Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pred Vrhovnim pokrajinskim sudom u Münchenu sudit će vijeće od pet profesionalnih sudaca, kojem je na čelu dr. Manfred Dauster, dugogodišnji sudac münchenskog suda specijaliziran za politički kriminal, koji je sudio i na Sudu BiH, a bavio se i ustrojem Bosne i Hercegovine. Objavio je i rad o BiH kao nedovršenoj pravnoj državi u kojem između ostaloga piše i o gubitku pravne i ustavne kulture u toj državi.
Specijalni zadaci
Dakle, sudskim vijećem predsjedat će sudac koji nešto više od drugih poznaje bivšu Jugoslaviju, a čini se da nema ni predrasuda prema socijalizmu, jer i u tom radu piše da su Hrvatska, Slovenija i BiH s nezavisnošću napustile pravnu kulturu područja koje je od vremena Kraljevine SHS bilo u stanju preraditi mnogobrojne utjecaje iz drugih pravnih kultura i uspostaviti ih u samostalan pravni fenomen, a “intelektualna produktivnost nije ni propala niti je prekinuta za vrijeme socijalizma”.
Naime, kako god završilo suđenje Perkoviću i Mustaču, proces bi mogao baciti novo svjetlo na djelovanje jugoslavenske Udbe, odnosno Službe državne sigurnosti, i na to kako je Savez komunista uz pomoć tajne službe likvidacijama rješavao problem djelovanja emigranata u svijetu. Optužnica nekadašnjeg šefa 2. uprave republičkog SDS-a u Zagrebu Josipa Perkovića bavi se u velikoj mjeri upravo pitanjem hijerarhijskog lanca, tko je bio na vrhu, a tko na dnu, tko je naredio, a tko organizirao ubojstvo nekadašnjeg direktora Ine Stjepana Đurekovića 28. srpnja 1983. godine u tiskari pokraj Münchena.
Krunski svjedok optužbe Vinko Sindičić, dugogodišnji Udbin suradnik i izvršitelj, kaže da je postojala paralelna tajna služba koja je provodila likvidacije. Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo uzda se u to da će dokazati kako nikakva paralelna organizacija nije postojala, za nekakvu pravu tajnu službu, kaže, nitko do sada nije čuo. Njemački tužitelji navode da je riječ o tzv. odjelima za specijalne zadatke, a među tim zadacima bila je priprema i provođenje akcija u inozemstvu, obrada informacija kako bi se utvrdilo što je u kojoj mjeri opasno za komunističku vlast u Jugoslaviji te poseban zadatak – izvršenje likvidacija.
Na temelju Sindičićeva svjedočenja tužitelji navode i da nije bila rijetkost da dužnosnici oficijelnih službi SDS-a, kao što su Zdravko Mustač ili Ivan Lasić Gorankić, istodobno budu i suradnici tzv. odjela za specijalne zadatke. Zbog toga Nobilo dane uoči početka suđenja provodi istražujući u arhivu nekadašnje partije, koja je smještena u Hrvatskom državnom arhivu, ali još nije dobio pristup tajnim dokumentima nekadašnje jedine stranke, čeka odobrenje. Njemački tužitelji iskoristili su i ono što je sam optuženi Josip Perković pisao, zajedno sa suradnikom Janom Gabrišom, u Rekonstrukciji struktura i zadataka Službe državne sigurnosti Socijalističke Republike Hrvatske: “Direkcija II Saveznog sekretarijata za unutarnje poslove raspolagala je specijalnom grupom, koja je na svoju odgovornost, uz učešće svojih agenata, provodila razne akcije u inozemstvu. Ona je isto tako bila odgovorna za kampanje zastrašivanja, raspirivanja nemira, dezinformacije, proizvodnju propagandnog materijala ili čak za krivotvorenje pojedinih izdanja emigrantskih novina. U njihovo područje djelovanja spadale su i provale u urede emigrantskih organizacija radi krađe dokumenata. U veoma teškim, sumnjivim slučajevima nije prezala ni od likvidacije.”
Otkud novac za odvjetnike
Među svjedocima trebala je biti i 84-godišnja Gizela Đureković, udovica žrtve, ali zbog visoke dobi ona ipak neće dati iskaz. Na sud koji ima vrlo visoke sigurnosne mjere bit će 18. studenoga doveden i Krunoslav Prates, na doživotnu kaznu zbog istog djela osuđeni nekadašnji hrvatski emigrant i suradnik Udbe. Perkovića ipak brane, uz Nobila koji će tamo nastupati po Zakonu o djelatnosti europskih odvjetnika u Njemačkoj, dvojica njemačkih odvjetnika koji su angažirani od početka slučaja – Peter Wagner i dr. Richard Beyer. Nisu odustali ni nakon što je Hrvatska odbila plaćati Perkovićevu obranu, kaže Nobilo, dodajući da će uskoro zbog toga pokrenuti tužbu protiv Republike Hrvatske. Siniša Pavlović, odvjetnik Gizele Đureković, pita kako to da za Perkovića navodno rade odvjetnici za čiji se dan u sudnici plaća 2000 eura uz troškove, dok im njemačka država plaća 700 eura.
– Osim toga, Perković ima četvero odvjetnika, a država plaća dvoje pa se nameće pitanje otkud optuženicima, koji su imovinu koju su imali prenijeli na članove obitelji, novac za plaćanje skupih odvjetnika – kaže Pavlović, ističući da njemački odvjetnici ne bi radili pro bono ni zbog kakvog važnog političkog slučaja.
>>U Hrvatskoj se više i nema baš koga lustrirati
>>Nijemcima sam poslao tisuću spisa o Josipu Perkoviću
>>Perković iz zatvora prijeti: Otkrit ću tko su bili Udbini doušnici u redovima HDZ-a
Najgore od svega, dan danas, u krvi obranjenoj Hrvatskoj, komunistička udbašija, pljačkajući nas na svim razinama, pretplatom za televiziju, između ostaloga, koja se zove hrvatska, teško da ćemo ugledati kakvu emisiju koja bi progovorila o koljačima, progoniteljima, zločincima bivše države. Nama ne će biti druge nego referendumom ukloniti nasljednike tih zločinaca, mi smo karikatura od države, i biti ćemo sve dok te beštije ne pozatvaramo.