Pavao Vujnovac, vlasnik ENNA grupe, u sklopu koje posluje i PPD, vodeći je investitor u Hrvatskoj. Suvlasnik je Luke Ploče, Zagrebačke obale u Rijeci, Petrokemije, ali i Fortenove na čijoj su se skupštini dioničara prije nekoliko dana uspješno izglasale ključne odluke za stabilizaciju te kompanije i nastavak rasta. Osim toga, jučer je nizozemski sud donio konačnu odluku kojom imovina SBK Arta ostaje zamrznuta i pod sankcijama.
Saif Alketbi, misteriozni ulagač u Fortenovu, koji je kupio vlasnički udio od Sberbanke, izgubio je i posljednji spor na nizozemskom prizivnom sudu. Time njegovi udjeli ostaju zamrznuti jer je tvrtka SBK Art pod sankcijama. Prije toga, iz trećeg pokušaja uspješno je održana skupština Fortenova grupe.
Jučer je nizozemski prizivni sud odbio tužbu Alketbija i potvrdio skupštinu. Fortenova je napokon stabilna. Posljednji mjeseci bili su vrlo napeti. Uvedene sankcije i njihovo evidentno kršenje doveli su Fortenovu u operativnu neizvjesnost. Ostali vlasnici postali su žrtve procesa koji s njima nema veze. Medijska sapunica kojoj smo svjedočili zamaglila je ogroman posao kojim se sanirala šteta i ugroza za kompaniju. Ispod radara su prošle informacije da s Fortenovom u djelomičnom vlasništvu sankcioniranih subjekata nisu željeli raditi revizori, kao ni banke na refinanciranju. Čak i na tehničkoj razini nastali su problemi jer je SAP otkazao suradnju.
Energija se trošila na pravne aktivnosti i rješavanje problema koje su uzrokovali sankcionirani vlasnici, umjesto na nužno refinanciranje i operativno restrukturiranje. Na sreću, odluke i poruke s prekjučerašnje skupštine važne su i umirujuće za kreditore, ali isto tako i za 45.000 radnika te tisuće domaćih dobavljača koji ovise o Fortenovi.
Dojam je da su s Fortenovom stalno neki problemi.
Sve odluke na skupštini izglasane su s više od 77 posto glasova. Drugim riječima, samo 12 od 594 dioničara glasalo je protiv, što je jasan znak da je većina dioničara svjesna važnosti ovoga trenutka.
Iz moje perspektive, mogu reći da smo ulaskom i djelovanjem moga tima uvelike doprinijeli rješavanju problema i stabilizaciji poslovanja Fortenove, pa tako i završetku lex Agrokora i privremene uprave što je bio temelj za budući razvoj kompanije.
Je li priča s Alketbijem završena? Što sad s tim udjelom?
Je li g. Alketbi pravi vlasnik ili je nečiji paravan, ne znam. Činjenica je da je tvrtku SBK Art, nakon navodne transakcije, Europska komisija uvrstila na sankcijsku listu.
Činjenica je i da navodni novi vlasnik nikada nije dostavio potrebne dokumente tijelu za provođenje KYC (know your customer) procesa kako bi legitimirao sebe, transakciju i potvrdio svoje navode o vlasništvu. Nije se službeno javio ni suvlasnicima ni kompaniji niti je na bilo koji legitiman način izrazio svoje namjere. Istodobno, javljao se medijima.
Status SBK Arta sada je isključivo pitanje sankcijskog prava i treba ga prepustiti nadležnim institucijama.
Isticali ste da se nadate kako eventualni prijenos vlasništva neće negativno utjecati na operativni rad kompanije. Na što ste mislili?
Stavljanje Sberbanka pod sankcije, navodna transakcija i navodni prijenos vlasništva doveli su do toga da se na vanjskim financijskim tržištima Fortenova tretira kao sankcionirana kompanija. Konstantno blokiranje skupštine od SBK Arta onemogućilo je ispunjenje ciljeva zacrtanih prije problema sa sankcijama.
Čak i u takvim uvjetima kompanije su ostvarile izvrsne operativne rezultate s rekordnim brojkama u svim segmentima. To je uspjeh menadžmenta i zaposlenika Fortenove kojima čestitam i zahvaljujem. Stabilna Fortenova važna je za hrvatsko gospodarstvo.
Fortenova mora refinancirati svoje obaveze, kakvi su izgledi za to?
Visina postojećeg duga za FTN nije problem, ali kratkoročnost jest. Vremena je malo, ali siguran sam da će se u devet mjeseci do dospijeća kredita pronaći rješenje.
Poslovanje je sada kirurški odvojeno od sankcioniranih subjekata, a to je jasan signal za financijska tržišta.
Važno je reći da je američki fond HPS, kao postojeći kreditor, dao punu potporu stabilizaciji vlasničke situacije. Nadamo se da će nastaviti financijski podržavati razvoj kompanije.
