Partnerstvo za mir nadohvat ruke

Potkraj ovog mjeseca, 28. i 29. studenoga, vođe NATO-a sastat će se u Rigi, u Latviji, radi utvrđivanja planova Saveza za nekoliko sljedećih godina. Središnja tema na summitu vjerojatno će biti vojna transformacija i sve veći angažman NATO-a u izgradnji mira u Afganistanu. Međutim, razgovarat će se i o bivšoj Jugoslaviji te postoji mogućnost da se Bosni i Hercegovini uputi poziv da pristupi NATO-vu programu Partnerstvo za mir.

Iskreno se nadam da će Bosna i Hercegovina primiti tu pozivnicu. Ona bi zaista bila zaslužena. U posljednjih nekoliko godina u reformi obrane postignuti su ogromni pomaci, a ukupan rezultat je da ova zemlja sada ima obrambeni sustav koji može sebi priuštiti i koji je svrsishodan. Članstvo u Partnerstvu za mir sljedeći je logičan korak.

Međutim, postoji jedno pitanje koje bi i dalje moglo biti prepreka Bosni i Hercegovini da uđe u Partnerstvo za mir. Vlasti još nisu uspostavile zadovoljavajuću suradnju s Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju u Haagu.

Sudjelovanje u Partnerstvu za mir na mnogo je načina euroatlantski ekvivalent potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom. To je praktično prvi korak na putu prema članstvu u NATO-u. A izgledi za konačno članstvo u Europskoj uniji i NATO-u ključ su za sigurnu budućnost Bosne i Hercegovine i njezinih građana.

Partnerstvo za mir je 1994. godine osnovao moj bivši kolega u njemačkoj vladi Manfred Wörner, kad je bio na funkciji glavnog tajnika NATO-a. Partnerstvo za mir bilo je - i ostaje i dalje - vrlo inovativan program stvoren radi olakšavanja suradnje s partnerskim zemljama, kako bi se proširila zona mira i stabilnosti u Europi. Taj program sastoji se od praktičnih, bilateralnih aktivnosti između pojedinačnih partnerskih zemalja i NATO-a, što omogućava partnerskim zemljama da razvijaju vlastite odnose s NATO-om, birajući vlastite prioritete za suradnju.

Svaka članica Partnerstva za mir mora preuzeti nekoliko političkih obveza radi očuvanja demokratskog društva; pridržavati se principa međunarodnog prava; ispunjavati obveze iz Povelje UN-a, Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Helsinškog finalnog akta i međunarodnih sporazuma o razoružanju i kontroli naoružanja; suzdržavati se od prijetnji i korištenja sile protiv drugih zemalja; poštivati postojeće granice te rješavati sporove na miran način.

Članice Partnerstva za mir također preuzimaju specifične obveze u smislu promoviranja transparentnosti u nacionalnom planiranju obrane i utvrđivanju proračuna, radi uspostavljanja demokratske kontrole nad oružanim snagama i izgradnje kapaciteta za zajedničko djelovanje s NATO-om u mirovnim i humanitarnim operacijama.
NATO zauzvrat osigurava sveobuhvatni program suradnje, a saveznici se obvezuju da će provesti konzultacije sa svakom zemljom-partnerom koja uoči postojanje izravne prijetnje njezinu teritorijalnom integritetu, političkoj nazavisnosti ili njezinoj sigurnosti. Pored toga, zemlje-partneri imaju pravo na vlastite predstavnike u stožeru NATO-a i na sudjelovanje u radu Vijeća euroatlantskog partnerstva, kao šireg foruma za vođenje dijaloga i konzultacija o političkim i sigurnosnim pitanjima, koje se također nalazi u NATO-vu stožeru.

Za zemlje koje žele članstvo u NATO-u program Partnerstvo za mir također je prvi korak ka sudjelovanju u Akcijskom planu za članstvo u NATO-u, što je program prilagođen zemljama-partnerima putem kojeg se one pripremaju za članstvo. Latvija, zemlja koja će biti domaćin predstojećeg summita, i šest drugih bivših komunističkih zemalja koje su članstvo u NATO-u stekle 2004. godine, također su prošle kroz takav proces. Albanija, Hrvatska i Makedonija trenutačno sudjeluju u aktivnostima vezanim za Akcijski plan za članstvo u NATO-u.

NATO je već obavljao nadzor nad iznimnom transformacijom obrambenih struktura Bosne i Hercegovine. Taj proces podrazumijevao je uvođenje civilne zapovjedne i kontrolne strukture na državnoj razini, uključujući i Ministarstvo obrane na državnoj razini, uvođenje demokratske i parlamentarne kontrole i nadzora nad oružanim snagama, uvođenje transparentnosti u planove i proračune za obranu, izradu državne sigurnosne politike, uvođenje zajedničke doktrine, obuke i standarda za opremu, kao i velika smanjenja vojnih potencijala. U usporedbi s minimumom uvjeta koje je definirao NATO za članstvo BiH u Partnerstvu za mir, Bosna i Hercegovina je tijekom 2005. godine ostvarila velik napredak, posebno postizanjem dogovora o jedinstvenim vojnim snagama koje su kompatibilne s NATO-om i čiji je daljnji razvoj sada već u poodmakloj fazi.

Način na koji su provedene te reforme, putem političkog i profesionalnog opredjeljenja glavnih sudionika u svim segmentima obrane širom zemlje, predvođenih ministrom obrane Nikolom Radovanovićem, predstavljat će odličnu pripremu za članstvo u Partnerstvu za mir.
Međutim, još nije ostvarena zadovoljavajuća suradnja s Haaškim tribunalom i to će spriječiti daljnji napredak. Preciznije, organi vlasti Republike Srpske moraju ispuniti ono što je njihova moralna i zakonska obveza. Uz ostalo, moraju na praktičan i konkretan način pokazati da rade sve što mogu kako bi pružili pomoć u hapšenju osumnjičenih za ratne zločine koji su još na slobodi. Kad to naprave Bosna i Hercegovina bit će pozvana da se pridruži Partnerstvu za mir. Ako to ne naprave Bosna i Hercegovina neće dobiti taj poziv.