NATO-va odluka, koja je objavljena u Rigi ovog tjedna, da uputi pozivnicu Bosni i Hercegovini da se pridruži programu Alijanse Partnerstvo za mir i Euroatlantskom partnerskom vijeću, ne treba biti tumačena kao odustajanje od zahtjeva za suradnjom s Haaškim tribunalom. Tim prije što ta odluka treba biti smatrana značajnim korakom prema euroatlantskoj integraciji koja sa sobom donosi dodatne obveze, uključujući osnaženu suradnju s Haaškim tribunalom.
Odluka je bila iznenađenje za mnoge - nijedan predstavnik BiH nije prisustvovao summitu u Rigi. Odluka se, stoga, mora smatrati kao neočekivan, ali iznimno vrijedan poticaj naporima Bosne i Hercegovine da otvori novo poglavlje u konstruktivnim međunarodnim odnosima. To znači da ova zemlja može učiniti značajne korake u jačanju svoje sigurnosti dok bude ispunjavala smjernice koje će je dovesti bliže punoj euroatlantskoj integraciji u drugim oblastima.
Partnerstvo za mir iznimno je fleksibilan i inovativan program stvoren radi omogućavanja suradnje sa zemljama partnerima, kako bi se proširilo područje mira i stabilnosti u Europi. Partnerstvo uključuje praktične, bilateralne aktivnosti između pojedinih zemalja partnera i NATO-a, što omogućava zemljama partnerima da izgrade svoje odnose s NATO-om, birajući svoje vlastite prioritete za suradnju. Na kraju, program je ono što zemlje članice naprave od njega.
Za neke od njih to može biti prvi korak ka članstvu u NATO-u. Takav slučaj bio je s Češkom Republikom, Mađarskom i Poljskom, prve tri zemlje koje su se pridružile Alijansi nakon hladnog rata, kao i s Bugarskom, Estonijom, Latvijom, Litvom, Rumunjskom, Slovačkom i Slovenijom, zemljama koje su postale saveznici 2004. godine. Pored toga, Albanija, Hrvatska i Makedonija sudjeluju u Akcijskom planu za članstvo, programu koji je kreiran da bi ih pripremio za članstvo u Alijansi.
Drugim zemljama članstvo u Partnerstvu za mir donijelo je relativno malo. Bjelorusija, na primjer, članica je Partnerstva za mir više od deset godina, ali ima minimalni program suradnje s NATO-om. Jasno je da Bosna i Hercegovina treba nastojati slijediti put kojim su išle zemlje koje su se pridružile Alijansi, ili one koje sada idu prema članstvu.
Da bi to ostvarila Bosna i Hercegovina mora preuzeti na sebe veći broj političkih obveza i mora ih ispuniti. To uključuje očuvanje demokratskog društva; očuvanje
načela međunarodnog prava; ispunjavanje obveza iz Povelje UN-a, Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, Završnom dokumentu iz Helsinkija i međunarodnim sporazumima o razoružanju i kontroli oružja; uzdržavanje od prijetnji ili uporabe sile protiv drugih država; poštivanje postojećih granica; te rješavanje sporova mirnim putem.
Lideri zemalja saveznica u Rigi jasno su stavili do znanja da će pratiti napore Bosne i Hercegovine u postupanju u skladu s vrijednostima i načelima koji su utvrđeni u osnovnim dokumentima Partnerstva za mir i Euroatlantskog partnerskog vijeća. Zato, ako Bosna i Hercegovina ne bude surađivala s Haaškim tribunalom, ona će kršiti te obveze i ne može očekivati da poboljša svoje odnose s NATO-om.
Sljedećih će dan glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer bez sumnje uputiti pismo Predsjedništvu Bosne i Hercegovine u kojem će pozvati predstavnika ove zemlje, vjerojatno predsjedavajućeg Predsjedništva ili ministra vanjskih poslova, da posjeti Bruxelles kako bi potpisao Okvirni sporazum o Partnerstvu za mir, dokument kojim se utvrđuju odnosi Bosne i Hercegovine i njezine obveze kao članice Partnerstva za mir.
Nakon potpisivanja Okvirnog sporazuma, Bosna i Hercegovina može NATO-u dostaviti Prezentacijski dokument kojim utvrđuje obujam, tempo i razinu sudjelovanja u aktivnostima Alijanse. To može obuhvatiti aktivnosti poput zajedničkog planiranja, vježbi i seminara o javnom informiranju. U tome dokumentu također će se utvrditi koraci koje će Bosna i Hercegovina poduzeti ka ispunjavanju političkih ciljeva Partnerstva za mir, kao i vojna i druga sredstva i potencijale koje Bosna i Hercegovina može dati na raspolaganje za aktivnosti Partnerstva za mir.
NATO-va odluka da pozove Bosnu i Hercegovinu da se pridruži Partnerstvu za mir više je od ugodnog iznenađenja. To je i zlatna prilika da Bosna i Hercegovina krene naprijed, izgradi snažne i trajne odnose s NATO-om i da sukob bude zaboravljen. Ta se prilika ne smije propustiti.