Perković je presedan, svidjelo se to kome ili ne

Odlučujući o sudbini Josipa Perkovića Vrhovni sud utemeljio je praksu koja će se primjenjivati na sve buduće slučajeve u kojima će hrvatski državljani biti izručivani zemljama članicama Europske unije.

Ako ih koja od zemalja EU traži zbog kakvog ozbiljnijeg kaznenog djela, mi ćemo ih isporučiti bez obzira na to je li u Hrvatskoj nastupila zastara kaznenog progona.

Problem je, međutim, što će uvijek ostati u zraku pitanje bi li to izgledalo tako da se praksa nije stvarala pod utjecajem slučaja Perković. Njemački zahtjev da se zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića izruči bivšeg udbaša Perkovića do maksimuma je ispolitizirao hrvatsko društvo. Ideološka i politička zaoštravanja i polemike nisu, na žalost, mimoišle ni sudbenu vlast. Pojedincima u sudstvu udbaške polemike bile su odveć primamljive da bi držali jezik za zubima pa su se, više ili manje izravno, uključili u nacionalnu histeriju.

Par odluka Vrhovnog suda koje su prethodile pravorijeku za Perkovića doneseno je u takvim okolnostima. S njima su u stručnom smislu polemizirali sveučilišni profesori, a nadovezivali se političari, mediji, udruge..., mjereći što znače za Perkovića. A stvar je daleko veća i važnija od bivšeg udbaša. Ulaskom u EU Hrvatska se odrekla dijela suvereniteta, a to znači da svoje državljane više ne čuva u okvirima svojih granica, bez obzira na to što su učinili negdje drugdje. To je činjenica kako god to tko tumačio.

>> Promijeni li se Ustav, Perkoviću slijedi izručenje ili ga goni Bajić