Hrvatska se posljednjih dana može pohvaliti s osam posto više turista nego lani, no lička regija, koja ima i more i planine, može se pohvaliti stopostotnim povećanjem posjetitelja u Pećinskom parku Grabovača, jedinom u našoj zemlji, smještenom u ličkom mjestu Perušiću.
Pećinski park, u kojem je šest spilja i jedna jama, pod privremenom je zaštitom u kategoriji značajni krajobraz. Sadrži veliko bogatstvo podzemnih krških oblika, čak jednu četvrtinu od ukupnog broja zaštićenih speleoloških objekata u cijeloj zemlji. Za posjetitelje je otvoren prije pet godina, a broj posjetitelja evidentira se od 2009. godine kada je park posjetilo “samo” 860 znatiželjnika.
Sljedeće godine broj zaljubljenika u malo drugačiji turizam popeo se na 1480, a ove godine, iako sezona nije još gotova, bilježi 2400 posjetitelja.
Katarina Milković, koja je na čelu Javne ustanove “Pećinski park Grabovača", do kraja sezone, 31. listopada, najavljuje tritisućitog posjetitelja. Kaže kako Samograd ne bi bio ono što je danas bez nesebične podrške općine Perušić i njezina načelnika Ivice Turića. Iako je prije tri sezone bila jedina zaposlena, prošle godine pridružio joj se Tomislav Špehar, koji se u Perušić doselio iz Umaga u kojem je mnogo naučio o turizmu. Tijekom sezone, koja počinje 1. travnja, radi kao vodič u parku, a u zimskim mjesecima zajedno s Katarinom radi na poboljšanju parka. Ove godine pridružila im se Jelena Milković, magistrica geografije (odjel geoekologije) koja, osim što radi kao vodič, održava i radionice u prirodi za one najmlađe. Pomažu im i vrijedni studenti, Mario Paral i Eva-Amalija Orešković, a Katarina za svoju ekipu ima samo riječi hvale.
– Kada bi se svaki šef u Hrvatskoj mogao pohvaliti ovako kreativnom ekipom i radišnim ljudima koji uživaju u svome poslu, bilo bi idilično. Ponekad se moram braniti od njihovih ideja – kaže u šali. Za posjetitelje je, od ukupno sedam lokaliteta u parku, otvorena samo spilja Samograd, koju krase stoljetni stalagmiti i stalaktiti, sigasti stupovi i mostovi. Okružuju je jama Slipica te Medina spilja, Amidžina, Velika i Mala Kozarica te spilja Tabakuša. Spilja Samograd prvi je put spomenuta u spisima davne 1850. godine, a o njezinoj važnosti najviše govori podatak da su u unutrašnjosti spilje pronađeni ulomci keramičkih posuda i ljudske kosti koji okvirno datiraju između 12. i 1. godine prije Krista. Zaljubljenik u Samograd bio je i naš Dragutin Hirc, koji je o spilji pisao čak pet puta, a nadjenuo je i imena za sve četiri dvorane u spilji, a spominjao je i petu, koju je ispunjavalo jezero, kojeg danas više nema.
Spilja je duga 240 metara, a njezin ulaz nalazi se na 675 metara nadmorske visine. Vrlo je pristupačna i prohodna, što je čini privlačnom i za djecu i za osobe starije dobi. Oni posjetitelji koji to požele mogu na splavi zaploviti i kanjonom rijeke Like, koja jednim svojim tokom čini dio pećinskoga parka. Iako su učinili nepopravljivu štetu svojim nesavjesnim ponašanjem, Samograd “krase” mnoga imena, prezimena i nadimci napisani po unutrašnjosti spilje. Prezimena austrijskih časnika napisana na jednom stalagmitu uz godinu 1835. najstariji su vid čovjekova narušavanja majke prirode zabilježen u spilji. Danas je, srećom, bilo kakvo uništavanje, posebice odnošenje sigovina, najstrože zabranjeno. Svu tu prirodnu ljepotu, koja je unatoč brojnim posjetiteljima savršeno očuvana, prepoznali su mnogi strani gosti. Najčešći posjetitelji dolaze iz Njemačke, Francuske, Austrije, SAD-a te Kanade, no, kako objašnjava Mario Paral, koji je s Katarinom bio “pionir” u podizanju parka, posjetili su ih turisti iz svih europskih zemalja, ali i onih udaljenijih poput Australije, Iraka, Ekvadora, Argentine, Kazahstana, Afganistana, Indije... Jedini gosti koji još nedostaju jesu oni iz Afrike.
Prilikom posjeta parku naišli smo na veliku skupinu posjetitelja, a među njima bio je i zaljubljeni par iz Beča, Joris Zylstra i Anneke Faber. Zadovoljnih lica vratili su se s jednosatnog izleta parkom, puni dojmova i riječi hvale za ljepotu Samograda.
– Hrvatska ima još mnogo stvari za otkrivanje. Ovo je bio prekrasan doživljaj, nešto najljepše što smo vidjeli – kazala nam je Anneke. Objašnjava kako su za park čuli slučajno, listajući strani časopis u autokampu na rijeci Korani. Njezin partner Joris, koji se kao zaposlenik u mornarici mnogo raspitivao o ratu u Hrvatskoj, o našoj zemlji također je imao riječi hvale. Do sada su prešli mnogo kilometara, od Njemačke, Austrije i Mađarske, a put ih nakon Like vodi prema moru. Kamo, kažu, ne znaju, gdje ih put odvede. Iako je stranih gostiju mnogo, onih domaćih manjka. Na to upozorava i Katarina Milković, koja kaže da unatoč brojnim izletima školaraca iz cijele Hrvatske, domaća djeca ne posjećuju Samograd. Smatra da bi mali Ličani prvo trebali upoznati svoju županiju, prije nego krenu u upoznavanje ostalih hrvatskih ljepota. Također upozorava i na nezainteresiranost Ministarstva turizma za ruralna područja.
– Pećinski park Grabovača zadnji vikend u kolovozu obišli su mnogi novinari, natjecatelji državnog prvenstva u kuhanju lovačkog gulaša koje se održavalo u Perušiću. Iako je pokrovitelj bilo Ministarstvo turizma i bio je najavljen dolazak njegovih predstavnika, nitko se nije pojavio. Jasno mi je da ljudi imaju obveze i da u svemu postoje prioriteti, ali ruralna područja također su nešto na čemu se temelji razvoj turizma. Mislim da bi trebali zauzeti možda malo više medijske pažnje nego što zauzimaju jer PP Grabovača je, ne zaboravimo, jedini pećinski park u Hrvatskoj i kao takvog ga treba i tretirati. Zbog njega je ovo malo ruralno mjestašce samo ove godine posjetilo više od 2400 domaćih i stranih posjetitelja – poručuje Katarina Milković najavljujući gradnju staze do vidikovca na vrhu parka s kojeg se pruža prekrasan pogled na rijeku Liku i susjedni grad Gospić.
Napokon da se spomene i Lika