Enciklika "Hvaljen budi" ne donosi samo "zelene zapovijedi" pape Franje premda tretira ekološke probleme, već se njome poziva na promišljanje o dosadašnjem načinu života čovjeka na Zemlji. Papa se protivi konzumerističkoj paradigmi i upozorava kako iscrpljivanje izvora ne smije biti izgovor za ratove. A ratovi uvijek donose uništenje okoliša i kulturne baštine naroda. Poziva se na zaštitu „zajedničke kuće", na kontrolu globalnog zagrijavanja i ostalih šteta koje čovjek nanosi Zemlji. Čovjekov egoizam dovodi do osiromašenja stvorenoga i nebrige za nove ljudske naraštaje.
Papa poziva na održiv i integralni razvoj te spočitava što su narodi "platili cijenu spašavanja banaka". Tržište stvara konzumeristički mehanizam za plasman proizvoda, ali to ne smije biti uzor života današnjeg čovječanstva.
Što danas znači zapovijed „ne ubij"? Znači da 20% stanovništva na svijetu ne bi trebalo trošiti toliko izvora da se onda to pretvara u krađu resursa preostalom dijelu stanovništva i budućim generacijama koje trebaju preživjeti. Da bi se preokrenule sadašnje tendencija iskorištavanja Zemlje, potrebno je razviti učinkovite međunarodne institucije, potrebni su zakoni o ograničenju potrošnje izvora, a prije svega ekološko obraćenje. Integralna ekologija ona je koja uključuje čovjeka i prirodu. Franjo je pozvao na odbacivanje globalizacije indiferentnosti, kulture otpada, nebrige za bližnjega, egoizma... Ne postoje dvije odvojene krize, ona okoliša i ona društva, već samo jedna i kompleksna: društveno-ekološka. Ta Franjina poruka mijenja svijet ili to barem nastoji.