– Čovjek nema riječi kojima bi izrazio osjećaj koji sam u tom trenutku doživio. Papa je rekao da je Bog uvijek uz onoga koji pati i nosi križ. Bio sam i malo izgubljen, to nisam očekivao. Preplavili su me osjećaji koji su bili jači od mene, posebno zato što bolujem od multipla skleroze koja je dodatno utjecala na uzbuđenje koju sam osjetio. Papa je to primijetio na meni i pomogao mi, tako je zapravo on mene blagoslovio – prenio nam je svoje dojmove nakon povijesnog dana u Sarajevu velečasni Zvonimir Matijević, svećenik kojem je papa Franjo poljubio ruku nakon svjedočenja i tražio od njega blagoslov.
Prepun dojmova
Ova slika obišla je svijet, a papu Franju njegova priča duboko je dirnula. Prepričavao je domaćinima u Sarajevu. Svi su u Sarajevu papi Franji ljubili ruku, a on velečasnom Zvonimiru Matijeviću. Ovaj svećenik iz Banjolučke biskupije prošao je strašne patnje u zatočeništvu tijekom rata u BiH. Svoje svjedočanstvo izrekao je pred papom Franjom. Na pitanje kako se osjećao u trenutku kada mu je papa Franjo prišao, poljubio ruku i zatražio od njega da ga blagoslovi velečasni Matijević je kazao da je "blagoslov od Boga i papa treba mene da blagoslovi jer on je Petar stijena, a mi druge blagoslivljamo nošenjem križa, da budemo blagoslov Božji, budemo jedni za druge i budemo bolji".
Velečasni Matijević prepun je dojmova nakon susreta sa Svetim Ocem u Sarajevu i svega onoga što je doživio tog 6. lipnja u Sarajevu, a što će pamtiti do kraja života. Ovaj skromni svećenik kaže kako mu je teško izraziti osjećaje, bori se s bolesti, liječi, i to je njegov križ, ali da je pun ljubavi Božje. Bog mu je dao taj križ i nosi se s tim. Pred papom Franjom je kazao da je oprostio onima koji su mu nanijeli zlo, a na pitanje je li od onih koji su to učinili netko zatražio oprost od njega velečasni je kazao:
– Nitko od njih nikada nije zatražio oprost od mene za zlo koje mi je učinjeno, njima je to, izgleda, bilo u opisu posla. Svi smo mi karike u lancu dobra ili zla. Mi se molimo za Božje milosrđe koje je veće od zla. Molimo se za one koji su činili zlo da im Bog da milost obraćenja kako bi mogli vidjeti što je dobro, a što zlo. Svi mi koji smo od Boga nadahnuti činimo dobro, djela od Boga. Moramo se boriti protiv zla i to je tako kroz povijest ljudskog roda. I ovaj posjet pape Božji je posjet preko njegovih slugu. Papa je pokazao tu autentičnost sluge Božjega.
Početak rata u BiH velečasnog Matijevića snašao je na službi u općini Glamoč. Govorio je o teškim danima tijekom ratnih događanja na tim prostorima i zarobljeništvu. Teška mučenja ostavila su trajne posljedice na njegovo zdravlje, što i danas osjeća. Teško hoda, pomaže se štakama.
– Na Cvjetnu nedjelju, 12. travnja 1992., nakon mise vojnici su me uhitili i odvezli u grad Knin u susjednu Hrvatsku. Više su me puta tukli sve dok ne bih pao u nesvijest od boli. Tražili su od mene da na televiziji javno kažem da sam ratni zločinac, da su katolički svećenici zločinci i da odgajaju zločince. Kada su se uvjerili da ću radije umrijeti nego reći takvu laž, doveli su me pred vojnog zapovjednika. Hodao sam teškom mukom. Policijske lisice su mi se toliko usjekle u ruke da i sada nosim te tragove. Zapovjedniku je bilo jasno da neću još dugo izdržati. Napokon su odlučili prebaciti me u bolnicu u vrlo teškom stanju. Liječnik mi je morao operativnim zahvatom odstraniti brojne podljeve krvi da bih preživio. Moj organizam više nije primao hranu. Često sam bio u nesvijesti. Poslije su mi rekli da su mi dali šest doza krvi da bih preživio – ispričao je.
Strahote iz zatvora
– Na molbu mog biskupa Franje, kojemu nije bilo moguće doći do mene, u bolnici me je posjetio bihaćko-petrovački pravoslavni episkop Hrizostom, što mi je dalo nadu u pobjedu dobra. Tijekom 26 dana boravka u bolnici u Kninu oporavio sam se toliko da su me, na molbu biskupa, mogli razmijeniti kao ratnog zarobljenika. Nakon toga oporavljao sam se još dva tjedna u bolnici u Splitu. Neka Bog blagoslovi sve one koji su mi pomogli da danas budem živ – kazao je u svom svjedočenju velečasni Matijević.
Pred papom su svoja svjedočenja o strahotama iz protekloga rata uz velečasnog Zvonimira Matijevića iznijeli i fra Jozo Puškarić, član franjevačke provincije Bosne Srebrne, župnik iz Posavine, te Ljubica Šekerija, časna sestra Družbe sestara kćeri Božje ljubavi, koje su djelovale u Travniku.
>>Šest od sedam golubova koje je pustio papa Franjo vratilo se vlasniku u Mostar
Ljudi su počeli pričati što je ta agresija iz Srbije učinila ljudima. Pa slušajte i ne zaboravite . Vrijeme je da shvate i pravoslavci u BIH da su žrtve manipulacija iz Beograda i da su se neki debelo obogatili na njihovim životima i siromašenju.