Pedofili iz Lepoglave pišu pisma djeci žrtvama

U parku se igrala malena djevojčica koju nisam ni poznavao. Gledao sam je. Bila je u haljinici. Dok je trčkarala, spotakla se i pala. Prišao sam joj, uzeo je u naručje, da je očistim od prašine. Samo sam joj htio pomoći.

Sve su krivo shvatili - branio se muškarac iz okolice Rijeke.
Međutim, svjedoka koji su ga vidjeli, a kasnije i prepoznali, bilo je previše. I svi su govorili isto: pedofil je prišao petogodišnjakinji u parku, podignuo njezinu haljinu, dirao je po nogama i spolovilu. Kad je skupina mladića krenula prema njemu, pobjegao je glavom bez obzira. Uhićen je nekoliko dana kasnije, prepoznat po naušnici.

Naizgled sretan brak
Njegovim privođenjem mnogi su bili iznenađeni. Pa nikada ranije nije učinio ništa slično! Ili barem za to nisu znali. Imao je, mislili su, dobar i sretan brak, dvoje djece i ženu, nastavnicu u školi koja ga je, kad je saznala što se dogodilo, odmah ostavila. Pa što se onda dogodilo?

- Iako je njegov brak izvana izgledao normalan, on je u toj vezi bio emotivno i seksualno nezadovoljan. Žena je bila dominantna, postojala je tu velika razlika u zanimanju i on je bio na socijalnoj ljestvici niže rangiran od nje.

Ispalo je da je samo zadovoljavao formu braka i bračne zajednice. Svoj seksualni nagon, jer kod pedofila se o tome radi, on je zadovoljio napadom na djevojčicu, bez obzira na cijenu koju je kasnije platio - kaže doc. dr. sc. Đulijano Ljubičić, predstojnik Klinike za psihijatriju KBC-a Rijeka i dopredsjednik Hrvatskoga psihijatrijskog društva, koji je liječio ovog pedofila kada je na psihijatriju došao s dijagnozom depresije. Koliko se sjeća, osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu.

Doživotno liječenje
Da je kojim slučajem završio iza rešetaka i dospio na izdržavanje kazne u Lepoglavu, možda bi bio uključen u program Prevencije recidivizma i kontrole impulzivnog ponašanja, koji se posljednje tri godine provodi u kaznionici. Od šezdesetak ljudi osuđenih za pedofiliju, njih 10 do 15 posto uključeno je u program po kojem se, kao dio terapije, pišu pisma žrtvama. Ostali ne sudjeluju u radu grupe jer većina njih ni sama sebi ne želi priznati da su pedofili, niti izgovoriti da to što su učinili više nikada neće ponoviti.

Međutim, da kaznu izdržavaju u Velikoj Britaniji, liječenje u zatvoru bilo bi obavezno.
Pozivajući se na istraživanje prof. Roberta Halea s Poliklinike Portman u Velikoj Britaniji, dr. Ljubičić kaže da su rezultati tog istraživanja pokazali kako je stanje pedofilije doživotno, pa je nužno i doživotno liječenje te uvijek postoji opasnost od recidiva.