Na skupštini je odlučeno da je za sve odluke potrebna većina od 70 posto. Što to znači i ide li to vama u korist?
U praksi to znači da veći broj vlasnika mora imati konsenzus oko odluka. Naime, ranije je nekoliko velikih suvlasnika relativno jednostavno provodilo svoju volju, dok će sad svi suvlasnici – od dobavljača do financijskih institucija – morati važne odluke donositi zajednički. Stoga nije točno da jača moj ili bilo čiji drugi utjecaj u kompaniji.
Spominjali ste da je vaš krajnji cilj da Fortenova završi na IPO-u te da ostanete manjinski dioničar. Kako to konkretno vidite?
Nakon svladavanja trenutačnih izazova i refinanciranja dugova interes kompanije, ali i svih dioničara je izlistavanje na burzi. To bi proširilo broj institucionalnih dioničara koji sudjeluju u odlučivanju. Izlazak na burzu i IPO osiguravaju transparentnost i snagu za širenje na tržišta EU jer donose sredstva za financiranje akvizicija. Zamislite kakav bi to bio zamašnjak za hrvatsko gospodarstvo, domaću proizvodnju i izvoz.
Što se mojih planova tiče, namjera mi je smanjiti postotak vlasništva te zajedno s većim brojem ravnopravnih dioničara sudjelovati u upravljanju kompanijom.
Što se trenutačno događa s prodajom Pevexa?
Nekoliko vlasnika smatra da bi se eventualnom promjenom vlasničke strukture moglo kompaniji osigurati veću perspektivu razvoja. Naravno, do prodaje će doći samo ako bude zadovoljavajućih ponuda.
Zašto prodajete udio baš sada kada tvrtka odlično posluje? Skupljate li novac za kupnju većeg udjela u Fortenovi?
Investirao sam u Pevex prije šest godina. Od kompanije koja je tada imala oko 200 mil. eura prihoda, 3 mil. eura EBITDA i 1200 zaposlenika napravili smo kompaniju koja ima 400 mil. eura prihoda, 67 mil. eura EBITDA te zapošljava 2200 zaposlenika.
Pevex je prošao put od stečaja i velike nestabilnosti do jedne od najjačih kompanija u Hrvatskoj. Uz ostale aktere, tome sam bitno doprinio i ne vidim više da nešto posebno mogu donijeti.
Zamah u razvoju, po meni, može dati strani vlasnik iz branše. Novac koji bih eventualno dobio od prodaje dionica sigurno će ostati u Hrvatskoj i poslužiti za domaće investicije.
Što eventualna prodaja znači za Pevex i njegove zaposlenike?
Zaposlenici Pevexa mogu biti mirni. Neće biti nikakvih negativnih promjena, kompanija je iznimno stabilna, a i kupac koji bi eventualno kupio tvrtku ne kupuje je da bi izgubio novac. Očekujem od eventualnog budućeg vlasnika razvoj, rast i dodatna zapošljavanja.
Ima li već zainteresiranih ulagača?
Zainteresiranih za jake kompanije uvijek ima.
Je li vaš model poslovanja stabilizacija i razvoj kompanije do određenog stadija i zatim prodaja i zarada na tome?
Moja najveća strast je energetika, međutim naš tim se tijekom godina pokazao kao vrlo uspješan u modelu koji ste i sami opisali. Volim investirati i razvijati i imali smo više takvih ulaganja. ENNA Fruit doveli smo do pozicije najvećeg otkupljivača voća i povrća u RH, čime je postala generator povećanja domaće poljoprivredne proizvodnje. Luka Ploče danas bilježi izvrsne rezultate. Investiramo u Zagrebačku obalu u Rijeci. Tu su, naravno, i Petrokemija, ali i Fortenova u koju ulažemo maksimalne napore.
Vjerujem u hrvatsko gospodarstvo i sve što ulažem – ulažem u hrvatske kompanije i projekte
Spomenuli ste Petrokemiju. Što je s prodajom?
Nadamo se da će se sve završiti u roku od mjesec-dva.
Danas je kompanija u puno boljem stanju nego 2018. godine kada smo ušli u vlasničku strukturu kako ne bi bankrotirala. Restrukturirali smo je, stabilizirali i sačuvali radnička prava unatoč činjenici da tvornica nije radila. Petrokemija je imala velike dugove prema dobavljačima, primjerice HEP-u, koji su u potpunosti vraćeni.
Od početka govorimo da nismo prirodni vlasnici Petrokemije. Ušli smo s ciljem stabiliziranja strateški važne kompanije za hrvatsko gospodarstvo. To je, dakako, bilo u našem interesu, ali i u interesu domaće poljoprivredne proizvodnje. Kompaniju koju nitko nije htio sada preuzima velika korporacija.
