Pčele napadaju jer nema dovoljno cvijeća

Nakon što je u srijedu rano ujutro preminula žrtva nezapamćenog napada pčela, koprivnička policija intenzivirala je istragu o tome je li tko odgovoran za tragediju koja je potresla Hrvatsku. Inspektore smo zatekli kako mjere udaljenost od mjesta gdje su bile košnice do poljskog puta, koji spaja Koprivničke Brege i Glogovac, a kojim je u petak prolazila nesretna Barica Matanović (74). Uvjerili su se da je riječ o samo desetak metara.

Premala udaljenost

– Pravilnik o držanju pčela govori da je 20 metara minimalna udaljenost od puta kojim prolaze ljudi. No teško je reći zašto su pčele napale. Riječ je o kranjskim pčelama, najmirnijima na svijetu. Napadaju samo kad su ugrožene. Nešto ih je iziritiralo, mirisi ili lupanje, ali one se i tada brzo smire. Nitko od nas ne pamti da se takvo što u Hrvatskoj dogodilo – istaknuo je Martin Kranjec, predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza. S druge strane dr. Zlatko Tomljanović, veterinar i savjetnik za pčelarstvo u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, kaže da su pčele diljem zemlje posljednjih dana bile “nervoznije” nego inače. Sad nema dovoljno cvijeća za ispašu pa su želuci pčela prazni.

– To može izazvati blagu nervozu, a inače su “agresivnije” pčele koje na ispašu idu u polja uljane repice, heljde i kestena – objasnio je Tomljanović, i sam pčelar. Ne zna, kaže, što se točno dogodilo, no iako hrvatske pčele nisu agresivne, moguće je da je nesretnu ženu ubola najprije jedna pčela, pa je “obavijestila” ostale.

– Pčele komuniciraju hormonom feromonom koji ima miris. U trenutku uboda žalac ostaje u koži i feromonom šalje poruku ostalim pčelama da se dogodio “napad”. Na signal stižu i ostale pčele iz košnice, pa ako je žena nakon prvog uboda počela mahati rukama, umjesto da se mirno udaljila, moguć je napad tisuća pčela – kaže Tomljanović.

Da je pokojna Barica kobnog dana izazivala pčele nepojmljivo je za njezinu ožalošćenu obitelj jer su i oni držali pčele.

– Tim putem ljudi prolaze otkad je i Koprivničkih Bregi. Djeca idu na trening ili u školu, najbliži je put do liječnika. Tog jutra i majka je išla u Glogovac liječnici po nalaze – kaže sin Željko, najavivši tužbu protiv vlasnika košnica Rade Trbojevića iz Petrinje, a spreman je ići i do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu.

– Samo je jedna mama – dodao je Željko.

Na Trbojevićev mobitel u srijedu se javio njegov sin Željko. Nije želio komentirati zašto su pčele bile tako blizu i zašto su ih već u petak uklonili. Rekao je da im je svima žao i da izražavaju sućut obitelji Matanović.

Na mjesto napada odmah u petak stigao je, na poziv mladića koji je sve vidio, Zvonko Habijanec, pčelar već 32 godine. S Baricom kumski povezan, kaže da je nije prepoznao dok je ležala. Na njoj su bile tisuće pčela, a premda si je glavu pokušala zaštititi bluzom, nije uspjela. Primila je više od tisuću uboda, samo u glavu tri stotine.

– Vikala je pomozite, pomozite, ali dok vatrogasci nisu vodom rastjerali pčele, nismo mogli do nje – izjavio je Zvonko. Smatra da se ništa ne bi dogodilo da je vlasnik pitao za savjet i da je košnice stavio 50 metara od puta, to više što je preko uljana repica, za čijeg cvata se, kaže, pčele počnu čudno ponašati. Kako objašnjava toksikolog prof. Franji Plavšić, pčelinji je, kao i drugi životinjski otrovi, programiran tako da ga tijelo brzo apsorbira.

– Sastoji se od proteina, kojima se veže na stanicu i razara je, te peptida i enzima koji pojačavaju cirkulaciju kako bi otrov što brže krvlju putovao organizmom – objasnio je toksikolog i dodao da, osim simptomatskog liječenja organa koji zataje, nema protuotrova.

Nije joj bilo spasa

– Nije joj bilo spasa, doza toksina bila je prevelika. Uništene su joj krvne žile, zatajili su joj bubrezi, jetra, došlo je do zgrušavanja krvi, pluća su joj prestala raditi – kazao nam je dr. Petar Stapar, ravnatelj koprivničke bolnice.

– Ne znam kako ću dalje sam. Sve je sad ostalo na meni, i kokice i mačke i pas, a zbog problema s koljenima, jedva hodam uz pomoć štapa – suznih očiju izustio je 84-godišnji Anto Matanović, suprug pokojnice.