Poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije stigao je danas u Sarajevo koje je nazvao "predivnim" i "otvorenim gradom", posve suprotno atributima koje glavnome gradu BiH pripisuje čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik.
Porfirije u Sarajevu sudjeluje na obljetnici svećeničke službe mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma i u nedjelju bi trebao posjetiti Istočno Sarajevo koje je u sastavu Republike Srpske. Do njegova prvog posjeta tom gradu otkako je imenovan patrijarhom dolazi u trenutku kada se BiH suočava s rastućom krizom zbog novih Dodikovih prijetnji otcjepljenjem RS-a.
Porfirije je na susretu s vjernicima u sabornoj crkvi Rođenja presvete Bogorodice biranim riječima govorio o Sarajevu.
"Moje je srce ispunjeno istinskom radošću... što sam u ovom, opet moram reći, predivnom gradu Sarajevu, u ovoj zemlji i na ovim prostorima, u gradu koji je optočen planinama i kao da je zarobljen u njima i zatvoren u sebe a zapravo od svog nastanka veoma širokogrudan grad otvoren na sve četiri strane svijeta, u kojega su dolazili ljudi iz različitih krajeva i s razlilčitim iskustvima donosili darove u njega a isto tako obogaćeni iz njega odlazili", kazao je Porfirije.
Takav doživljaj bosanskohercegovačke prijestolnice potpuno je suprotan Dodikovim izjavama koji Sarajevo naziva muslimanskim gradom i uspoređuje ga s Teheranom. "To nije naš grad. Mi nemamo nikakvu aspiraciju na Sarajevo, volio bih da nikada ne moram ići tamo pa čak ni iz turističkih razloga", kazao je Dodik u kolovozu u intervju za rusku agenciju Sputnjik.
Čelnik pravoslavnih Srba je glavni grad BiH opisao je kao zajednicu u kojoj su stoljećima zajednički živjeli narodi koji vjeruju u istog Boga, iako mu se mole na različite načine. "Malo je gradova poput Sarajeva, u Europi ih gotovo nema", rekao je patrijarh i pozvao okupljenje vjernike da druge ljude prihvaćaju otvorena srca i kao prijatelje.
Neizravno je kritizirao sve one koji potiču podjele među ljudima u BiH, istaknuvši kako povijest Sarajeva uči da su oni nakon svakog promašaja i pada ipak razumjeli da su potrebni jedni drugima i da trebaju zajednički ići dalje.
Gradovi su ljudi koji u njima žive pa mogu biti od sviju i najbolje bi bilo da ga svi osjećaju kao svoj grad a ne da ga prisvajaju samo za sebe.