U Ustavu, Zakonu o javnom okupljanju, odlukama Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) potražili smo objektivne odgovore na pitanja koja se gomilaju od početka prosvjeda u Savskoj 66, a suprotstavljene strane, branitelji, vlast, politika i mediji nude svoje odgovore.
1. Imaju li branitelji pravo prosvjedovati?
“Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom”, piše u članku 42. Ustava. Ustavni sud je u odluci U-III-3846/2012 objavio da Ustav i Konvencija o temeljnim ljudskim pravima štite samo mirno okupljanje, a ne i ako je organizirano s namjerom “da se čini ili potiče nasilje ili ometanje javnog reda, ili ako su podnositelj i/ili njegovi sudemonstratori sami činili nasilna djela tijekom okupljanja.”.
2. Što je cilj prosvjeda u Savskoj 66?
U početku se nije znalo što branitelji traže da bi smjena ministra branitelja i njegovih pomoćnika te ustavni zakon o braniteljima postali temeljni zahtjevi. Stvar je političke procjene ministra, premijera, Vlade i Sabora hoće li im udovoljiti. Politički zrelijom i promptnom reakcijom Bojan Glavašević mogao je smanjiti tenzije, a i ministar Predrag Matić nepotrebnim dolijevanjem ulja doprinio je produbljivanju konflikta. No očito je da branitelji u javnosti nemaju podršku kad traže smjene i da ta pat-pozicija odgovara i braniteljima, kao i SDP-u i HDZ-u. Što se ustavnog zakona tiče, to ne ovisi samo o vladajućima. Ustavni sud već je iznio stajalište da imamo samo jedan ustavni zakon, o Ustavnom sudu, dok je i onaj o nacionalnim manjinama običan zakon koji je pogrešno nazvan ustavnim jer nije donesen dvotrećinskom većinom u Saboru.
3. Je li prosvjed u Savskoj 66 miran?
Kritičari prosvjede branitelja etiketiraju kao terorističke, fašističke ili militantne. Natpisom ‘Riješili smo Jugoslaviju, riješit ćemo Jugoslavene’ vrijeđaju se osjećaji dijela građana RH, ali ESLJP štiti i “informacije” ili “ideje” koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju. Branitelji u Savskoj pojmu Jugoslaveni daju šire političko značenje trpajući tu sve koji su protiv njih, a “riješit ćemo” može imati i politički smisao. Teret dokaza o nasilničkim namjerama organizatora demonstracija je na vlasti, stav je ESLJP-a. I nasilni ekscesi odgovornost su pojedinca. Dakle, prosvjed u Savskoj 66 je miran.
4. Može li se ograničiti i pravo na mirni prosvjed?
Sve slobode i prava (čl. 16. Ustava i čl. 11. Konvencije) mogu se ograničiti zakonom ako je to nužno radi zaštite slobode i prava drugih ljudi, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja. Svako ograničenje mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Ograničenja su propisana Zakonom o javnom okupljanju, i to u pogledu mjesta održavanja i dužnosti prijave okupljanja, što je nužno radi sigurnosti svih građana, prosvjeduju li ili ne, nesmetanog prometa ili sprečavanja ekonomskih gubitaka. Država ima “široko diskrecijsko pravo u odabiru preventivnih i represivnih mjera zaštite javnih okupljanja”, ali “mora birati odnosno koristiti one mjere i metode koje će najmanje ograničavati” pravo javnog okupljanja, stav je Ustavnog suda.
5. Je li prosvjed branitelja prijavljen u skladu sa zakonom?
Nije! Branitelji tumače da je riječ o “spontanom okupljanju” bez organizatora pa ga nema tko prijaviti. Znači da zakon vrijedi samo za naivne jer svaki prosvjed može biti “spontan”. Dok je tako, da se nešto dogodi u Savskoj, odgovorna je država. Policija je mogla nastavak prosvjeda uvjetovati imenovanjem organizatora.
(Ministar Predrag Matić. Foto: Jurica Galoić/Pixsell)
6. Tko su organizatori skupa u Savskoj 66?
Ni policija nije znala odgovor dok nedavno nisu prijavili Đuru Glogoškog i Josipa Klemma pa će Prekršajni sud u Zagrebu odlučiti jesu li oni organizatori. Vladajući i dio medija tvrde da prosvjed vodi HDZ, a ministar Matić da je organizator Milijan Brkić, što bi značilo da je policija loše ili nepotpuno istražila tko stoji iza prosvjeda. I ministar Ostojić tvrdi da je “jasna veza između HDZ-a i ljudi u šatoru”, čime samo narušava autoritet svoga ministarstva. Mediji od početka prepoznaju vođe prosvjeda. Glogoški, Klemm i Ante Deur već mjesecima na skupovima diljem Hrvatske tumače razloge prosvjeda u Savskoj. Ako su se organizatori mijenjali, kako se pravda Ostojić, to nije prepreka da budu prijavljeni svi koji su usmjeravali prosvjed, definirali zahtjeve, istupali i uvodili red. Groteskno je da ministar poziva prosvjednike da sami odrede organizatora, da bi ga kaznili, a prosvjed se nastavio. Prijavu je i pod cijenu rizika da bude odbačena davno trebalo podnijeti jer je zakon isti za sve.
