Pave Župan-Rusković, bivša dugogodišnja direktorica vodeće hrvatske turističke agencije Atlas i ministrica turizma u Račanovoj vladi (2000.-2003.), dobitnica je uglednih svjetskih nagrada za turizam. Danas je u mirovini, ali je još aktivna. Uključena je u projekte kojima se želi produljiti sezona, kao što su projekti lanca centara talasoterapije na obali ili razvoja toplica na kontinentu. Te je projekte podupirala i kao ministrica.
– Konačno, otkad je prof. dr. Miljenko Bura u Ministarstvu zdravstva, počelo se puno više govoriti o razvoju zdravstvenog turizma u Hrvatskoj. Krajnje je vrijeme bilo da se i to pokrene – kaže bivša ministrica turizma.
Prvi izlet u Cetinje
Ali, tko je zapravo Pave Župan-Rusković, žena velike profesionalne karijere i životnih iskustava?
Rođena je 16. studenoga 1947. u Trebinju. Slučajno, jer joj je otac radio u vinskom podrumu zadruge iz Ćilipa. Njezini su Konavljani. Počela je s 13 godina raditi tijekom sezone kao Atlasov turistički vodič za turiste kojin se služe engleskim i njemačkim jezikom.
– Prvi izlet 1961. bio je na Cetinje u Crnoj Gori. Tresla sam se kao prut. Izgledala sam starija pa ljudi nisu shvaćali da ih vodi dijete – prisjeća se Pave Župan-Rusković. – Bilo je naporno, nije bilo mikrofona, trebalo se derati, ceste su bile makadamske i nije bilo klimatskih uređaja kao danas.
Kad je 1966. završila gimnaziju htjela je upisati pomorsko pravo. Nažalost, prije mature, otac joj je preminuo od srčanog udara, u pedesetoj. Stoga je upisala ekonomiju u Zagrebu, redovno, nije mogla izvanredno niti uz rad jer joj u vrijeme upisa nije istekao probni rok u Atlasu. A morala je i raditi jer joj majka nije imala pravo na mirovinu do 45. godine. Stoga je Pave dva puta tjedno noću putovala autobusom u Zagreb na vježbe iz statistike i matematike bez kojih nije mogla polagati ispite.
– To je bio užas. Treću i četvrtu godinu upisala sam izvanredno pa mi je bilo lakše.
Nakon što je diplomirala ekonomiju, 1971. je nastavila raditi u Atlasu, a 1975. upisala je postdiplomski studij iz ekonomike turizma, te magistrirala. Mentor joj je bio dr. Dragutin Alfier.
Do početka 80-ih godina Pave Župan-Rusković stekla je u Atlasu veliko radno iskustvo: od operative i komercijale do direktorice Odjela za plan i analizu. Znala je i četiri strana jezika: engleski, njemački, talijanski i francuski. Kad su se 1980. nezadovoljni radnici iz Atlasove garaže, vozači, mehaničari i lakireri, pobunili, tražili su Pave za direktoricu Atlasova Cestovnog prometa. Otišli su u dubrovački komitet i postavili taj zahtjev.
– Bila sam uvjerena da komitet to nikada neće dopustiti jer nisam bila član SK. Međutim, kad su vozači zaprijetili štrajkom, u kolovozu je Općinski komitet SK pristao na njihov zahtjev.
Pave Župan izborila se za neke beneficije vozača na koje su imali pravo. Nakon godinu i pol, kada je Atlas prvi put imao gubitak u poslovanju, vozači su tražili od komiteta da Pave Župan-Rusković preuzme OOUR Atlas Ambasador. Komitet je popustio zbog pritiska vozača, ali s namjerom da je se što prije "riješi".
– Bilo je jako teško. Trebalo je izvući firmu iz gubitka, obnoviti sredstva, autobuse i brodove i vratiti izgubljene partnere, a sve pod stalnim pritiskom i svinjarijama komiteta i Službe državne sigurnosti. Htjeli su Atlas pod svoju kontrolu – priča Pave Župan-Rusković.
U to vrijeme šef Udbe za Dubrovnik bio je Risto Vreća. Napad na Pave počeo je nakon što nije dopustila da tadašnji predsjednik komiteta i dopisnik Vjesnika putuje u Španjolsku na teret Atlasa. Nakon toga je u nastavcima čitala o sebi kao "antidržavnom elementu".
Tražila se njezina smjena pa su u Atlas počele dolaziti razne inspekcije ne bi li našle nešto što bi bilo dovoljno za otkaz, odnosno kažnjavanje.
– Tako smo u jednom trenu imali pet različitih inspekcija: saveznu deviznu inspekciju, republičku, SDK, poreznu, dubrovački SDK... Pretresli su hrpe dokumenata.
Potom su uslijedile nove akcije i ucjene Riste Vreće.
