Informacija da će Vlada na čelo uprave Hrvatske elektroprivrede, najvrednije državne tvrtke, postaviti Zlatka Koračevića – poznatog haenesovca, ali i potpunog anonimusa u energetici – primljena je s velikim interesom u Varaždinu i široj okolici. Premda Koračević dugo i strpljivo gradi političku karijeru, tijekom koje je bio i saborski zastupnik i načelnik Općine Bednja, tamošnja ga javnost ponajprije pamti kao čovjeka sumnjive privatizacijske prošlosti.
Prije nego što je uspio u politici, Koračević se uspio dočepati direktorske fotelje u tvornici drvnog namještaja Lepa iz Lepoglave.
Njegova menadžerska karijera u Lepi krajnje je upitna, praćena revoltom radnika, kaznenim prijavama i bijesom javnosti ponajprije zbog navodno nezakonite privatizacije Lepe.
Pitanje je je li moralno
Poznato je da je, nakon što je Lepa otišla u stečaj, s dijelom poslovnih suradnika i radnika tvrtku otkupio za 2 milijuna DEM-a, a sporno je to što je taj novac prikupljen kreditom poslovne banke. Samo nekoliko mjeseci nakon kupnje Koračević i prijatelji svoje su udjele u Lepi i kredit prebacili na novu tvrtku Tilia, koju su osnovali u međuvremenu, a ona je nakon toga s Lepom sklopila niz poslovnih ugovora o cesiji i asignaciji te je na taj način podmirila dug banci.
To znači da su Koračević i društvo Lepu praktično kupili njenim vlastitim novcem, a to je i potvrđeno nalazom Državne revizije 2004. godine. Navodno da je i dio manjih dioničara Lepe isplaćen namještajem koji je Tilia pribavila od Lepe, i to opet cesijom i asignacijom. Koračević je uvijek sve prozivke za kriminalne radnje žestoko poricao, a u više navrata javno je izjavljivao da su kontrole mjerodavnih organa potvrdile da u privatizaciji nije bilo nezakonitosti te da mu se podmeće iz političkih razloga. Glavno uporište nalazio je u tvrdnji da nije mogao prekršiti Zakon o privatizaciji jer Lepa nije bila privatizirana, već je kupljena u stečaju. Formalnopravno je to točno, ali postavlja se pitanje je li i moralno. Kako je Lepa poslije ponovno otišla u stečaj, prošle godine kupila ju je tvrtka Larix, u vlasništvu Koračevićeva brata. Premda njegova brata prati glas poštenog gospodarstvenika, javnost toga kraja taj je potez dočekala „na nož“ smatrajući da se Zlatko Koračević ponovno na “mala vrata“ vraća u Lepu. Naime, radnicima bivše Lepe Koračević nije ostao u sjećanju kao dobar poslodavac te spominju radne i higijenske uvjete nedostojne čovjeka, mizerne plaće, prekovremeni rad, teška kršenja radničkih prava, a postavlja se i pitanje doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje koji radnicima godinama nisu isplaćivani...
– To vam je cijena života u malom mjestu – kaže Koračević na sve te teške optužbe. Kaže da s Lepom nema ništa od 2005. godine, kao ni s njenim stečajem 2009. godine, a ni s bratovom odlukom da novac uloži u posrnulu tvornicu.
Nije najbolja preporuka
– Žao mi je što je Lepa otišla u stečaj. Nije to bilo lako vrijeme za našu drvnu industriju. Kriza je pokosila brojne tvornice i sedam tisuća radnih mjesta. Što se tiče priča o navodnom kriminalu u pretvorbi, moram reći da privatizacije uopće nije bilo. Lepu je uz mene kupilo još 180 ljudi i godinama smo poslovali s dobiti koju nismo izvlačili, nego investirali u proizvodnju – tvrdi Koračević i dodaje:
– Zar bi HNS u Bednji bio 12 godina na vlasti da ljudi zaista misle da sam ja kriminalac?
Svjestan je da mu neiskustvo u energetici nije najbolja preporuka za vodeću poziciju tvrtke s godišnjim prihodom od 13 milijardi kuna, ali spreman je, kaže, i za taj izazov.
U upravi HEP-a društvo će mu praviti sve redom ljudi bliski HNS-u. SDP još nema svog čovjeka ni u Nadzornom odboru jer je Ivo Čović, kako sam tvrdi, odbio ponuđenu funkciju.
HEP treba voditi Žaja Krojf.