7. Nije li neprijavljeni prosvjed trebalo prekinuti?
Policija treba razlog i za prekid neprijavljenog prosvjeda iako je rizik neorganiziranog prosvjeda uvjerljiv razlog. Prema Zakonu o javnom okupljanju ministar Ostojić “može” zabraniti prosvjed već i ako “nije pravodobno i uredno prijavljen”. “Može” znači da i ne mora. Ministar je odlučio, dok god je miran, prosvjed ne zabraniti jer ni neke druge nije. “Moja je obveza da štitim pravo na izražavanje mišljenja, ma koliko se ja s njime možda ne slagao”, rekao je, što zaslužuje pohvalu. “Vježbanje strogoće” neprimjereno je baš na braniteljima i to u odnosu na temeljna ljudska prava. Postupci policije su profesionalni, sukladni njihovoj ulozi u demokratskom društvu i politički uravnoteženi. U predmetu Makhumudov protiv Rusije ESLJP je postavio mjerila za procjenu razmjernosti miješanja države u pravo na slobodu javnog okupljanja: “Ne samo što moraju jamčiti pravo na mirno okupljanje, države se moraju suzdržati od primjene nerazumnih posrednih ograničenja tog prava. Imajući u vidu esencijalnu prirodu slobode okupljanja i njenu usku vezanost uz demokraciju, da bi se opravdalo zadiranje u tu slobodu, moraju postojati uvjerljivi i snažni razlozi”.
8. Treba li policija prekinuti prosvjed branitelja zbog sve većih napetosti?
U predmetu Udruženje građana Radko & Paunovski protiv Makedonije ESLJP ističe: “Iako Sud prihvaća da je moguće da napetost nastaje u situacijama kada se društvo podijeli, on smatra da je to jedna od neizbježnih posljedica pluralizma. U takvim okolnostima uloga države nije da otkloni uzrok tenzija na način da ukine pluralizam, već da osigura da se konkurentske grupe međusobno toleriraju.”
9. Može li svatko bilo gdje postaviti šator u gradu?
Može ako dobije dozvolu gradskih vlasti, kao što su dobili branitelji za Savsku 66.
10. Je li predsjednik Sabora Josip Leko trebao, radi smanjivanja tenzija, udovoljiti zahtjevu branitelja da odnos institucija prema braniteljima bude prva točka dnevnog reda Sabora?
Ne, jer bi zbog tog presedana i drugi to tražili. Saborska procedura vrijedi za sve.
11. Etičnost materijalnih zahtjeva branitelja s obzirom na krizu i prava koja već imaju?
Treba biti skrupulozan prema dodatnim materijalnim zahtjevima branitelja, pa i s “cementiranjem” postojećih. Za stečena prava država mora imati valjane razloge čak i da bi ih umanjila. To je stajalište Ustavni sud iznio u vezi s povlaštenim mirovinama dužnosnika. Premda, principijelno, ako država nije u krizi za povlaštene visoke mirovine dužnosnika i druge povlastice ili za dodatak i do 5000 kuna vrhunskim sportašima kad navrše 45 bez obzira na to kolika su im primanja i koliko su imućni, zašto bi se branitelji trebali sramiti svojih materijalnih zahtjeva?
12.Treba li izjednačiti prava civilnih invalida s pravima ratnih invalida?
Premda je život bez nogu jednako težak bivšem ratniku kao i bivšem radniku ili nezaposlenom, nužan je dodatni obzir prema onima koji su se upustili u rizik da s priličnom vjerojatnošću postanu invalidi žrtvujući se za sve nas. Dakako, drugo je pitanje mjere i relativnog odnosa prema tretmanu neratnih invalida.
13.Treba li ministar branitelja prihvatiti poziv predsjednice države ili obrnuto?
Predsjednica je dužnosnica izabrana na izborima i hijerarhijski je dvije stepenice iznad ministra. Stvar je njezine političke procjene je li, kad je već bila na pragu ministarstva, trebala posjetiti i ministra. Neumjesno je da joj on postavlja uvjete za susret i nepristojno je što odbija njezin poziv.
>> 'I HDZ-ovci mogu očekivati šator u Savskoj ako ne budu radili kako treba'
>> 15 sati čitao braniteljima Zagorkin roman: Rat ipak nije završio!
Nigdje ne piše ‘Riješili smo Jugoslaviju, riješit ćemo Jugoslavene’ jer sam ja pročitao da piše "1991. protiv jugoslavije 2015. protiv jugoslavena". Dakle riječ "rješiti" ne postoji. Isto tako, naravno da postoji Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ka što postoji i Ustavni zakon o suradnji s MKSJ u Den Haagu i oba su donesena dvotrećinskom većinom. Dakle, netočno je da je jedini Ustavno zakon onaj o Ustavnom sudu. To međutim nije nikakvo ćudo kad vidim tko potpisuje članak, a potpisuje ga čovjek koji je već nekoliko puta napisao kako je "sudac Meron oslobodio Blaškića" a za što moram priznati da je jedna od najbizarnijih laži koje sam čuo u životu.