"Potpiši da ti je direktorica dala nalog da krivotvoriš dokumente ili ćeš u zatvor", ucjenjivao je Vreća šefa devizne službe Atlasa.
Kako su poslovni rezultati bili na strani Pave Župan-Rusković, Općinski komitet SK pokušao ju je srušiti preko Osnovne organizacije SK u Atlasu, ali mu to nije uspjelo. Uslijedili su i sukobi Atlasa s moćnim Yugotoursom, turističkom agencijom u sastavu beogradskog Genexa. Yugotours je kao najjače turističko poduzeće u Jugoslaviji ucjenjivao partnere, pa tako i Atlas, da bi dobio što niže cijene.
– Suprotstavila sam se tražeći bitno povećanje cijena.
Sukob s Yugotoursom
Sukobom Pave Župan-Rusković s Branom Markovićem, generalnim direktorom Yugotoursa, bavio se i komitet u Dubrovniku. Prigovorili su joj da hoće "narušiti dugogodišnje dobre odnose", ali ona nije odustajala.
Godine 1987. slijedi još jedna ucjena Yugotoursa koji je na Kopaoniku gradio megalomanski kompleks s apartmanima. Kad je zapao u financijske teškoće, tražio je od svih važnih partnera, pa i od Atlasa, da kupe po 50 apartmana.
– Pregledom objekata neugodno sam bila iznenađena lošom kvalitetom apartmana – kaže Pave Župan-Rusković koja je odbila ucjenu iz Beograda. Ponudila im je kupnju jednog objekta koji bi Atlas preuredio u hotel s četiri zvjezdice, pod uvjetom da Genex osigura kredit. – Zauzvrat, tražila sam da se podignu cijene transfera za goste Yugotoursa u Dalmaciji, da Atlas obavlja operativu na Kopaoniku tijekom zime za sve goste Yugotoursa i da Genex koristi Atlasovu pomorsku agenciju za dio naftnog poslovanja – priča Pave Župan-Rusković.
Brana Marković, poslovično neugodan direktor Yugotoursa, nije imao izbora, morao je prihvatiti Pavine uvjete.
Atlas je potom, nakon reorganizacije, postao dioničko društvo, Pave Župan-Rusković preuzela je funkciju generalnog direktora, odnosno predsjednika uprave. Pored osnovne turističke djelatnosti, American expressa, lanca galerija Sebastian, Atlas je otvorio pomorsku agenciju, preuzeo vođenje hotela na Mljetu i Kopaoniku, kluba Nautika i restorana Konavoski dvori.
Novi šokovi
– Hotel na Kopaoniku otvoren je neposredno prije početka rata, da bi u kolovozu 1991. predstavnici Izvršnog vijeća Srbije izvijestili hotelske radnike da više ne pripadaju dubrovačkom Atlasu.
Nakon toga je Pave Župan-Rusković organizirala konferenciju za novinare u Beogradu i izvijestila o krađi Atlasove imovine.
No, početkom rata direktorica Atlasa i u Dubrovniku doživljava šokove. Atlas je, naime, bio isuviše slastan zalogaj a da ga hrvatski mešetari ne bi pokušali preuzeti.
– Nakon osamostaljenja Hrvatske veselili smo se, vjerovali smo da smo se riješili partijaca koji su nam zagorčavali život i otežavali poslovanje, ali smo se prevarili. Proganjanje se nastavilo.
Tako joj je, među ostalim, početkom 90-ih dva puta oduzeta putovnica. A 29. rujna 1991. nikad neće zaboraviti. Kad je s posla došla kući, majka i kći bile su joj u šoku jer ju je tražila policija.
– Pucalo se na Debelom brijegu. Mislila sam da traže pomoć jer smo im stalno ustupali naše kombije, vozače, vezu i slično. Nazvala me financijska direktorica i rekla mi da joj je policija oduzela putovnicu.
Oduzimanje putovnica bio je, naime, komplot lokalnih moćnika, političara i policije koji su, zajedno sa svojim stranačkim kolegama iz SDK i Agencije za restrukturiranje, bili zainteresirani za preuzimanje Atlasa.
Ivan Vekić, ministar unutarnjih poslova, i Stipe Mesić, tada predsjednik Vlade RH, sredili su da Pave Župan-Rusković dobije novu putovnicu. Danas, nakon više od dva desetljeća, dok nam otkriva pozadinu te sulude priče, ponovno s velikim emocijama sve to proživljava.
– Nikad ne bih mogla povjerovati da će, na primjer, čovjek koji je dao nalog da mi se drugi put oduzme putovnica (moćni čovjek HDZ-ove administracije, nap. a.), nakon što sam postala ministrica doći i moliti me privatnu uslugu za sina.
Hrvatska je pomalo zaboravila što je Pave Župan-Rusković, kojoj je 1991. kuća u Ćilipima devastirana i opljačkana, učinila da svijet dozna istinu o agresiji.
