Sve uvijek činite iz duboke ljubavi! U ljubavi i profesionalno. Uvijek tražite dobro, dobro svih ljudi, dobro Crkve i svakog pojedinca, kazao je papa Franjo apostolskim nuncijima koje je primio u Vatikanu 21. lipnja. Sveta Stolica ima diplomatske odnose sa 180 država svijeta. Želi imati dobre odnose sa svima i priželjkuje dobre odnose između biskupskih konferencija i vlada u interesu cjelokupnog pučanstva. U tim odnosima, Svete Stolice i pojedine države, kao i civilnih i crkvenih vlasti u državama, ključnu dužnost imaju apostolski nunciji. Franjo je primio oko 140 nuncija i govorio im o njihovim zadacima, među kojima je i naznaka imena kandidata za biskupa u pojedinoj biskupiji. Više je puta nuncijima rekao da moraju sve uvijek činiti iz duboke ljubavi. Uostalom, ljubav je najčešća riječ koju Franjo upotrebljava.
Drugačiji od prethodnika
Kakav rječnik upotrebljava Franjo i koje poruke upućuje, pišemo nakon reakcije Kaptola na tekst Večernjeg lista (koji je napisan u dobroj namjeri potrebnog dijaloga između predstavnika crkvenih i civilnih vlasti) za koji je u priopćenju ustvrdio da je napisan “prema starim komunističkim obrascima”.
Već na početku Franjina pontifikata napisali smo da će se rječnik Crkve izmijeniti, da više nećemo moći vidjeti naslove poput “Vatikan osuđuje“, a sada, 120 dana nakon njegova dolaska na Petrovu stolicu, to možemo i potvrditi. Nema papina govora u kojem se ne spominje ljubav, u kojem ne upućuje na veliku, neizmjernu Božju dobrotu i milosrdnost.
Karol Wojtyla i zatim Joseph Ratzinger, kad su bili pape, u prvom su licu oštro kritizirali današnju čovjekovu ideju o rođenju i smrti. Papa Franjo potpuno je izmijenio ton i način govora o tzv. vrijednostima o kojima se ne može ni pregovarati. Dok su i Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. sasvim jasno i glasno bili protiv pobačaja i eutanazije, Franjo o tim temama drugačije govori. Istaknuo je neprocjenjivu vrijednost ljudskoga života i napomenuo da su i najslabiji i najosjetljiviji, bolesni, stari, nerođeni i siromašni, remek-djela Božjega stvaranja, stvoreni na Njegovu sliku, određeni da žive zauvijek i dostojni najvećega štovanja.
Papina je poruka jasna, ali vjerojatno nije zadovoljila one koji bi htjeli čuti osudu zakona o pobačaju ili o eutanaziji. Franjo ne viče protiv zakona koji krše katoličke vrijednosti. Na dan obilježavanja enciklike Evanđelje života Franjo je govorio kako treba kazati “da” ljubavi i “ne” egoizmu, “da” životu i “ne” smrti, “da” slobodi i “ne” ropstvu idolima našeg vremena. U tim se riječima može “pročitati” njegovo “ne” pobačaju i “ne” eutanaziji, no te dvije riječi nije spomenuo. I 12. svibnja, pozdravljajući sudionike Marša za život, nije kazao ono što su ti sudionici čuli od Wojtyle i Ratzingera, a kada je primio francuske parlamentarce neposredno nakon stupanja u Francuskoj na snagu zakona o istospolnim brakovima, Franjo nije rekao da “taj” zakon treba ukinuti. Francuskim parlamentarcima katolicima kazao je da se zakoni mogu i ukinuti, ali nije spominjao koje bi zakone trebalo ukinuti. Veliki zagovornici ukidanja zakona o pobačaju, eutanaziji i gay brakovima neće više čuti papinu paljbu protiv takvih zakona, a mogli su je čuti od Franjinih prethodnika.
Zapravo je te teme na neki način prepustio biskupskim konferencijama, kao što im je prepustio i upravljanje odnosom s vlastima. To je, na primjer, jasno kazao talijanskim biskupima: “Dijalog s političkim institucijama vaša je stvar”. A tom “stvari” na određen način upravlja apostolski nuncij.
Franjo je nuncijima rekao i da za ljude iz Crkve uvijek postoji opasnost da popuste duhovnoj mondenosti. – Popuštanje duhu svijeta vodi u djelovanje u svrhu osobnoga ostvarivanja, a ne poradi slave Božje; to znači popustiti jednoj vrsti buržoazije duha i života koja potiče na traženje udobnoga i mirnoga života. To bi moglo dovesti i do toga da se sveto poslanje pretvori u smiješno. Snažna je to riječ – smiješno, ali je istinita – kazao je Franjo i dodao da popuštanje svjetovnom duhu, “posebno nas, pastire, izlaže smiješnosti. Mogli bismo možda dobiti pokoji pljesak, ali isti oni koji budu izgledali kao da nam odobravaju, poslije će nas iza leđa kuditi“.
Upozorenje političarima
Franjin je rječnik bez etiketiranja, vrijeđanja, ljutnje, a pun ljubavi i razumijevanja. Ima, dakako, kardinala i biskupa u svijetu koji još nisu dokučili promjene. Etiketiranje bi Crkvi i crkvenim ljudima trebalo biti strano, tim više što je davanje negativnih pridjeva nekoj osobi imanentno samo totalitarizmina (dakle i komunističkom), a političare koji danas upotrebljavaju takav način ophođenja s političkim protivnicima biskupi često upozoravaju na potrebu ublažavanja tonova na političkoj pozornici.