Isti fanatizam koji se na početku godine obrušio na Charlie Hebdo, ponovno je pogodio Francusku. Ako je satirični tjednik bio idealna meta za fanatizirane teroriste zato što je simbolizirao slobodu izražavanja, Pariz je još veća meta jer simbolizira povijesne vrijednosti zapadne civilizacije i političke kulture: slobodu izbora, snošljivost prema drugim i drukčijima, jednakost među ljudima, ravnopravnost muškarca i žene, odvojenost svjetovne i crkvene vlasti. Radikalni islam kreće se drugim smjerom; suprotno modernim kretanjima, guši slobodu, potiče nesnošljivost i poistovjećuje politiku i vjeru. Al-Qa'ida je godinama poticala vjersko-ideološki obrazac za terorizam. Kalifat, kao novi pokrovitelj terorizma, provodi rat i uime "svetog cilja" te se služi svim vrstama zločina. Oni su spustili svoj mrak nad Gradom svjetlosti.
Može se očekivati da će Parizu i Francuskoj trebati vremena da se oslobode psihoze koju je proizveo terorizam. Zemlja koja predstavlja jedan od stupova zapadne civilizacije bila je i prije u valovima metom lijevog i desnog terora; međutim, nikada ovako snažnog, smrtonosnog, počinjenog uime vjere, kojoj su njihovi krvavi protagonisti oduzeli i posljednji gram plemenitosti koju bi ona morala imati. Najgore bi bilo pustiti da strah dalje upravlja sudbinama ljudi. Francuska je država reagirala odlučno, oštro i represivno. Dok se mrtvi ne pokopaju, a živi ne umire, nije ni mogla drukčije nego da pokaže da se ne boji terorizma i terorista. Kad u svim dramatičnim prilikama žele istaknuti svoju moć, Francuzi se pozivaju na vrijednosti Republike kao jedinog mjesta gdje su svi građani jednaki, na snagu nacije koja spaja i obvezuje na solidarnost, na laičku državu koja svim religijama jamči slobodu i ravnopravnost, a nijednoj ne priznaje pravo da vodi državu i njenu politiku.
Udar na Pariz detektira dvije Ahilove pete francuske i zapadne politike: prva, da nema razrađene politike spram krize u dijelu arapskih zemalja, gdje je rušenjem diktatora ostavljen slobodan prostor za još veća zla; i druga, da nije izgradila strategiju uključivanja muslimanskog dijela stanovništva u društveni i gospodarski život zemlje. Osjećaj nepravde i isključenosti ne opravdava sredstva koje upotrebljava jedan dio radikalne, ekstremne muslimanske zajednice, ali objašnjava zašto frustracije mogu voditi u fanatizam. Zapadne zemlje trebaju definirati politiku ne samo prema muslimanskom terorizmu nego i prema njegovim izvorima, ali i prema njegovim uzrocima. Udar na Pariz otkrio je koliko je potencijalno opasna negativna energija islamizma. Islam i nakon Pariza zavređuje poštovanje kao i sve druge religije, što uključuje i solidarnost koju Europa pruža muslimanskim izbjeglicama. Oni ne bježe od jednog rata da bi upadali u drugi. Ali, islamistički teror ne zaslužuje ništa drugo osim prijezira i adekvatnog odgovora.
>> Tri usklađene skupine terorista: Evo kako su se odvijali stravični napadi u Parizu
molim VL da ubaci vise slika bose migrantsku djece i žena Unaprijed hvala