– Uvijek su me pitali zašto su bombardirali Dubrovnik, a ja kažem zato što su htjeli potjerati naše ljude i živjeti u našim kućama. To im je bio cilj.
Tijekom rata koristila je svaku priliku da pomogne domovini i najljepšem gradu na svijetu.
– Na konferenciji ASTA-e International u Istanbulu 1992. pokazala sam slike granatiranja Dubrovnika i zamolila za pomoć. Sudionici konferencije, njih 1500, još su imali svježe uspomene na uspješnu konferenciju ASTA-e održane u Dubrovniku 1989. kojom sam predsjedala, pa su bili posebno dirnuti. Tada je prvi put ASTA donijela odluku o pružanju pomoći izvan SAD-a. Osnovan je Rebuild Dubrovnik Fund sa sjedištem u Washingtonu. Prikupljena sredstva korištena su za obnovu spomenika, a posebno je bila uspješna akcija obnove krovova u staroj gradskoj jezgri Dubrovnika – s ponosom priča Pave Župan-Rusković.
U drugoj polovici 90-ih nastavljeni su pritisci na Atlas, i to od strane PBZ-a koji je od Atlasa želio preuzeti American Express.
– To su mi jedni od najmučnijih razgovora u cijeloj karijeri – priznaje.
Godine 2000. Ivica Račan je, poslije izbora, Pave Župan-Rusković ponudio funkciju ministrice turizma, ali je odbila jer "nije imala dobro iskustvo s političarima". "Niste me razumjeli, ne tražim političara nego gospodarstvenika, profesionalca koji će nam pomoći da obnovimo turizam", uzvratio je Račan.
Mučni razgovori
Na kraju je pristala, ali samo na šest mjeseci, dok ne nađu ministra. I krenula na posao. Prvo se javila svim poznatim turoperatorima u inozemstvu i zamolila ih da uvrste Hrvatsku u svoju ponudu. Svojim radom i kontaktima uspjela je da se percepcija o Hrvatskoj kao ratnoj zoni promijeni u atraktivnu turističku destinaciju.
– Obećala sam da ćemo se pripremiti najbolje što možemo da njihovim klijentima pružimo kvalitetu koju očekuju. Bio je to jedini način povratka turizma, jer se, nažalost, u svijetu tada za Hrvatsku znalo samo po ratu. Svijet je u turističkom smislu poznavao Jugoslaviju – Dubrovnik, Istru, Kvarner, Dalmaciju, ali ne Hrvatsku.
Bilo je, međutim, lako uvjeriti strance da dođu u Hrvatsku, ali nije bilo lako uvjeriti dobavljače da opskrbljuju hotelijere koji su bili mahom blokirani.
Pave Župan-Rusković danas svoj mandat u Račanovoj vladi ocjenjuje uspješnim, osim kad je riječ o privatizaciji koju je vodio Fond za privatizaciju.
– U tome Ministarstvo nije vodilo glavnu riječ. Ja sam bila jedan od šest članova Upravnog odbora Fonda.
U Fondu za privatizaciju glavnu riječ su tada vodili Linić, Čačić, Fižulić, Pankretić, Crkvenac i direktor Hrvoje Vojković. Pave se s kolegama iz Fonda uglavnom nije slagala. Svaki put kad bi ušla u bitku, izgubila je. Najviše se sukobila sa Slavkom Linićem.
– Jednostavno smo imali različite vizije, što ne čudi jer oni nisu stručnjaci za turizam. A turizam je struka. Tako, na primjer, nisam mogla prihvatiti stav Ministarstva poljoprivrede da im turizam ne znači ništa i da se oni nemaju što pripremati za sezonu, niti ih zanima suradnja s turističkim tvrtkama. Potpuno mi je neprimjerena vizija da hrvatska turistička ponuda treba biti nalik onoj na Ibizi.
Poslije isteka mandata 2003. Pave Župan-Rusković predavala je na Visokoj školi za turistički menadžment u Šibeniku, a 2009. Andro Vlahušić, gradonačelnik Dubrovnika, imenovao ju je predsjednicom destinacijskog menadžmenta Dubrovnika.
– Vlahušić je brzo pokazao da sam mu ja trebala biti paravan za njegove ideje koje su po mojem mišljenju potpuno neprihvatljive pa smo se razišli. Ono što se sada događa u Dubrovniku uništava brend stvaran desetljećima. Grad nije ni blizu destinacija kakva je nekad bila. Zašto smo desetljećima gradili imidž kvalitetne destinacije? Vlahušić zagovara masovni turizam. Grad se komercijalizira do krajnosti, prostor se uništava, a sve zbog bezgranične pohlepe i neznanja – tvrdi Pave Župan-Rusković.
Još jedna u nizu koju su napadali duhovi kojima nezna imena ili ih neče reči slika Hr.političara