Mogu li novi vlasnici pomoći zaštititi domaću poljoprivredu? Vidjeli smo, u kontekstu rata u Ukrajini, koliko je bitno imati vlastitu proizvodnju mineralnih gnojiva.
Petrokemija će dobiti vrlo stabilnoga vlasnika iz branše koji ima viziju razvoja i širenja poslovanja na regiju. Bit će njihova jedina tvornica mineralnih gnojiva u ovome dijelu Europe. I nama je bitno da kompanija koja je najveći kupac plina u RH radi uspješno.
Radite li i dalje s Gazpromom, tj. grije li se Hrvatska na ruski plin?
S Gazpromom imamo dugogodišnji ugovor i od njih smo kupovali oko 20 posto naših prodanih količina. Prošlu godinu je obilježila nesvakidašnja kriza u opskrbi i cijenama energenata koja je uzrokovana posljedicama pandemije COVID-19 i ratom na području Ukrajine. Europska unija uvela je niz gospodarskih sankcija koje se odnose na ruske kompanije i zauzela je vrlo jasne stavove što se tiče ruskih energenata. Ta pravna regulativa na snazi je i u Hrvatskoj, kao državi članici Europske unije. Mi smo hrvatska kompanija koja poštuje stroge sankcije i ostale pravne norme koje se na nas primjenjuju. Smatramo da su te norme u skladu s javnim mnijenjem u Hrvatskoj, kao i s pristupom mnogih u Hrvatskoj, koji djeluju usklađeno s Europskom unijom kojoj pripadamo. S obzirom na sve to, mogu vam ekskluzivno reći da su od 1. studenoga 2022. obustavljene isporuke plina od Gazproma i mi ga više ne preuzimamo. Plin kao i dosad kupujemo na europskim burzama, a od puštanja u rad LNG terminala na Krku razvili smo dobavu plina kroz trgovinu brodovima LNG-a u suradnji s ostalim partnerima izvan Rusije sa stabilnom opskrbom. Moram iznova to ponavljati jer je izrazito bitan podatak, samo se 20 posto naših prihoda od prodaje plina odnosi na prodaju u Hrvatskoj, dok ostatak dolazi iz inozemstva.
Naši kupci uvijek imaju dostatne količine plina bez obzira na to iz kojega izvora dolazi.
Što to znači za sigurnost opskrbe? Možemo li bez ruskog plina?
Hrvatska ima izvrsnu poziciju u smislu dobave prirodnoga plina, diverzificirane dobavne pravce kroz LNG, interkonekcije s Mađarskom i Slovenijom, skladište plina i domaću proizvodnju.
S obzirom na kapacitete navedene infrastrukture, RH ima pristup dovoljnim količinama plina.
Zahvaljujući toj infrastrukturi PPD je u zadnjem desetljeću izgradio portfelj dobave plina za RH koji u konačnici jamči sigurnost opskrbe. Tu govorim i o ugovoru s Gazpromom, ugovoru za LNG, skladištima u cijeloj regiji, pristupu i aktivnoj trgovini na burzama. Zbog toga je PPD u zadnje dvije godine tijekom krize imao sposobnost i snagu osigurati plin po cijenama otprije krize za domaće tržište kućanstava.
Govori se i da ste najveći trgovac na LNG terminalu i da ste upravo vi ugovorili prvi brod koji je uplovio u Omišalj. Čiji plin uvozite i otkud vam novac s obzirom na visoke cijene?
Da, mi smo dovezli prvi brod LNG-a u RH. Imamo dugogodišnji ugovor s British Petroleumom i dovozimo američki LNG.
U 2022. godini došlo je do velikog rasta cijena što je negativno utjecalo na potrošače plina, ali i na nas opskrbljivače. Mi nemamo koristi od porasta cijena energije. Kada energenti poskupe, moramo u kratkom periodu osigurati znatno više obrtnoga kapitala. Primjerice, prvi brod LNG-a koštao je 17 milijuna eura, a prošle godine za iste količine plina morali smo izdvojiti 250 milijuna eura. To su nevjerojatni financijski napori. Svladali smo ih zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s partnerima i financijskim institucijama koje nas prate.
Kako vidite budućnost svoga plinskog poslovanja?
PPD grupa sa svojim tvrtkama u EU i dalje je pokretač cijele grupacije. Zadnje dvije godine plinski biznis prolazi kroz promjene uvjetovane tehnološkim razvojem, afirmiranjem zelene agende i ozbiljnim geopolitičkim preslagivanjima. Unatoč tome, plin ostaje tranzicijski energent, a pred nama je nastavak ulaganja u diverzificiranje dobave.
Zadovoljan sam rezultatima. Nastavljamo širenje i jačanje našeg portfelja na tržištu EU. Povećao nam se udio LNG-a i tu planiramo još rasti.
Ovo je još jedan od štetočina za Hrvatsku.