Papa Franjo je motuproprijem objavljenim u ponedjeljak omogućio ženama da budu lektori (čitači) i akoliti. Ponešto od toga već je ponegdje bilo i u praksi, primjerice čitanje molitvi, u nekim biskupijama biskupi su odobrili ženama i druge oblike sudjelovanja u misnim slavljima, a od sada to postaje reforma za cijelu Katoličku crkvu. Franjo želi, na osnovi rezultata raznih biskupskih sinoda, dati ženama više prostora u misnim slavljima, no ne mogu biti zaređene.
Dosad uz odobrenje
Dosad je tako nešto bilo moguće samo uz odobrenja, i to ne temelju onoga što je odredio papa Pavao VI. 1972. Motuproprijem Spiritus Domini Franjo formalizira promjenu. Izmijenio je kanonsko pravo i omogućio ženama dvije službe: lektora i akolita. To se odnosi na čitanja i služenja za vrijeme misa.
Čitač je vjernik koji ima pravo za vrijeme liturgije čitati razne dijelove Svetog pisma, ali ne i evanđelja. To je omogućeno od Drugog vatikanskog koncila, a u nekim crkvama čitači su bile i žene. Od sada je to obveza za cijelu Katoličku crkvu.
Akolit obnaša četvrtu od četiriju nižih crkvenih službi. Pali i nosi svijeće te donosi vino i vodu na oltar u liturgijskom obredu. Akolit ima jednu posebnu noviju čast u novije vrijeme, jer Crkva gleda vrlo ozbiljno na službe čitača i akolita. Akolitima su dodali mogućnost izvanrednog djelitelja svete pričesti. Prema uputama Crkve, akolit kao izvanredni djelitelj pričesti može biti samo kvalitetna kršćanska osoba dostatna teološkog znanja. Imenuje ga biskup i u službu ga uvodi javno.
Papa Franjo napisao je u apostolskom pismu: “U nekim slučajevima ovaj doprinos služenja potječe i iz određenog sakramenta, sakramenta svetog reda. Druge zadaće uspostavljene su tijekom povijesti u Crkvi i povjerene kroz nesakramentalni liturgijski obred pojedinim vjernicima, zahvaljujući određenom obliku vršenja krsnog svećeništva, i kao pomoć u određenoj službi biskupa, prezbitera i đakona.”
Slijedom časne tradicije, primanje “laičkih službi“, koje je uredio sv. Pavao VI. motuproprijem Ministeria quaedam 1972., prethodilo je primanju sakramenta svetog reda u svrhu pripreme, premda su takve službe dodijeljene drugim prikladnim muškim vjernicima.
Neke skupštine biskupske sinode naglasile su potrebu da se ovaj predmet istraži i doktrinarno tako da odgovara prirodi prethodno spomenutih karizmi i potrebama vremena, nudeći odgovarajuću potporu ulozi evangelizacije koja pripada crkvenoj zajednici.
“Prihvaćajući ove preporuke, posljednjih se godina dogodio doktrinarni razvoj koji je naglasio kako se određene službe, ustanovljene od Crkve, temelje na zajedničkom preduvjetu krštenja koje primamo i kraljevskog svećenstva u koje se ugrađujemo po njemu; one se u osnovi razlikuju od zaređene službe primljene po sakramentu reda”, napisao je Franjo.
‘Laičke službe’
“Tako je čak i ustaljena praksa u Latinskoj crkvi potvrdila da se ove ‘laičke službe’, budući da su utemeljene na sakramentu krštenja, mogu povjeriti svim prikladnim vjernicima, muškog ili ženskog spola, u skladu s onim što je već predviđeno kan. 230 §2. Slijedom toga, nakon što sam saslušao mišljenja nadležnih dikasterija, odlučio sam izmijeniti kan. 230 §1 Zakonika kanonskog prava. Stoga određujem da će kan. 230 §1 Zakonika kanonskog prava ubuduće imati sljedeću formulaciju: Laicima prikladne dobi i vrlina, određenih odlukom biskupske konferencije, može se po propisanom bogoslužnom obredu trajno dodijeliti služba čitača i akolita; međutim dodjeljivanje takve službe ne daje im pravo na crkveno uzdržavanje ili naknadu.
Također, nalažem izmjenu i ostalih odredbi sa zakonskom snagom koje se odnose na ovaj kanon”, napisao je Franjo.
Ovo je lijepo, no bilo bi dobro napomenuti da se kod nas to uobićajeno primjenjuje. Barem u župama u kojima sam ja na misi: od istočne Slavonije do Zagreba. Čak štoviše, žene dominiraju...