Milan Pavličić (32) jednostavno nema sreće. Na svome nogometnom putu nikako da pronađe poslodavca koji će ga plaćati.
Nakon Varaždina, koji je zbog milijunskih dugova spram osječkog napadača završio u najnižem rangu natjecanja, i Osijeka, kojemu je zbog nagomilanog duga također prijetila ista sudbina, Pavličić je nogometnu sreću pokušao potražiti u Srbiji, u niškom Radničkom. I vrlo brzo požalio. Déjà vu.
– Ne plaćaju igrače, a kad ovi zbog neisplaćenih plaća odu, dovode se novi i tako samo gomilaju dugove bez namjere da ih plate i tako ukrug. Poput nekih klubova u Hrvatskoj – kaže bivši napadač Osijeka i Varaždina.
Njegova epizoda u srpskom prvoligaškom nogometu trajala je tek jesensku polusezonu.
– Ma pehist sam. Nevjerojatno, ali kamo god došao, sve se raspalo u mjesec dana iako je izgledalo idealno – mora se smijati Pavličić pomalo bizarnoj situaciji.
Radničkom, koji mu sada već duguje šest plaća, nudio je dogovor: neka mu daju dvije ugovorne rate i čiste papire, ali nakon što druga strana to nije prihvatila, odlučio je više se ne vraćati na Čair.
Izbjegao navijački linč u Nišu
– Nakon izbora promijenila se vlast u gradu, klubu “zavrnula slavinu” i nedugo nakon toga uslijedio je kolaps – kaže Pavličić koji danas trenira u osječkom trećeligašu Grafičaru i čeka ljeto kada će biti slobodan igrač.
Srećom za njega, ostao je u Osijeku iako ga ugovor i dalje veže za klub iz Srbije i tako izbjegao bliski susret s navijačima koji su nasrnuli na njegove bivše suigrače nakon što su ovi, tražeći svoj novac, odbili trenirati.
U međuvremenu je bar kod kuće istjerao do kraja jedan spor, s matičnim Osijekom kojemu je već u dva navrata opraštao dugove, a za svoga posljednjeg boravka u Gradskom vrtu čak dva puta je pristao na smanjenje ugovora. Više nije mogao popuštati. Odlučio je istjerati pravdu do kraja. Matični klub doveo je pred zid, a bijelo-plavi, poučeni sudbinom Varaždina i odlučnošću Pavličića, nakon dugotrajnog spora bili su svome bivšem napadaču prisiljeni preko volje isplatiti dio novca koji su mu dugovali, gotovo 600.000 kuna s kamatama. Međutim, najveći dio novca Milan Pavličić nije niti vidio.
– Čim je novac sjeo, država je uzela svojih 300.000 kuna na ime nepodmirenih obveza, a i odvjetnik je naplatio svoj postotak. Ispalo je, nažalost, kako je ispalo iako se sve to moglo izbjeći – kaže Pavličić koji, međutim, nije završio sporove s matičnim Osijekom. Potražuje još 200.000 kuna starog duga, a novi postupak pokrenut će do kraja mjeseca.
– To tek dolazi na red. S ljudima u klubu očito se ne može pregovarati i opet ćemo morati na arbitražu i opet sve ispočetka. Nema mi druge – najavljuje Pavličić.
Mihajlović izgubio potporu
Do sada ni lipe od 1,2 milijuna kuna, koliko potražuje od Varaždina, nije vidio.
– Pričekat ću još malo pa vidjeti što ću dalje. Ispada na kraju da sam tri-četiri godine besplatno igrao i k tome uplaćivao doprinose – kaže Pavličić, odavno razočaran stanjem u hrvatskom nogometu.
– Tragedija. Iako, sve se može vrlo lako urediti, samo da postoji malo dobre volje. Dovoljno je odrediti da klubovi unaprijed na račun HNS-a polože tri plaće pa tko to može osigurati, neka se onda natječe u HNL-u. Igrači bi bili sigurni da će dobiti svoje plaće, a klubovi prisiljeni da to poštuju – ističe.
Desetak dana prije kvalifikacijskog ogleda Hrvatske i Srbije na Maksimiru Pavličić Štimčevim trupama daje i te kakvu prednost.
– Svjesni su u Srbiji i priznaju da imamo kvalitetniju momčad, iako se uzdaju u svoju mladost. Poletjeli su mnogi nakon što su pregazili Wales (6:1), ali porazi protiv Belgije i Makedonije spustili su ih na zemlju – prenosi Pavličić dojmove iz Srbije.
Nakon naglog pomlađivanja reprezentacije javnost u Srbiji je izborniku Siniši Mihajloviću, potvrđuje Pavličić, brzo okrenula leđa. Pogotovo nakon nekoliko mnogima nejasnih i problematičnih odluka poput izostavljanja mladog veznjaka Fiorentine Adema Ljajića koji je odlučio ignorirati Mihajlovićev kodeks o pjevanju himne, svađe sa zvijezdom Benfice Nemanjom Matićem, za kojega je također reprezentacija završena priča, do gotovo fizičkog obračuna s kapetanom Branislavom Ivanovićem... Ni Nemanju Vidića srpski izbornik nije uspio nagovoriti na povratak.
– Čudna situacija. Gotovo polovica najboljih igrača Srbije sigurno nije u kadru reprezentacije – kaže Pavličić.
U Srbiji bi svi htjeli biti vođe
Odnos prema nacionalnoj reprezentaciji u Hrvatskoj i Srbiji nemoguće je usporediti.
– Nebo i zemlja. Potpuno je suprotan odnos hrvatskih i srpskih nogometaša spram reprezentacije, potpuno drugačiji mentalni pristup... Dok je kod nas stvoren kult, dojam je da srpski nogometaši za reprezentaciju igraju onako usput i zbog toga dolazi do problema – kaže Pavličić sugerirajući da unutar momčadi Srbije puno toga ne štima.
– Koliko sam čuo priče, u svlačionici bi mnogi htjeli biti vođe, ali niti imaju pravog lidera niti kemije unutar momčadi. Nedostaje im ono nešto i baš zbog toga, neovisno o kvaliteti, osim povremenih uspjeha u kvalifikacijama, reprezentacija Srbije neće dosegnuti nešto veliko ili odigrati bitnu ulogu na velikim natjecanjima – prenosi Pavličić.