Pas je hodao, mazio se, bio mu je ozlijeđen samo rep, a oni su ga ubili

Kad je nakon udarca automobila maleni pas pobjegao i sakrio se u susjedovo dvorište, Danica Minarik iz Čaglina, koja je sve vidjela, krenula je za njim. Nije znala čiji je, bio je uplašen i rep mu je krvario na mjestu gdje je otrgnut. Polako joj je prilazio, a vrlo brzo počeo se i maziti. Nije mogla ni zamisliti da ga za 15-ak minuta više neće biti, da će ga ubiti.

– Pozvala sam komunalnog redara, prvo mi je rekao da ne zna što će jer ne može do načelnika. Pas se i njemu mazio, ja sam mu donijela poslastice i sve je pojeo. Pokušavala sam pronaći smještaj, a vrlo brzo na Facebook mi se javila Jelena Tomac Jovanović iz Pakraca koja je psa htjela i udomiti. No, bila je na poslu i nije mogla odmah doći po njega, trebalo ga je samo malo pričuvati – priča nam i dodaje kako je izišla iz kuće, ali više nije bilo ni psa ni komunalnog redara. Nije znala gdje su, mislila je da ga je možda odveo u veterinarsku ambulantu.

– Zvala sam ambulantu, a veterinarka mi je rekla da nikakav pas nije došao. Onda sam nazvala veterinarskog tehničara i doznala da su kod zgrade općine. Konačno sam ponovno dobila i komunalnog redara da mu javim da pas ima dom, a on mi je rekao da su psa upravo riješili i da je gotov, eutanazirali su ga. Tako su procijenili u Veterinarskoj stanici Čaglin. A ja sam zakasnila nekoliko minuta – priča nam D. Minarik i kaže kako ga nisu ga ni pregledali, samo su ga ubili.

Zašto je pas eutanaziran, pokušala je odmah doznati i Jelena Tomac Jovanović, koja je uspjela pronaći i prijevoz do Pakraca.

– Razgovarala sam s veterinarom i komunalnim redarom. Rekli su mi da je na terenu bio samo veterinarski tehničar. Kako je on mogao odlučiti da se pas ubije? Sve sam prijavila policiji, veterinarskoj inspekciji i Hrvatskoj veterinarskoj komori – kaže nam J. Tomac Jovanović.

Policija je vrlo brzo stigla i do Danice Minarik. Rekli su joj kako ništa neće poduzimati jer su veterinari sve opravdali. No, prema riječima policajke koja je i fotografirala tijelo psa, nije im se činilo da je pas bio baš tako teško ozlijeđen.

Kako je i zašto odlučeno da se psu ne pruži pomoć već da ga se ubije, tko je odlučio, a tko obavio eutanaziju? Odgovore smo zatražili u općini Čaglin i Veterinarskoj stanici, ali i od Veterinarske inspekcije i Policijske uprave požeško-slavonske. Provode li nadzor i jesu li što odlučili upitali smo i Hrvatsku veterinarsku komoru.

Iz PU požeško-slavonske kažu da su do dolaska policijskih službenika komunalni redar i veterinarska služba postupili prema svojim ovlastima. Pas nije bio čipiran, a eutanaziran je po njihovoj odluci zbog težine ozljeda. O događaju su obavijestili i Veterinarsku inspekciju.

Iz Općine Čaglin odgovorili su da će nas obavijestiti o utvrđenim činjenicama i okolnostima događaja, no naknadno se nisu javili. Od općinskog načelnika Dalibora Bardača doznali smo jedino da Općina ima potpisan ugovor sa Skloništem Pakrac, no koliko su napuštenih i ozlijeđenih pasa zbrinuli u 2019. godini, ostalo je nepoznato.

Iz Veterinarske inspekcije odgovaraju pak da u dopisu Policijske postaje Pleternica nisu navedene činjenice koje bi ukazivale na nezakonito postupanje veterinarske organizacije ili jedinice lokalne samouprave. Nadležni veterinarski inspektor obavio je i nadzor.

– U prostorijama općine Čaglin psa je pregledao doktor veterinarske medicine. Kliničkim pregledom utvrđene su povrede zbog kojih je pas trpio jake i neotklonjive boli. Odluku o eutanaziji donio je doktor veterinarske medicine i to zbog prirode ozljeda i posljedica koje one nose. Eutanaziju je izvršio veterinarski tehničar područne veterinarske ambulante – piše u odgovoru veterinarske inspekcije, uz zaključak kako nadzorom nisu utvrđene povrede Zakona o zaštiti životinja.

Koje su to ozljede zbog kojih pas trpi jake i neotklonjive boli u odgovoru nije objašnjeno, kao ni kako je kliničkim pregledom zaključeno da je bol neotklonjiv. I otkad se to klinički pregled obavlja u prostorijama općine, umjesto u veterinarskoj ambulanti koja je u istom mjestu, vrlo blizu Općine. Nejasno je i kako je kliničkim pregledom utvrđena ''priroda bolesti i posljedice koje ona nosi'', osim ako osoba koja ga je obavila nema posebne sposobnosti, možda čak i rentgenski vid. Jedino tako mogla je zaključiti da se psu ne može pomoći i da je njegova bol neotkloniva. Jer u odgovoru inspekcije nigdje se ne spominje da je psu pružena bilo kakva pomoć.

Jedna od svjedokinja ističe kako je pas za kojeg su joj rekli da je imao ''izglavljenu glavu femura i popucane ligamente'' sam prohodao gotovo jedan kilometar, i to nizbrdo od mjesta na kojem ga je udario automobil.

– Pretpostavili su da pas ne bi imao nikakav život i da se oporavio. Ja sam vidjela kako hoda netom prije nego što su ga ubili, od čega se to tako jako trebao oporavljati? Dok je komunalni redar stajao uz cestu i razgovarao, pas je mirno ležao na travi, nije pokazivao da ga nešto boli. Sam je ustao i krenuo s komunalnim redarom dalje, nije šepao, a vidjela sam da mu je strgan rep – priča nam Renata Nemeček i dodaje kako svi s kojima je razgovarala potvrđuju da veterinar nije ni dolazio. Stigao je samo veterinarski tehničar.

Iz Veterinarske stanice Čaglin i Hrvatske veterinarske komore nisu odgovorili na naša pitanja. Nismo tako uspjeli doznati kako jedan veterinar kliničkim pregledom utvrđuje ozljede za koje drugi kažu da ih je tako ipak nemoguće utvrditi. Nismo doznali ni što je utvrdila Veterinarska komora, kad je već veterinarskoj inspekciji normalno da eutanaziju obavlja veterinarski tehničar. A Jelena Tomac Jovanović odlučna je i sve će prijaviti i Državnom odvjetništvu. Jer možda je objašnjenje svega u rečenici koju je, kad je već sve bilo gotovo, čula jedna od svjedokinja, a glasila je: "A tko će to sve platiti?" Od činjenice da se propitkuju troškovi još strašnija je izjava osobe koja je odabrala biti doktor veterinarske medicine.

– Toliko ljudi svaki dan umire u bolnicama, a digla se buka oko jednog psa – bile su riječi veterinara. Ne bi li upravo on trebao biti taj koji diže buku i bori se za život svake životinje, nije li to njegov životni poziv?