Pavlović: Obrana je predala potpuno bezvrijedan dokument

Zastupnici Gizele Đureković, udovice žrtve i sutužiteljice, na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču osporili su dokumente koje je predala Perkovićeva obrana. – Dokument je izrađen u Centru Službe državne sigurnosti u Rijeci i potpuno je bezvrijedan jer se ne može utvrditi tko ga je pisao, nema pečata ni službenog broja, a nedostaju i neki redovi – kaže Siniša Pavlović, odvjetnik koji zastupa G. Đureković.

– K tomu, sadržaj zapravo upućuje na to da je SDS instalirao Vinka Sindičića u njemačke tajne službe i davao mu instrukcije što da radi – ističe Pavlović.

Perkovićeva obrana, kako je i najavljeno, na suđenju je reagirala na presudu Pratesu. Anto Nobilo rekao je da će tijekom postupka iznijeti materijalne dokaze i pozvati svjedoke obrane Josipa Perkovića, čime je zapravo prvi put postalo jasno da će se Perković braniti, do sada nije želio reći ništa. – Dokazat ćemo da presuda Pratesu sadrži netočna utvrđenja – rekao je Nobilo, a sudac Manfred Dauster ga je prekinuo, rekavši da je presuda pravomoćna i sadrži samo utvrđenja. Sudac je tražio od Nobila da reagira na presudu, a ne da najavljuje što će dalje činiti u postupku. Nobilo je onda pokušao svoj nastup preformulirati u skladu sa sučevim zahtjevom, ali nije uspio i odustao je. Kad se u sve htio ubaciti tužitelj Weiss, sudac mu nije dao riječ, rekavši da sad riječ ima Nobilo.

Na suđenju su pročitani smrtni listovi više od 30 osoba koji su bili na popisu potencijalnih svjedoka, među njima cijela državna vrhuška onog vremena, od Mike Špiljaka, Stane Dolanca, Milutina Baltića do Ivice Račana, zatim vodeći ljudi Udbe, Franjo Vugrinec, Maks Manfreda i ostali te otac i sin Stjepan i Damir Đureković. Čitan je iskaz Damira Đurekovića, sina ubijenoga Stjepana, koji je pod sumnjivim okolnostima 1987. godine navodno počinio samoubojstvo u Kanadi, četiri godine iza ubojstva oca.

Damir Đureković svoj je iskaz dao nakon očeva ubojstva, od 29. srpnja do 1. rujna 1983. godine, govorio je o tome kako je njegov otac pisao knjige, o tome kako su živjeli u Njemačkoj, kako su se skrivali. Pokazane su i fotografije ljudi koji su ih nadzirali. Rekao je i kako su ključ garaže u kojoj je Đureković ubijen imali Prates, njegov otac i pomoćnica u tiskari. Čitan je i iskaz emigranta dr. Ivana Jelića iz tog vremena koji je također pričao o Đurekovićevim romanima, o tome kako ih je pokušao anonimno objaviti, a onda ih poslao Jakši Kušanu u London. Izdavanje knjiga Đureković je sam financirao, od novca koji je dobio prodajom imovine u Vojvodini. Svaki od romana prodao je u tri do četiri tisuće primjeraka, pokrio troškove i nešto i zaradio. Jelića su istražitelji pitali i je li Đureković lopov, a on je rekao da to nije istina, tražio neka mu predoče dokaze za to. Postupak se nastavlja 4. studenoga, u studenom je zakazano ukupno 9 ročišta.

>>'Svjedoku, agentu Miši, Njemačka je dala 700 maraka'

>>'Nijemci su znali za Udbine likvidacije i na to žmirili'

>>Ovo su naglasci Perkovićeve optužnice