plaćanja poreza, koje je omogućila tvrtka Mossack Fonseca, svake godine ostaje bez sume koja je jednaka iznosu cijelog proračuna za zdravstvo te zemlje.
Navodno ćemo u svibnju doznati tko je iz Hrvatske poslovao s panamskom tvrtkom. Svaki pojedinac u trenutku kada se ta imena nađu u medijima treba biti svjestan da su s pomoću tih poreznih rajeva oni uzeli novac koji pripada svima nama i kojim se trebalo financirati zdravstvo, školstvo, gospodarstvo, socijala, invalidi, zapošljavanje... Iako mnogi relativiziraju važnost Panamskih dokumenata, za sve vlade u svijetu oni bi trebali biti dokument na temelju kojih će od svojih građana i tvrtki, koji su tako izbjegli platiti porez, zatražiti da to učine, i to u punim iznosima s kamatama za sve godine za koje nisu obavili tu svoju patriotsku obavezu, što svakoga mjeseca bez greške čine drugi hrvatski građani koji ne zarađuju dovoljno ni za pristojan život. Iščekujemo nova otkrića koja će nam dati uvid u podatke o tome bez koliko smo poreznog novca ostali i zašto živimo sve teže i sve bjednije.
>> Islandski premijer umiješan u aferu Panama papers podnio ostavku